UVIJEK SE VRAĆALA / 6. dio
Feljton o Loli Novaković (Vesta Vanell)

DO SADA UVERTIRA, A SADA... GLAVNA PREDSTAVA POČINJE...
Zapravo, sve što sam do sada napisala o Loli Novaković, može se u muzičkom jeziku nazvati uvertira. Slijedeće dvije godine, 1961. i 1962., Lola je konačno doživjela nezamislive uspjehe na domaćim festivalima zabavne muzike i zapravo svugdje gdje se pojavila. Lola je blistavo dokazala da nema govora o njenom izgubljenom glasu. Muzički stručnjaci čak su bili jedinstvenog mišljenja da je njen glas tek sada dobio željene boje. Do 1961. godine Lola je sagradila svoj stil pjevanja kome je ostala vjerna. To je danas, kada puno pjevača nekog oponaša, rijetkost.

SVITANJE...
Zagreb 1961. bio je prvi na redu festival zabavne muzike u Zagrebu, inače najstariji festival na području nekadašnje Jugoslavije. Te godine Lola sudjeluje na tom festivalu, prvi i pretposljednji put. Lola nije htjela da propusti taj festival. Njen pobjednički pohod na nagrade, priznanja i pobjede tako je počeo...

Sjajna pjesma Stjepana Mihaljinca, "Svitanje", koju je Lola izvela u alternaciji sa Vice Vukovom, na festivalu Zagreb 1961., dobila je tri prve nagrade!
Ali nije to bilo tako jednostavno! Lola je došla na taj festival loše pripremljena. Organizatori su joj u posljednjem momentu poslali partituru pjesme "Svitanje". Tako da nije imala vremena da nauči tekst. Prvo veče, kada su tek birali pjesme za finalno veče, Lola je morala da upotrebi list papira sa tekstom pjesme "Svitanje". Taj list stavila je izmedju dva mikrofona u dobroj vjeri da će se sve dobro završiti... ali je usred pjesme list ispadao i tako je bila prinudjena da impriovizira. Imala je usku, dugu haljinu pa nije mogla da ga podigne sa poda. Neki član orkestra konačno joj je pomogao i dodao joj list sa tekstom.

Poslije opisanih peripetija, možemo vjerovati da njena predstava i nije bila baš sjajna. Ali Lola je od samog početka svoje karijere bila ljubimica Zagrepčana pa su joj oprostili tu nezgodu. Toliko više, Lola se potrudila u finalnoj večeri. Još nikada do tada nije pjevala tako emotivno, sa tolikom snagom doživljavanja. Ali istina je, ta pjesma bila joj je pisana na kožu... Tako su ljudi doživljavali tu pjesmu zajedno sa Lolom... svitanje, na kraju naše ulice, tisuću želja zaustavlja oblake... I nije čudo da se na kraju pjesme čula samo tišina. Nekoliko dugih sekundi tišine, a poslije gromki aplauz. Na kraju, opšte mišljenje bilo je da je pobjednica festivala Lola sa pjesmom "Svitanje". Ona je tu pjesmu snimila na ploču za zagrebački Jugoton, uz pratnju orkestra RTV Ljubljana .

Lola o pjesmi "Svitanje": "Moja pjesma? Volim mnoge, ali ako moram da izaberem jednu, onda je to "Svitanje". Svaka njena riječ, strofa, melodija po kojoj te riječi plove, nekakav su izvor radosti za mene kao pjevačicu. Izvor uznemirenja i doživljaj koji nema usporedbe."

LOLA JE NAJBOLJA!
Prvi pokušaj da na nekom festivalu ocjenjuju i pjevače, doživio je neuspjeh. Stručni žiri podijelio je na festivalu Zagreb 1961. četiri jednakovrijedne nagrade i potpuno je nerazumljivo da je Lola ostala bez ijedne. Zadovoljštinu za ovu nepravdu dobila je u Beogradu, na prvom i posljednjem takmičenju za "Zlatni mikrofon", za najbolje pjevače... Prije takmičenja, kada je Beograd zahvatila prava zlatna groznica, Lola je izjavila: "Zlatni mikrofon bi za mene bio Oskar!"

