Barikada
- World Of Music - Rock-pop history |
|
FELJTON
O LOLI NOVAKOVIĆ
Vesta Vanell |
UVIJEK SE VRAĆALA
/ 8. dio
Feljton o Loli Novaković (Vesta Vanell)
Lolu su upitali: "Što je za Vas pjevanje?"
"Sve," odgovorila je Lola. "To je život, radost, razgovor sa sobom, povjerenje...
to je priča o smijehu i suzama, priča o nama, o našim svakodnevnim radostima
i uznemirenjima, o ljubavi, o svitanjima, o mirnim rijekama, o našim danima
i noćima."
Lola ima veliki prirodni dar, muzičku kulturu, glas i snagu
da sa punim srcem izrazi ono što osjeća dok pjeva bilo koju pjesmu. To publika
osjeća i nagradjuje.
Lola nikada ne pjeva rutinski. Istu pjesmu ona umije da zapjeva na bezbroj
načina.
Ali ne voli da uči tekstove na pamet, pa joj se redovito dogadja da ih usred
pjevanja zaboravi. Ali ona izvrsno improvizira, pa se tako to i ne primijeti.
LOLA I FILM
Odmah poslije Lolinog trijumfa u Zagrebu, kada
je otpjevala pjesmu "Ti nisi došao", koja je dobila i naziv "Pjesma godine
1962.", ona je počela da snima film. Filmu, "Šeki snima - pazi se!", po scenariju
Dragutina
Dobričanina,
u režiji Marijana Vajde, bili su potrebne veoma popularne osobe. Na području
zabave i sporta tada su bili najpopularniji Lola Novaković i nogometaš Dragoslav
Šekularac.
Njih dvoje bili su izabrani u odsutnosti... kada nisu ni snivali da su dobili
glavne uloge na filmu! To je u stvari bila parodija na film i filmske radnike.
Iz doba snimanja, sačuvala se ova anegdota. Na probi prije
snimanja režiser Vajda već je tko zna koliko puta upozorio Lolu: "Molim vas,
ne gutajte riječi koje izgovarate!" "Neugodno mi je," priznaje Lola. "Ali
Vi ipak imate neka iskustva sa scene," bio je ustrajan režiser. "Ili, pomislite
na to, da je druga kandidatkinja za tu ulogu Nada Knežević!" "Ne..., bolje
Ljiljana Petrović," kaže Lola još više iskreno nego prije.
U toku snimanja tog filma novinari su upitali Lolu da li bi
napustila svoju profesiju i posvetila se samo filmu. "Ni govora," kaže
Lola. "Pjevanje je moje i ne bih ga napustila za nikakve pare. A što se tiče
filma, ja bih bila presrećna da je to moja dvojna uloga:
prva i zadnja!"
Tako se i dogodilo... Taj film nije, na žalost, ostavio traga, osim jedne veoma
lijepe pjesme Bogoljuba Srebrića, "Ne ostavljaj me samu", koju je u tom filmu
pjevala Lola: "Ne ostavljaj me samu... dok kiša na oknima spi..., bez tebe
ovo je veče samo trag mog leta i sna..." Taj film, ipak, danas ima vrijednost
jer je to dokument jednog doba...
S obzirom da možda više i ne postoji nego jedan TV snimak Lole Novaković iz
tih vremena, taj film bi mogao da bude dragocjeni video dokument...
NEKO KO ŠAPĆE...
BEOGRADSKO PROLJEĆE 1962.
Usred snimanja filma, Lola je pronašla vrijeme za vjenčanje!
1. marta 1962. godine ona se udala za Boru Kragujevića, profesora fiskulture
iz Beograda.
Pojavila se u javnosti sa mužem prvi put na festivalu Beogradsko proljeće 1962.
Na tom festivalu Lola je pjevala dvije veoma lijepe pjesme: tajanstvenu pjesmu
Milana Kotlića "Neko ko šapće", ("...verujte priči, priči u koju sad verujem
samo ja...") i veoma neobičnu i lijepu pjesmu Žarka Petrovića, "Dodji, planina
te zove", koju je autor posvetio planini Zlatibor.
