Barikada
- World Of Music - Rock-pop history |
|
FELJTON
O LOLI NOVAKOVIĆ
Vesta Vanell |
UVIJEK SE VRAĆALA
/ 11. dio
Feljton o Loli Novakoviś (Vesta Vanell)
Bez presedana i bez konkurencije
Poslije povratka iz Japana,
Lola je mnogo snimala i nastupala na televiziji. Ali na festivalima se nije više
pojavila. Odbila je sve ponude i izjavila: "Dosta mi je festivala! Neću da pjevam
bilo što, a ne mogu da biram sama.
Ako melodija uspije, slava i nagrada pripadaju kompozitoru. Ako melodija propadne,
onda je kriv pjevač. Na nekim festivalima doživjela sam lijep uspjeh i ne
želim taj utisak pokvariti. Ne želim razočarati svoju publiku koja mi daje
snage da pjevam i od koje živim. Svaki dobar pjevač može imati svoj festival."
Takav stav tada se smatrao bez presedana u našoj zabavnoj
muzici.
Da svako tko je dobar može imati svoj festival, Lola je i dokazala.
U maju 1964. godine ona je priredila solistički koncert samo nekoliko dana
poslije festivala "Beogradsko proleće", na kome nije pjevala.
Kažu da je za njen koncert bilo puno više zanimanja nego za festival. A o
tome govori i činjenica da su ulaznice za njen koncert bile razgrabljene,
znači
2600 ulaznica otišlo je preko noći. Iako repriza tog koncerta nije bila predvidjena,
morala se dogoditi.
U listu Večernje novosti pisali su: "Poslije jeseni koju nam
je donijelo "Beogradsko proleće", ljubiteljima zabavne muzike ubrizgala je
injekciju osvježenja upravo ona pjevačica, koja je zbog
takve kvalitete melodija počela da izbjegava festivale."
Na tim solo koncertima Lola je pokazala svoje svestrane mogućnosti
jer je pjevala sve, od jazza do ruske romance, od šansona do španjolskih pjesama.
Uz prijatan nastup, pun šarma i nenametljivosti, ona je dokazala da joj na
tom području nema konkurencije.
Treba posebno napisati da je Lola već na početku svoje karijere
postala specijalista za španjolske pjesme, pa je njih otpjevala kao rodjena
Španjolka. To su primijetili
i Madjari, pa je za tamošnju gramofonsku kuću 1962. godine, za vrijeme turneje
po toj zemlji, snimila tri španjolske pjesme na španjolskom jeziku, koje na
žalost u Jugi nismo mogli da kupimo. Medju njima najpoznatija je "Dos Cruces".
Ali Jugoton je 1962. godine izdao četiri španjolske pjesame,
samo je ovoga puta Lola pjevala na srpskom jeziku.
Zapravo, zaista nije bilo važno kakvu je vrstu melodije pjevala. Lola je mogla
da pjeva i staromodne pjesme, ali u njenoj interpretaciji, nikada nisu izašle
iz mode, kako je izjavio jednom jedan njen obožavalac.
Nekako u to doba, Prirodoslovno-matematički fakultet je organizirao
koncert zabavne muzike i pozvao Lolu da nastupi za studente. Ni najstariji
profesori
nisu pamtili da bi ikada prije najveća predavaonica bila tako puna studenata.
Tada su počeli razmišljati o tome da bi ubuduće na nekim predavanjima Lola
otpjevala nekoliko pjesama, pa bi se tako prosjek prisutnih studenata na tom
fakultetu znatno povisio.
Od 1963. godine, pa nadalje, Lola je snimala ploče
za PGP RTB. Na tim pločama nalazile su se pjesme stranih autora. A aranžmane
je većinom pravio
izvrsni Ilija Genić. Ja mislim da su njih dvoje skupa od tih
pjesama napravili mala čuda. Jer Loline su izvedbe tih pjesama
mnogo puta bile daleko popularnije nego originali.
Sve njene ploče dostigle su veliki tiraž, pa su bile većinom
zlatne.
1963. godine posebno je zapažena bila izvrsna ploča, na kojoj
su bile snimljene četiri pjesme: "Seti se", "Samo časak", "Gringo" i "Mlada
ljubav". U godinama 1965. i 1966., izašle su tri ploče jedna za drugom,
koje su postale zlatne.
Prva je bila meksikanska pjesma "Kap veselja", koja je postala i televizijska
pjesma 1966. godine, a Lola je za nju primila dvije zlatne ploče.
Dok je "Kap veselja" bila još u samom vrhu, Lola je snimila veoma poznatu
skladbu Ninija Rossa, "Tišina" (Il silenzio). Lolina interpretacija
ove divne melodije
bila je, pored Dalidine, jedina vokalna izvedba u to doba. Za nedjelju
dana prodali su 15.000 primjeraka te ploče, a to je bilo sve što su za
početak
poslali na tržište.
Treća u zlatnoj seriji Lolinih ploča bila je i ona na kojoj bila je snimljena
radosna pjesma "Mama, mama", veoma dopadljiva melodija legendarnog grčkog
kompozitora Hadjidakisa.
Ulica četiri fontane - trijumf u Rimu -
Rim pjeva 1964.
Ali da napustimo diskografski svijet i idemo nazad u 1964. godinu.