Od 13. do 15. marta 1961. godine četrdeset jugoslovenskih pjevača "borilo" se za pet zlatnih mikrofona. A dodijelili su ih samo tri. Sva tri pjevačicama. Prva je na scenu izašla Lola Novaković, iza nje Anica Zubović, a zaim i Nada Knežević. Ali prvi turnir, na kome se moglo riješiti pitanje, tko je najbolji u toj zemlji, završio je neobično i u velikoj zbrci. Žiri, kojeg su vodili Vojislav Simić i Anita Mezetova, izabrao je kao najbolje spomenute tri pjevačice. Ali publika se nije slagala sa time da je Djordje Marjanović ostao bez nagrade. Zato su izviždali žiri. Od tada se nikada više nisu usudili da daju nagrade za najbolje pjevače, nego su zlatni i srebrni mikrofoni postali nagrade za popularnost! "Lola Novaković je sa svojim pjevanjem i nastupom dokazala, da je naš najbolji i najkompletniji pjevač zabavnih melodija." To je bilo jednoglasno mišljenje muzičkih stručnjaka i kritičara.

PLAVE DALJINE...
Malo prije takmičenja za zlatni mikrofon, prvi put se u Jugoslaviji održalo takmičenje za pjesmu koja će predstavljati Jugoslaviju na natjecanju za pjesmu Evrovizije 1961., koje se te godine dogodilo u Cannesu. Takmičenje je bilo u Ljubljani, a jugoslovenska televizija je to prenosila svugdje u državi. Tada su oni koji su imali TV prijemnik, njihovi susjedi i rodbina, imali priliku da vide popularne pjevače jer su do tada većinom mogli samo da ih slušaju... Na tom takmičenju sudjelovala je i Lola sa divnom pjesmom Mirka Šouca, "Plave daljine". I još jedna vrsna interpretacija i veoma dopadljiv nastup Loli su donijeli nove obožavaoce. Ove godine nije pobjedila, bila je druga, ali samo da dodje slijedeća godina...

Gostovanja po bivšem Sovjetskom savezu postala su kasnije uobičajena, ali je Lola bila u prvoj grupi koja je otišla da nastupa u toj zemlji. Godine 1961., pjevala je u Moskvi, Lenjingradu, Tbilisiju, Kijevu... a najveći uspjeh doživjela je u Erevanu. Posle osam biseva aplauz je trajao još 12 minuta. Jugoslovenski umjetnici tamo su uvijek bili toplo primljeni.

U ovo doba nekako, pojavile su se nove Loline ploče, tako i singlica sa festivala Zagreb 1961. sa pjesmama "Svitanje" i "Čekanje" i jedna sa četiri pjesme: "Deca Pireja", "Ostavljaš me samu", "Igra torera" i "Noć bez snova". Ali pjesma "Plave daljine", na žalost, nikada nije bila na nekoj ploči...

JEDNOM U GRADU... VOLJELA BIH DA ME VOLIŠ...
Opatija 1961. - Festival Opatija 1961. donio je Loli novi uspjeh sa obje pjesme koje je pjevala: "Jednom u gradu ko zna kom" i "Voljela bih da me voliš". Pjesmu Angela Vlatkovića, "Jednom u gradu ko zna kom", koju je Lola pjevala u alternaciji sa Vice Vukovom, dobila je drugu nagradu jugoslovenske radiotelevizije. A za interpretaciju ove emotivne i teške pjesme Lola je dobila buran aplauz. Tu pjesmu je Lola snimila na ploču, pa je kroz to još i više ostala u sjećanju njena interpretacija. Lola je oduševila i sa nježnom, divnom pjesmom Ljube Kuntarića, "Voljela bih da me voliš". To je bila najbolja interpretacija prve večeri. Kada su pogasili kamere, publika je dala sebi oduška pa su skandirali: "Lo-la, Lo-la..." i zahtijevali, da njihova ljubimica tu pjesmu otpjeva još jednom! "Voljela bih da me voliš, da budem cvijet u tvojoj kosi... ako si izvor i ja ću biti u živoj stijeni bistra česma..."

Ovog puta nisu se usudili da izaberu najboljeg pjevač jer se ovakvi pokušaji do sada nisu najbolje završili. U tom slučaju, novinari su odlučili da izaberu najduhovitijeg sudionika festivala Opatija 1961. Taj naziv pripao je Loli koja se našla i u ulozi kreatora nove frizure za direktora opatijskog festivala, Josipa Stojanovića. Vjerojatno je bila prezadovoljna što mu je ostalo na glavi još toliko kose posle nemilog dogadjaja na Opatiji 1958., kojeg je skrivila ona. Tada je cijelo poslijepodne pjevala na plaži i ostala bez glasa. Nitko nije vjerovao da će moći naveče da nastupi. A uz pomoć čajeva i aspirina Loli se glas vratio. Ovaj dogadjaj još nije zaboravljen...

Autor: Vesta Vanell Slovenija

---