Moram zapisati da su Loline interpretacije dosta zahtjevnih pjesama poslastica
za sve one koji ih slušaju srcem.
NE PALI SVETLO U SUMRAK -
Luxembourg 1962.
Godine 1962. Jugoslavija je po drugi put sudjelovala sa svojom
predstavnicom na takmičenju za "Pjesmu Eurovizije". Ove godine to se dogodilo
u Luxembourgu.
Iznenadjenje i prognoza...
A izbor za našu predstavnicu vršio
se u Zagrebu. Pred izborom glavne adute su imali u rukama pjevači Ivo Robić,
Gaby Novak i Majda Sepe. Nitko nije spomenuo
baladu Jožeta Privšeka, "Ne pali svetlo u sumrak", koju je sve poznatiji slovenski
kompozitor, aranžer i dirigent napisao za Lolu. Zbog toga, Lola nije bila uzbudjena
kada su počeli da stižu glasovi žirija iz gradova bivše Jugoslavije.
Na kraju, kada su stigli posljednji glasovi, neki novinar brže nego itko drugi
izračunao je da je pobijedila pjesma "Ne pali svetlo u sumrak"... Tu
vijest je doviknuo Loli. Ali ona mu uopće nije vjerovala... Uzbudjeni novinar
počeo je da se kune da se ne šali. I konačno ju je uvjerio. Ali neki kritičari
su, igrajući se lirikom te pjesme, prorekli Loli i Privšeku sumrak na medjunarodnoj
sceni... kazali su da su pjesma, kao i ta priredba, potpuno
prosječni...
Kratka historija jedne pjesme...
Prije nego što idemo sa Lolom
i Privšekom u Luxembourg, pogledajmo kratku historiju ove pjesme, jer ta je
zaista kratka, kao da za tu pjesmu nitko nije
imao vremena...
Pred sam kraj natjecanja za izbor pjesme koja će nas zastupati u Luxemburgu,
iz Zagreba je Privšek dobio poziv da napiše pjesmu. A vremena skoro da više
nije bilo!!!
Privšek je rekao da je pjesmu morao da napiše za jedan sat i odmah
poslije note poštom poslati pjesniku Dragutinu Britviću u Zagreb, da napiše
stihove.
A i Britvić nije imao više vremena nego Privšek jer se natjecanje završavalo.
Sve se to radilo "na vrat na nos." Ta je pjesma najzad stigla na
vrijeme i bila primljena za takmičenje. Pošto je bila napisana za Lolu
Novaković, Privšek je pozvao Lolu da dodje u
Ljubljanu da snimi tu novu pjesmu. Na snimanje je morala doći dva dana prije
takmičenja u Zagrebu. Dugo su je čekali u studiju RTV Ljubljana - a nje nije
bilo. Autor i tehnička ekipa već su bili pomireni sa sudbinom da će biti još
teškoća, kada se ispred zgrade Radio-televizije Ljubljana zaustavio crni Opel
Rekord. Iz njega je istrčala Lola i bez daha došla u studio. Sa ljubaznim osmijehom
prisilila je sve prisutne da joj velikodušno oproste. Ali pošto je toliko zakasnila,
ni ona nije imala puno više od sata vremena da pjesmu nauči i da je snimi.
Ukratko, pjesma, "Ne pali svetlo u sumrak", nastajala je na
brzinu, ali to se nije primjećivalo. Upravo ta pjesma se svidjela Jugoslovenima
i bila
je bliska
ukusu velikog broja Europejaca.
"Ne pali svetlo u sumrak" definitivno je vječno mlada melodija i danas je poznata
u mnogo različitih aranžmana.
U Luxembourg...
U Luxembourgu se je šesnaest zemalja takmičilo
za tri nagrade. Lola je na taj babilonski sajam muzike došla sa slavom najbolje
jugoslovenske pjevačice u
potpunu anonimnost. Jer tamo su bili poznati samo oni čije su se ploče mogle
kupiti u tamošnjim trgovinama.
