91. decibel Velid Đekić (MeandarMedia, 2009)

Vrli pratitelji rada gradskih rock-zvijezda, poštovani posjetitelji riječkih rock-žurki, cijenjena ekipo iz Hartere, Konta, Palacha i Sterea, te svi ostali koje to može radovati, iz tiska je upravo izašla knjiga

91. decibel (Vodič rock'n'roll Rijekom)

Nemojte pitati zašto se tako zove. To je volja autora, Velida Đekića, istraživača gradske kulturne baštine, tragom toga i dugogodišnjeg pratitelja riječke rock-scene, koji hoće da odgovor ostane zagonetka. Barem do uzimanja knjige u ruke, jer u njoj se krije razrješenje tajne.

Što o knjizi već sada znamo? Riječki rock začet je 1960. i - ususret njegovoj 50. obljetnici - u ruke smo dobili prvu knjigu koja dokumentarno govori o tom važnom dijelu našeg urbanog života. Koncipirana je kao tekst koji govori riječku i riječko-opatijsku rock-priču usmjerujući reflektore na 20 lokacija značajnih za scenu. Značajnih zbog ključnih događaja koji su se na tim lokacijama dogodili, u rasponu od prvih plesnjaka '60-tih i pankerskih udara '70-tih, do današnje situacije, koju je netko nazvao "renesansom riječkog rocka". 91. decibel, prvi gradski rock-vodič u Hrvatskoj.

Na 120 stranica koje uključuju 140 fotografija (rad četrdesetak mahom riječkih čarobnjaka objektiva), 91. decibel donosi informacije koje nisu samo prva ozbiljna rekapitulacija onoga što o riječkoj sceni znamo, nego i obiluju otkrićima. Sada više nema nedoumice oko pitanja tko je na hrvatskom i ex-YU području: premijerna rock-grupa, autor prvih rock-skladbi, začetnik domaće rock- fotografije kao žanra, prva pank-formacija iza željezne zavjese, potpisnik prvoga hrvatskog hip-hop albuma...

Knjigu potpisuje autor s profesionalnim iskustvom u traganju za podacima zagubljenim u prošlim vremenima, ali koji ujedno ne bježi od autorske strasti, uključujući osobni stav u interpretaciji podataka, vodeći se mišlju da su rock i strast u najsretnijim trenucima istoznačnice. Možda zahvaljujući i tome, knjigu se može čitati iz različitih optika - kao niz kulturoloških eseja o lokacijama, kao jedinstven tekst koji sažima povijest scene, kao turistički vodič kroz točke u urbanom tkivu na kojima se scena stvarala, čime se popis pristupa ne iscrpljuje.

Knjigu objavljuje MeandarMedia Zagreb i može se kupiti u svim domaćim bolje opremljenim knjižarama. Objavljivanje knjige pomogao je Grad Rijeka.

ZONA SUMRAKA: Brendiranje grada u ritmu rock’n’rolla
Piše: Zlatko Gall

U vrijeme dok su u Zagrebu, Splitu, Dubrovniku, Osijeku... kandidati za gradonačelnika nervozno grizli nokte smišljajući kako doskočiti protivniku, davali uvojke forenzičarima ili se - bez mnogo pardona - pljuvali po medijima u ljutom boju za drugi izborni krug, riječki je gradonačelnik Vojko Obersnel mrtav 'ladan' ispijao pivo u znanom rockerskom klubu "Palach". Naime, za Obija, kako ga zove većina sugrađana, utrka za gradonačelnika u kojoj je uvjerljivo pobijedio, bila je već prošlo svršeno vrijeme, a pivo u "Palachu" sve samo ne predizborno "uvlačenje" mlađoj "urbanoj" klijenteli kultnog rockerskog gnijezda. Jer, sa i bez izbora, Rijeka i rock vole se - javno.

Na pivo u "Palach"
Obersnel se, naravno, u "Palachu" nije pojavio slučajno. Te je večeri - uz prigodnu svirku ad hoc skupljenog riječkog super-star banda s Vavom i "enicama", koji su izveli nekoliko amblematskih brojeva poput "Vjernog psa" i "Programa mog kompjutera" - u klubu promovirana sjajna knjiga Velida Đekića "91. decibel", posvećena riječkoj rock sceni.

Građanin Obersnel, kojeg se redovno viđa na svim rockerskim koncertima u gradu, dan prije je bio i na prigodnoj presici održanoj u istom prostoru, no po "službenoj dužnosti": kao jedan od sufinancijera izdavačkog projekta i "promotora" osebujnog riječkog rock almanaha.

