Barikada
- World Of Music - Rock-pop history |
|
FELJTON
O LOLI NOVAKOVIĆ
Vesta Vanell |
UVIJEK SE VRAĆALA / 2. i 3. dio
Feljton o Loli Novaković (Vesta Vanell)
PUT KA PROFESIONALIZMU POČINJE...
U novogodišnjoj noći, koja je značila prijelaz iz 1952. u 1953. godinu, potpuno
nepoznata Zorana Novaković prvi put je stala pred mikrofon. To je bilo u "Domu
JNA" u Smederevu. Imala je strahovitu tremu i bojala se da ne bi nešto
pogriješila. Ali publika je u čekanju Nove godine nadglasala njen nastup,
kojeg se možda nitko više ne sjeća, osim nje...
Prvi pokušaj pred mikrofonom nije bio baš uspješan, kako kaže
Lola. Nije bio zapažen. Poslije toga nije ozbiljno razmišljala da bi još nastupala.
Ali njeni su prijatelji, članovi ansambla, imali drugačije mišljenje. Medju
njima i već spomenuti Rade Milivojević. Ustanovili su da ima "nešto" u
tom mladom, jakom glasu.
Tako se dogodilo da je Lola stala na scenu jednog beogradskog
restorana i napustila službu. To je bilo u ono doba dok su još vladali "narodnjaci".
Pjevala je na plesovima i drugim priredbama, gdje su jazz i zabavna muzika
već najavljivali svoj osvajački pohod. Bila je pionir jugoslovenske zabavne
muzike u pravom smislu te riječi.
Prva scena za jazz muzičare u Beogradu tada je bila u Hotelu "Bristol".
U programu, zvanom "Zabavno muzičke večeri" učestvovali su pjevačica
Olga Nikolić, Vojislav Simić i Ilija Genić. Njih dvojica su kasnije postali
veoma poznati kao dirigenti i aranžeri. Dirigirali su, svatko u svome orkestru:
Vojislav Simić Jazz orkestru RTB - Radio televizije Beograd, a Ilija Genić
Revijskom orkestru RTB. Vojislav Simić pozvao je Lolu da sudjeluje u njihovom
programu. On je bio i njen prvi učitelj ponašanja na sceni. Kažu da je Vojislav
Simić naučio Lolu prva pravila njenog, kasnije poslovično nenametljivog ponašanja
pred mikrofonom, po kojem je bila poznata čitavu svoju karijeru.
Samo mjesec dana nastupanja u "Bristolu" bilo je
dovoljno da su mnogi Beogradjani dolazili u taj hotel, samo da bi čuli skromno
obučenu djevojku sa čudesnim glasom i romantičnom kosom, o kojoj se naveliko
već govorilo po Beogradu. Potpuno prirodan, zdrav šarm bio je u sopranu djevojke
koja je i sama zračila zdravlje. Publika voli da sluša pjevače koji se ne muče
dok pjevaju. Lola je pjevala kao da se igra svojim glasom. Nekako nagonski,
bez napora, sa nepogrešivom smislom za ritam i melodiju. Njen repertoar u to
doba bio je skroman: "Žuta ruža iz Teksasa" (Yellow Rose of Texas), "Jabuke
i trešnje", "Jesabel", "U septembru" (September Song), "Vaya
con dios"... ali pjevala je vrlo lijepo i imala veliki uspjeh.
Zbog toga je morala često ponavljati pjesme. Jednom se dogodilo
da je zapjevala pjesmu "Žuta ruža iz Teksasa" sedam puta uzastopce.
Kada su je novinari kasnije pitali da li je to bila istina, Lola im je u svom
stilu odgovorila: "Da, to je istina. Publika je na taj način htjela da
me prisili da naučim Tekst ove pjesme na pamet. Jer uvijek sam u jednoj ruci
imala mikrofon, a u drugoj papirić sa tekstom!"
PREOKRET
Ko zna što bi se dogodilo da nije na početku 1957. godine iz Zagreba u Beograd
stigao pjevač Stjepan Stanić -Jimmy. On je predložio, onako za šalu, da skupa
nastupe u "Stambol kapiji". Tamo su nastupali već dobro poznati
muzičari - pa i oni koji su to htjeli postati. Lola je nekoliko večeri redom
nastupala ovdje i dvorana se tresla od burnih aplauza.
Posle toga, sve se počelo odvijati tako brzo, kao u nekom
iskonstruiranom filmu za kojeg sumnjamo da se bazira na istinitim dogadjajima.