Na početku te godine Lola se razvela, pa je od tada mnogo vremena provela na
snimanjima u tonskim i TV studijama: "Čitav dan provodim u radu," rekla
je tada novinarima. "Dok su dopodne na redu bezbrojni telefonski razgovori,
poslijepodne
idem iz jednog tonskog studija
u drugi sa kamerama. I tako sve do pola noći."
U tom periodu Lolu smo stvarno mogli vidjeti na televiziji svaki dan, ponekad
i dva puta u istom danu.
U toj godini, Lola je već osmi put gostovala u Madjarskoj!
Dok je usred ljeta 1964. još bila na turneji po Bugarskoj,
Lola je saznala da treba uskoro da putuje u Rim! Kompozitor Dušan Vidak tek
je saznao
da je
njegova kompozicija, "Ulica četiri fontane", izabrana za festival "Rim pjeva
1964". I pošto je tu dosta kompliciranu pjesmu, moglo bi se reći šansonu, napisao
za Lolu, tu radosnu vijest odmah joj je javio. Ona opet nije imala dosta vremena
za pripremu za svoj nastup. Tako je bez posebnih priprema i sa tremom otputovala
u Rim, gdje se 19. i 20. jula 1964. godine održao Medjunarodni festival "Rim
pjeva". Kada je došla na čuveni Trg Svetog Petra, trema ju je napustila.
Saznala je da u medjunarodnoj konkurenciji sudjeluje i poznati pjevač Dick
Mc Mackon. Za
njega su svi bili uvjereni da će da pobijedi. Tako se Lola pomirila sa sudbinom
da u Rim nije došla da pobijedi, nego samo da sudjeluje.
Ali dogodilo se drugačije. Lola je sa tom neobičnim i svakako
lijepom šansonom, "Ulica četiri fontane", doživjela trijumf na Trgu Svetog
Petra, ispred 6000 turista
i Talijana jer i Lola i pjesma su dobili najviši mogući broj poena:
5 poena za skladbu, 5 poena za pjevanje i 5 poena za lijepo ophodjenje.
To je bio jedan neočekivani, ali zasluženi uspjeh Lole i Jugo
zabavne muzike u inostranstvu.
Loli je taj uspjeh dosta značio. Poslije nastupa izjavila je: "Presrećna
sam... za renome jednog pjevača mnogo znači uspjeh pod talijanskim podnebljem..."
I pošto sa njom u Rim nije došao i kompozitor, Dušan Vidak, ona je na sceni
dobila dva velika pokala, jednog za kompozitora i drugog za sebe.
Lola osvojila i publiku i - štampu!
Ali Lola u Rimu nije osvojila
samo publiku, nego i novinare i reportere. Kakav uspjeh je to bio nalazimo
u talijanskoj štampi.
Rimski Il Tempo je objavio: "Mi Talijani smo se već pomirili sa činjenicom da
o fontanama znaju i drugi da pjevaju. I to na takav način, da se nama čini
kao da mi i nismo pjevali
o fontanama... Jugoslovenska pjevačica Lola Novaković došla je na scenu sa
poluosmijehom, iza koga se nije krila trema početnika, već samouvjerenost
pjevačice koja zna
komunicirati sa publikom... Lola Novaković ne izgleda kao kakva naša krhka
pjevačica kojoj treba mikrofon da ju se čuje. Ona tako sjajno pjeva da smo
mi zaboravili
da mikrofon postoji. Kada je potrebno, ona daje ubrzanje kao trkaći Ferarri.
Ona pjeva dostojanstveno, umireno i sa puno emocija. Osjećali smo da slušamo
i lijep glas i lijepu melodiju. A gošća iz Jugoslavije je pjevala tako uzneseno,
sa lirskim preljevima takve spontanosti i snage da bi mi aplaudirali bilo čemu
što bi ona pjevala. Bez sumnje, Lola je zaslužila takav uspjeh."
Takav hvalospjev Loli napisao je maliciozni komentator Arturio Grighli, koji
je za Ritu Pavone napisao da pjeva kao žaba iz močvare, daleko od puta. A za
Gigliolu Cinquetti da joj se u glasu dobro osjeća sjajno komercijalizirana
nevinost...
List Disci ovako je ocjenio taj uspjeh: "Puno Talijana i turista
imalo je priliku da čuju i odličnu jugoslovensku pjevačicu Lolu Novaković,
koja je zaista oduševila publiku. Pobjedničku pjesmu pjevala
je kao osjećajna Rimljanka i kao najbolja francuska šansonijerka. Šteta što
nismo imali priliku da čujemo još koju pjesmu u izvedbi sjajne Jugoslovenke
koja iz glasa i iz fascinantnih očiju izvlači zajednički kapital."
I drugi talijanski listovi pisali su slično. Zanimljivo za Talijane, narod
pjevača, bila je Lola iz susjedne države pravo otkriće!
"Ulica četiri fontane", koja je inspirirala kompozitora Dušana
Vidaka, jedna je od najstarijih ulica u Rimu, u četvrti Trastevere. Posle Loline
pobijede
tamo se pojavio velik transparent, na kome je pisalo: "DOBRODOŠLA JUGOSLOVENKA
LOLA, KOJA JE TU STARU ULICU PROSLAVILA I U PJESMI".
|
LOLA NOVAKOVIĆ - Dos Cruces & Flamenco
|
|
|