Siouxsie
"Manta Ray" (2007, Universal)

Rodonačelnica gothic post-punk scene, Siouxsie Siouxe, vokal Siouxsie And The Banshees i veliki uzor Robert Smitha (The Cure), te nekadašnjih zvijezda '80-tih Adam Anta, Toyah i Nine Hagen objavila je svoj prvi solo album.

Od posljednjeg studijskog albuma Siouxsie And The Banshees, "The Rapture", prošlo je punih 12 godina. Sastav se rasturio, te se ponovno okupio 2002. godine, za potrebe povratničke turneje koja je rezultirala albumom uživo "Live Seven Year Itch" (2003.), te se nakon toga ekipa ponovno razilazi, svatko za svojim osobnim afinitetima.

Siouxsie Sioux (pravim imenom Susan Janet Ballion) rođena je 27. V 1957. u Bromleyu pored Londona u vrlo uglednoj intelektualnoj porodici. Majka joj je bila kancelarijska sekretarica i prevoditelj, a otac laboratorijski tehničar-specijalist za zmijske protuotrove koji je 1971. umro od alkoholizma. Za vrijeme djetinjstva pod "staklenim zvonom" Siouxsie je pokazivala velike znakove inata, prkosa i nediscipliniranog ponašanja, pa je tako unatoč roditeljskoj brizi i njihovom neprekidnom radnom i profesionalnom etikom iz čiste objesti ostavila vlastitu baštu oko kuće da zaraste u džunglu - živica i korov oko kuće su bili toliko visoki da su grmovi ruža i trnja posve prekrili čitavo dvorište i protezali se na okolna imanja uz velika negodovanja susjeda. S nepunih 15 godina osjećala je potpunu otuđenost i osamljenost, te je otkrivši glazbeno-lirsko / scensku moć Bowiea, Lou Reeda, T. Rexa i The Stooges, počela zalaziti u londonske gay diskoteke gdje je usavršila svoj afinitet prema kasnijem glamouru, sado-mazohizmu i novodolazećoj punk modi.

Prvi rock sastav u kojem je počela pjevati bio je tinejdžerski Bromley Contingent u kome su članovi bili Billy Idol, basist Steven Severin (kasnije u Siouxsie And The Banshees) i bubnjar Sid Vicous (kasnije basist Sex Pistols). Sa samom pojavom Sex Pistols, 1976., Siouxie je bila njihova najžešća, najvatrenija i najvjernija obožavateljica koja je navodno bila prisutna na svim njihovim koncertima u Britaniji, te je u ranoj punk fazi često nastupala s njima. Jedan od takvih nastupa zbio se u rujnu 1976. na "Punk-Rock" festivalu u klubu 100 Club's kojeg je organizirao sam manager Pistolsa - Malcom McLaren. Kada su Sex Pistolsi već postali renomirano ime, ali još uvijek bez ikakvog objavljenog materijala, koncem 1976., sa Bromley Contingent i Pistolsima je otputovala u Francusku gdje je na koncertima nosila "svastiku" - kukasti križ. Oko toga se digla velika fama, te se sastav Bromley Contingent raspada i koncem 1976. nastaje Siouxsie And The Banshees koji je u narednih pet-šest, a i idućih dvadesetak godina, utjecao na mnogobrojni kreativno / medijski auditorij u pogledu različitih trendova - od post-punka, new wavea i gothica, do dance-rocka i suvremenog alternativnog popa.

Kroz bogatu karijeru sastav je ostvario niz velikih uspjeha, a svakako treba izdvojiti album "Kaleidoscope" (1980.) UK No. 5 i singl "Dear prudence" (obrada The Beatles), koji je 1983. zauzeo nevjerojatni UK No. 3 i te godine bio jedan od najvećih alternativnih post-punk hitova. U USA nikada nisu dobro prolazili sve do posljednje faze s albumom "Superstition" kada su dosegli svoj jedini "veliki" američki pogodak došavši do pozicije broj 65. Hit poput "The passanger" iz 1987. (obrada Iggy Popa) kojeg već 20 godina svakodnevno slušamo na radio programima i u klubovima, prošao je sramotno na top-listama.

