Almer Imamović je gitarista. Imamović je od rođenja, a gitarista od osme godine. I po prezimenu i po instrumentu asocijacije su jednako muzičke. Na pomen Imamovića čujem Zaima kako sevdiše kraj tanana šadrvana. Il' objašnjava zašto je Bosna divna, mila... Plemenita. Na pomen gitare čujem španske Berbere s dugim prstima kako prebiraju po žicama pod džinovskom narančom Mjeseca, nad Andaluzijom. Dok zaljubljen Lorkin Gitano nosi dragu na rijeku. Niko ne zna šta mu je rekla. Sigurno je da su se ljiljani mačevali s vjetrom i da su sevdisali. Jer kojeg bi je vraga nosio na rijeku dok se negdje daleko za noćnom vodom gitara sjećala Alhambre. "Oh, gitaro/ srce ranjeno/ sa pet mačeva./" - uzdisao je Lorka. "Sve što radim je vezano za gitaru. Lijepo je imati uz sebe, putovati i živjeti uz gitaru", kaže Almer dok u Los Anđelosu završava novi CD i s dvije svoje najveće ljubavi, Džesikom i gitarom sprema put treće, Bosne. Iz koje je, s gitarom, krenuo u svijet.

O zavičaju, gitari i sevdahu govori:
- Mislim da smo svi mi Bosanci i Hercegovci sevdah porodica. S puno topline se sjeæam familijarnih sijela uz harmoniku i sevdalinke. Moj otac Alija je izvanredan pjevač i pjesma je uvijek bila prisutna u našem domu. Ja sam na početku izabrao gitaru da sviram rock sa prijateljima. Krenuo sam u Nižu muzičku školu u Foči, zavolio gitaru i muziku svim srcem. Pored klasične svirao sam i bass gitaru u KUD "Braća Ribar" što mi je jako pomoglo u razumjevanju harmonije, različitih ritamskih paterna, specifično iz Makedonije, jer smo svirali muziku iz cijele ex-Jugoslavije. Stekao sam bogato iskustvo svirajući koncerte svake sedmice. Onda je došao rat koji sam s familijom proveo u herojskom Goraždu. Imao sam puno prijatelja i bio vezan za muzičku produkciju. Snimili smo preko 200 pjesama. Uz sve strahote rata muzika je uvijek bila prisutna i počeo sam komponovati. Uradio sam muziku za pozorišnu predstavu, preko 20 pjesama i nekoliko solo klasičnih kompozicija. Kad govorim ko sam moram pomenuti moju dragu profesoricu Milu Rakanović koja je zaslužna za nastavak mog školovanja i jako važna osoba u mom životu. Ranih devedesetih u Sarajevu je bila samo Srednja muzička škola sa odsjekom za klasičnu gitaru, bez gitarističkog odsjeka na Muzičkoj akademiji. Tu sam studirao kod profesorice Mile koja je vodila i Ansambl Gitara u kojem sam svirao sa pedesetak gitarista i prijatelja što je neprocjenjivo za muzičara. Nauči se svirati kamerna muzika i shvati značaj timskog rada. Ova iskustva su mi omogućila da budem bolji muzičar - gitarista i da razumijem značaj organizacije i profesionalizma što je jako važno ovdje u Americi.

Od Foče preko rata i Sarajeva do Amerike, nije cigar puta. Po svetim knjigama: čudni su putevi gospodnji. Nakon što je hodoljubio njima, Zuko mi je pričao da su asfaltirani. Iskusio sam da su putevi izbjeglički rđavi, opasni, neizvjesni. Putevi Almerovi su ljepši. Notni.
- Imao sam sreću da sa 14 godina snimam u Velikom studiju BH televizije ili sviram koncert u centru Žorž Pompidu (Georges Pompidou) u Parizu. Gdje sam otišao '97. da studiram na Ecole Normale de Musique u klasi profesora Rafael Andia. Francuska Ambasada iz Sarajeva obezbjedila mi je francusku državnu stipendiju. Možete zamisliti moju sreću i radost kad sam krenuo u Pariz. Naučio sam jezik, stekao puno prijatelja i svirao koncerte širom Evrope. I ono najljepše: upoznao Džesiku Pirs (Jessica Pierce), studentkinju flaute. Poslije toga dolazi magisterski studij na Royal College of Music u Kardifu kod profesora Džona Milsa (John Mills) a školarinu sam dobio od Akademije. Maestro Mils je bio izvanredan profesor i prijatelj. Po magisteriju odlazim u Los Anđelos na postdiplomske studije na Univerzitetu Južne Kalifornije (USC) kod profesora Skota Tenanta (Scott Tennant) i Maestro Pepe Romero. Los Anđelos je centar svijeta za filmsku i muzičku industriju tako da su najbolji muzičari u gradu fenomenalni. Počeo sam da sviram gitare i druge žičane instrumente za filmove i sarađujem sa velikim brojem muzičara. I ovdje sam spustio sidro i ostao da živim i stvaram. Rekoh vam da sam u Parizu upoznao Džesiku . To je bilo prije deset godina i evo još uvijek sviramo i uživamo u našoj muzičkoj avanturi. Tek prije pet godina smo počeli ozbiljno da sviramo kao duo AlmaNova i snimili 3 CD-a. Prelijepo je svirati sa Džesikom koja je izvanredan muzičar i iznad svega divan životni partner. Još draža mi je što je veliki zaljubljenik u Bosnu i sevdalinke. Kad navratite kod nas uvijek će vas dočekati Zaim ili Himzo. Ta ljubav prema sevdalinci se može čuti na našem prvom CD-u "Debut" gdje sviramo nekoliko u našim obradama.