Ali kada su ih upoznali, Lola i Privšek postali su skoro središnje osobe festivala. Lola
je svježinom svog glasa i prirodnom pojavom osvojila sve, i članove orkestra
i novinare. Od kada su ju otkrili, nije imala više mira, pa su je snimali sa
svih uglova i postavljali joj svakojaka pitanja.
A članovi orkestra su joj poslije prve probe na poseban način aplaudirali,
što je veoma rijetko: udaranjem lukova violina u notne pultove.
Jože Privšek oduševio je kao daleko najmladji kompozitor i
dirigent sa samo 25 godina. On je primao čestitke za pjesmu i izvrsno napravljen
aranžman. Tada
je bio običaj da je svaki kompozitor dirigirao orkestrom, a to nije bilo teško
Privšeku, jer on je već tada bio dirigent Big banda RTV Ljubljana.
Lola i Privšek su zaista odlično ispunili svoj zadatak.
Nastupali su pred 214 specijalnih gostiju u dvorani "Louvigny" u Luxembourgu
i pred 60 miliona televizijskih gledalaca... Lola je bila veoma uspješna jer
je na takmičenju za "Pjesmu Evrovizije" zauzela četvrto mjesto. Na prvo mjesto
su je stavili Talijani i Francuzi.
Ali, zajedno sa pobjednicom, francuskinjom Isabelle Aubert, Lola je dobila
najduži aplauz.
To je dugo godina bio najveći uspjeh jugoslovenske zabavne
glazbe na tim takmičenjima. Privšek je bio zadovoljan, a Lola nije bila, jer
je oduševljenje tom pjesmom
prije festivala bio zaista veliko.
Medju prvima, Loli je čestitao talijanski pjevač Claudio Villa, koji je na
početku mislio da će Lola pomoći kod brojanja glasova...
Kada su u jugoslovenskoj radiodifuziji saznali da je Jugoslavija
zauzela četvrto mjesto, odahnuli su. Bojali su se da bi Lola mogla da pobijedi,
a Jugoslavija
nije imala mogućnosti da organizira ovakav spektakl.
Prije no što je Lola otišla u Luxembourg, više ozbiljno nego u šali, rekli
su joj: "Pazi, da se ne vratiš kao pobjednica..."
Sudbina jedne pjesme...
Poslije takvog uspjeha samo smo čekali da kupimo ploču sa pjesmom "Ne
pali svetlo u sumrak". Već je bilo dogovoreno da Lola dodje u Ljubljanu i snimi
tu
pjesmu sa orkestrom RTV Ljubljana pod vodstvom autora pjesme za zagrebački
Jugoton. Ali ni do dana današnjeg, kada to prevodim (u januaru godine 2009.,
a to je već skoro 47 godina kasnije), te pjesme nema ni na kakvom nosiocu zvuka.
Iz kojeg razloga, to može samo da se nagadja. Ali, istina je da u Sloveniji,
odmah
poslije tog velikog uspjeha, ta je pjesma bila skinuta sa programa Radija
Slovenija i morala je čekati 6 godina da ju ponovo izvuku
i počnu da emituju.
Ali Lola je tu pjesmu pjevala u jednoj emisiji TV Ljubljana, u junu 1962. Jer
je TV Ljubljana imala svoj snimak te pjesme!
Ovoga puta pišem cijeli tekst pjesme da se vidi da je zaista umjetnički.
U toploj tami sobe, još cigarete dve,
dva mala svetla kao da se traže
taj dan je bio tako tih,
sad san se spušta medju njih
i dve će zvezde poć' na dalek stari put...
U plavom staklu vaze tu negdje ispod ruža
Dva mala svetla sve su bliže, bliže,
ta noć je stvorena za njih.
Taj čas je snen i tako tih
Već gasiš cigaretu, pružaš ruke snu...
Ne pali svetlo u... u sumrak...
Ta pjesma bila je zaista lijep rezultat sudjelovanja tri vrhunska umjetnika
iz tri Jugo - republike: jer kompozitor je bio iz Slovenije, pjesnik iz Hrvatske
, a pjevala je pjevačica iz Srbije...
|
LOLA NOVAKOVIĆ - "Moj dragi Beograd"
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Feljton
- 11. dio
|
Feljton
- 12. dio
|
|