Siouxsie je prije svega uvijek tjerala svoj stil, svoju glam-vamp modu i svoj svjetonazor ne obrativši pažnju na prilagođenost trenutka, već ganjajući svoju opsesiju sa inatom iz djetinjstva, koji se sticajem okolnosti uvjek pronašao u granicama konzumenata koji su rado podržali njenu opsesiju ka zatomljenim, ugnjetavanim, ponekad nehajno zaboravljenim ili odbačenim životnim situacijama. S obzirom na ogromnu reputaciju koju ova, danas 50-togodišnja dama new-waveovaca, darkera i punkera ima, nije joj bilo teško sakupiti pozamašnu ekipu glazbenika, od 10 članova, za njen prvi solo album. Osim nje, na njezinom prvom solo albumu su prisutni Steve Evans (gitara, ukulele, programi), Charlie Jones (bas, klavijature), Clive Deamer (bubnjevi), Hassam Ramzy i Ken Dewar (udaraljke), Noko (gitare, klavijature i programi), Phil Andrews (gitare, klavijature, programi), Terry Edwards (saksofon, truba, rog), Ted Benham (dulcimer, ksilofon) i Davide Rossi (gudački instrumenti). Poput situacije koja otprilike prati Nick Cavea, Siouxsie je nakon 30 godina značajnog punk i new wave/gothic rada dozvolila samoj sebi veliko umjetničko djelo lišeno bilo kakvih klišeja. Glasovno i tekstualno, ona je i dalje prava underground zvijezda koja jednako dobro korespondira sa prošlošću, sadašnjošću i budućnošću.

Album je 3. IX 2007. najavljen odličnim plesnim singlom "Into a swan" koji je, na žalost, dosegao samo neznatni UK No. 59, dok je album "Manta Ray" objavljen tjedan dana kasnije i dosegnuo je u ovom šašavom vremenu downloada samo "bijedni" UK No. 39. Ali prema situaciji koja vlada u diskografskoj industriji, ovo se može smatrati i velikim uspjehom. Ne zaboravite da su otprilike vrlo slični izvođači poput The Fall, Joy Division, P.I.L., Gang Of Four, Cocteau Twins ili Echo and The Bunnymen imali isto tako rijetke prilike da se nađu među 30-40 najprodavanijih artikala na britanskoj top-listi.

Naredna skladba, "About happen", prava je seksistički orijentirana ex-new wave bomba gdje Siouxsie apsolutno ne mari za ex-trend kome je ionako kumovala. "Here comes that day" i "Lovless" su uz ležerniji rock/trip-hop ritam i naglašene uloge duhača upliv u kombinaciju prošlosti i budućnosti (ima mnogo zanimljivih detalja). "If doesn't kill you" je sjajna mračna laganica, dok u "One mile bellow" počinje epopeja ex-Siouxsie And The Banshees zvukova - rasplesani neandeartalski ritmovi, pauze i nadogradnje koje su specifične za psycho / gothich fazu koju je besramno pokrao Adam And The Ants. "Drone zone" je fantastičan spoj psycho ambijenata sa jazzy-pop / alter varijanatama latino ritmova, a originalnost čitavog albuma sastaje se u nesagledivom talentu same Siouxsie koja zna što radi i umije onako kako god želi. Tako primjerice u pretposljednjoj, "They follow you", stapa Boviewu melodiju "Heroes" sa Lou Reedovim tekstualnim pikanterijama, a u posljednjoj, "Heaven and alchemy", prepliće štošta - od klavirskih melodijskih minijatura, muškog zborskog pjevanja, do posezanja u ostavštinu zaboravljenih ranih 60-tih kada su balade i serenade bile glavna odlika svjetskog rocka.

Album za sladokusce, zaljubljenike u staru ostavštinu post-punka, romantičare, gothičare, ljubitelje današnjih 'finih' indie-rock izvođača i sljedbenike svih pravaca koje su Siouxie And The Banshees ostvarili. Između ostalog i za poštovatelje The Smiths, The Stone Roses, Flaming Lips, Mercury REV, Radiohead, Pulp i Morrisseya, naravno. Osim toga Siouxsie i Morrissey su snimili zajednički singl "Interlude", prije nekih desetak godina, to valjda svaki ljubitelj Moza zna. Dama koja ih je poput Bowiea tri desetljeća opsjedala, sada je pokazala svoje solo-lice. Fino i otmjeno, darkerski i prgavo, upravo onako kako se od nje i očekuje.

Naslovi: 1. "Into a swan", 2. "About a happen", 3. "Here comes that day", 4. "Loveless", 5. "If doesn't kill you", 6. "One mile bellow", 7. "Drone zone", 8. "Sea of tranquility", 9. "They follow you", 10. "Heaven and alchemy".

Ocijena (1-10): 9