Debitantski CD životnog i muzičkog dua AlmaNova (čitati kao AlmerJessica) ušao je u izbor za Instrumentalni Album 2009. godine u US. U konkurenciji 42 hiljade albuma iz 160 zemalja svijeta, proglašen najboljim. Čestitam Almeru, Džesika se podrazumijeva, a pitam kako doživljava nagrade.
- Ovdje su jako važna gitaristička takmičenja. Ja nisam imao vremena da putujem i radim takmičenja punom parom ali gdje sam otišao ostvario sam dobre rezultate. Osvojio sam, recimo, prvo mjesto na veoma uglednom takmičenju Fresno International u konkurenciji najboljih gitarista iz 20 zemalja. Moj profesor Tenant bio je u publici. Nakon izvedbe dođe i samo kratko kaže: "Hej, čovječe, ti stvarno možeš fantastično svirati gitaru" što mi je bilo draže i od same pobjede. Ja personalno nisam takmičarskog duha kad je riječ o gitari tako da takmičenja gledam kao specifične koncerte i onda mi je lakše da se koncentrišem i sviram bez pritiska. Ako već treba oko nagrada da pomenem naš album "Classic Giuliani". Ugledni American Record Guide nagradio nas je sa Critic’s Choice 2008. a moju kompozicija "Sarajevo Nights" JPF (Udruženje 51.500 kompozitora i muzičkih autoriteta) je u Nešvilu (Nashville - domaćin najpoznatijeg Festivala country muzike na svijetu) proglasio za najbolju Originalnu Instrumentalnu Kompoziciju 2009. godine. Što me, dabome, čini sretnim. Sad imam puno studenata koje spremam za takmičenja čiji me uspijeh raduje kao sopstveni. Sa studentima sam počeo raditi kao asistent na Royal College of Music i na USC, a trenutno radim na privatnom Konzervatoriju u Južnoj Pasadini gdje sam profesor gitare i Direktor gitarističkog odsjeka. Imam odlične studente. Prije 6 mjeseci bilo je međunarodno takmičenje ovdje, u Los Anđelosu. Od pet nagrada moji studenti su osvojili tri.

Interesujem se šta je najrađe: kompozitor, tumač svog i tuđeg djela, il' muzički pedagog? (Članstvo u AlmaNova ne pominjem, smatram ga van konkurencije a preporučujem poznanstvo na internet adresi: The AlmaNova Duo - http://www.almanova.us/ - što je prečica do umjetnosti i zavičaja).
- Humanista i kompozitor! Ima dobra rečenica u filmu Burn After Reading gdje glumac kaže: "Ja sam samo putnik na putu". A ja dodajem: "I uživam u tom procesu". Prije svega, ja sebe vidim kao muzičara i radim sve što me čini sretnim. Ja nikad nisam umoran od muzike i gitare i ako mogu pomoći mojim studentima i pokazati nekoliko "trikova" onda sam još sretniji. Uzgred, moram vam reći da se rado sjetim Montenove i vaše pjesme "Gitaro moja" jer se mogu poistovjetiti sa njenim štimungom.

Iščitah kritike US muzičkih kritičara. Postoje dva mišljenja: jedni smatraju da je Maestro Almer Imamović rijedak, vrhunski talenat. Virtouz. Drugi se slažu s prvim. A i jedni i drugi u njegovim kompozicijama prepoznaju "zvuk rodne Bosne". Pitam: koliko je ostao vezan za zavičajne muzičke korijene i zavičaj kao geografski pojam?
- Trudim da bar jednom godišnje odem kući mada je ponekad to teško zbog obaveza, ali to ne utiče na prisustvo Bosne u mojoj muzici. Bosna je uvijek uz mene. Ja sam prije svega klasični gitarista, ali sam svirao i družio se sa izvarednim bh "narodnim" muzičarima. I što se kod nas kaže "naučio fazone". Naši muzičari sviraju sa dušom što je teško naći na Zapadu. Ovdje imaš probu ili koncert i svi sviraju notalno. Kad imaš note ispred sebe onda nema komunikacije između muzičara i čitav band je bez konekcije. Svaki naš bh muzičar memoriše 500-600 pjesama što je ogromno znanje. Za tako nešto ovdje ljudi dobijaju fakultetske diplome. To iskustvo mi je pomoglo da razvijem vezu sa našom muzikom i ubacim te "fazone" u moje kompozicije i svirku. To će uvijek biti uz mene i dio mene kao muzičara. Pored naše bosanske, jako volim i makedonske narodne pjesme što se može čuti na našem novom albumu "After Hours". Sad završavamo snimanje novog i pakujem se za Sarajevo. Jer moja karta je povratna, samo trebam potvrditi rezervaciju. Ovaj put imam koncert u Sarajevu i nekolika u Zenici i Tuzli. I susrete sa svojim najdražim. Sva moja bliža familja je u Bosni. Ali imam rodbine u Irskoj, Švedskoj, Americi. Ako imate prostora, molim vas da im prenesete puno pozdrava kao i čitaocima Barikade - svim zemljacima širom svijeta.

Tri posljednja oktobarska dana (2009.) Sarajevo je bilo domaćin naučno - umjetničkog skupa Dani BHAAAS (Bosanskohercegovačko Američka Akademija Nauka i Umjetnosti) pod nazivom "We are strionger together" - Zajedno smo jači. Trodnevna razmijena naučne i umjetničke misli svečano je završena gala koncertom Sarajevske filharmonije u Narodnom pozorištu. Solista na koncertu bio je član BHAAAS, elitni US klasični gitarista i opunomoćeni ambasador bh sevdaha u svijetu, Njegova Ekselencija Maestro Almer Imamović.

Opet čujem Zaima. Onu lijepo sjetnu, i usvjetnu: "Kada dođem rodnom kraju..."

---