U to vrijeme u Beograd je stigao predstavnik sajma iz Leipziga (tada Istočna
Njemačka) da unajmi naše muzičare za potrebe sajma, koji će se održati u Leipzigu.
Sa orkestrom Vojislava Simića sve je bilo uredjeno. Pjevač Ivo Robić bio je
angažovan još prije - ali na Radiju Beograd nisu imali pjevačice koja bi ih
dostojno predstavljala u inostranstvu. Što sada?
Dogodilo se da je u tim danima Josip Kalčić postao novi glazbeni
urednik na Radiju Beograd. Kada je on čuo Lolu u "Stambol kapiji",
odmah je uzviknuo: "Ona ide u Leipzig!" Ali stvari nisu bile tako
jednostavne. Jer, neprijatno je bilo za takvu stvar angažovati pjevačicu koju
je Radio Beograd dugo i istrajno ignorirao, koja nije bila ni članica kolektiva
Radija Beograd. Pjevačicu, koja je pjevala po restoranima, kafanama... Ali,
za pjevanje u inostranstvu važila su drugačija mjerila nego u nas. Kada je
i predstavnik Leipzičkog sajma čuo Lolu, izjavio je: "Nju hoću!" Stvar
je bila zapečaćena! Ugovora nije bilo!
Sada je bio na potezu Radio Beograd! Imali su samo 24 sata
vremena. Jer oni su morali, htjeli ili ne, da preko noći organizuju audiciju
za nove pjevače, na koju su pozvali i Lolu. Poslije audicije, koju je, naravno,
veoma uspješno završila i postala time članica Radija Beograd, ona je otišla
u Leipzig, gdje je predstavljala taj isti radio, na kojem se njen glas još
nikada nije čuo...
PRVI VELIKI USPJESI DOLAZE U INOSTRANSTVU
Turneja jugoslovenskih muzičara po Istočnoj Njemačkoj počela je 4. marta 1957.
godine sa nastupom na sajmu u Leipzigu, u čuvenoj dvorani "Capitol".
A završila 20. marta 1957. godine u Berlinu, gdje su nastupali i na televiziji.
Za gostovanje jugoslovenskih muzičara u Istočnoj Njemačkoj
bilo je veoma veliko interesovanje. Publika bila je prijatno iznenadjena zbog
izvodjača. Muzičari Istočne Njemačke bili su tako oduševljeni priredbama naših
majstora, Vojislava Simića i Milana Kotlića, da su njih dvojica za vrijeme
turneje morali napisati nekoliko aranžamana njemačkih pjesama koje su Lola
Novaković i Ivo Robić snimili u studiu Radija Berlin.
Lola je zapjevala u Leipzigu samo nekoliko pjesama, ali to
je bilo dovoljno da joj je poznata gramofonska kuća Decca ponudila mogućnost
snimiti ploču. Tako je Lola svoju prvu ploču snimila u Istočnoj Njemačkoj.
Na njoj su bile pjesme "Babalu" i "Alisa u zemlji čudesa".
Te iste snimke kasnije je otkupio zagrebački Jugoton, pa se je to na početku
šezdesetih godina moglo kupiti i u Jugoslaviji.
Poslije ovakvih uspjeha muzičari i pjevači su, naravno, dobili
više ponuda. Ali otišli su prvo u Madjarsku. Tamo su nastupili na dva koncerta
u budimpeštanskoj "Erkel" operi, u dvorani sa 2600 sjedišta, jednoj
od najvećih dvorana u tom gradu na Dunavu. Oba koncerta bila su rasprodana,
a puno ljudi ostalo je bez ulaznice. Od prvog do zadnjeg akorda, dvorana se
tresla od aplauza, a koncerti su trajali više od tri sata, jer svaka skladba
se morala ponavljati. Najveći uspjeh doživjela je Lola sa tada veoma popularnom
pjesmom "Che sara sara" (iz repertoara tada svjetske zvijezde, Doris
Day). Od skandiranja i biseva, Lola je jedva mogla da ode sa scene, a oduševljeni
ljudi bacali su joj na scenu cvijeće, rukavice, torbe... Poslije tih koncerata
u budimpeštanskom listu "Nep akarat", izmedju ostalog su zapisali: "Ogroman
uspjeh imala je Lola Novaković, jedinstvena solistkinja sa izvanrednim glasom
i prijatnim nastupom."
|
LOLA NOVAKOVIĆ - "Kap veselja"
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Feljton
- 11. dio
|
Feljton
- 12. dio
|
|