Rijeka možda doista, još tamo od prvih punkera i alter-rockera, ima najintrigantniju "underground" (rock) scenu, no njezina alternativna kultura odavno je već - nadzemna i obilato podržana gradskim proračunskim kunama. Konačno, i Damir Urban i Zoran Prodanović Prlja, pjevač Leta 3, imaju gradske stanove, koje im je - i to kao zaslužnim "kulturnjacima" - dodijelio gradonačelnik Obersnel, a razne oblike podrške, institucionalne i izvaninstitucionalne, kao da uživaju i mnogi drugi sudionici riječke, uvjetno rečeno, "urbane" pop-kulturne ili alternativne "scene".

Je li riječki gradonačelnik populist koji si, kao i svi drugi uspješni hrvatski gradonačelnici, kupuje naklonost paradiranjem pred svjetlima reflektora i sponzorstvom, odnosno "čovjek iz naroda" koji želi, i uspijeva, biti na "ti" sa svojom izbornom bazom? Zacijelo da, no - kako bi rekla fraza - to doista nije bitno.

Ono što je u riječkom slučaju zanimljivo, činjenica je da se, za razliku od drugih sredina, "narodski" atribut i naklonost izborne baze ne kupuje pseudonarodnjačkim dernecima, slabo prikrivenim turbo-folkom, zloporabom navijačkog populizma, janjetinom, kapulicom ili mlakom pivom, nego onim "nečim" što je drugamo u debeloj ilegali.

Namjerno ili spletom okolnosti, rock i "alternativa" svih oblika i boja, danas su jedan od najznačajnijih i najuočljivijih "simbola" Rijeke. Sami Riječani to možda ne vide tako jasno kao slučajni prolaznici ili pažljiviji promatrači zbivanja u hrvatskom urbanom parteru, no "rock scena" i njoj srodni pritoci lako mogu postati jedan od najznačajnijih aduta za novo brendiranje grada.

Štoviše, kad je Rijeka u pitanju, kao da su svi negdašnji hendikepi postali gradske "komparativne prednosti". Ako je, recimo, egzodusom izvornog urbanog stanovništva nakon Drugog svjetskog rata Rijeka bila dobrano "ispražnjena" te postala svojevrsni ideološki nadnacionalni projekt u kojemu je - kao i u Puli ili Subotici - trebalo skovati novog "jugoslavenskog čovjeka", današnja multikulturalnost grada svakako je njegova prednost a ne mana.

Otvorenost prema svijetu tipična za lučki grad te blizina "zapada" nisu bili samo presudni za dotok virusa rock and rolla i pojavu VIS-ova poput Uragana ili Sirena, za Termite i Parafe te prvu punkersku revoluciju na ovim prostorima, već i za protok informacija koje su drugamo zapinjale na filtrima provincijalne izoliranosti ili (kasnije) nacionalne ekskluzivnosti.

Odsutnost jakih identifikacijskih uporišta, što je godinama Rijeku činilo naizgled inferiornom sredinama poput Dubrovnika ili Splita - čiju je "splićanistiku" utjelovljivao ekranizirani opus Miljenka Smoje i kampanilistički operetni poklič "ča je pusta Londra kontra Splitu gradu" - danas se također prepoznaje kao blagodat. Bez balasta mitiziranih povijesnih slojeva, Rijeka se mogla pozabaviti suvremenošću.

Među ostalim, i prepoznavanjem svojega fascinantnog naslijeđa vrhunske industrijske arhitekture. Nimalo slučajno, stara tvornica papira "Hartera" izbjegla je sudbinu mnogih značajnih pa i zaštićenih zgoditaka industrijske arhitekture poput zagrebačkog "Paromlina" ili urušene "Nade Dimić", te postala sjajna rockerska pozornica.

Dom za "Bakhe"
Rijeka sigurno ima mnoge probleme koji je guraju u istu kacu u kojoj se u mukama kisele i drugi hrvatski gradovi. No, dojam je da se tamo ipak lakše diše, da se - unatoč pojedinačnim nasilništvima, pa i Simketovu ubojstvu - gay parovima ne dijeli "pravda" bejzbolskim palicama, Rome ne izbacuje iz vrtića i škola, a svaki oblik "različitosti" ne zatire pajserom, nožem "skakavcem" i bokserom u ruci.

Dok - osim u rijetkim sezonama - nogometni klub "Rijeka" nema baš mnogo šanse da otme "Hajduku" atribut "majstora s mora", u kulturi stvari stoje posve drugačije. Ne samo zbog Urbana i Leta 3, zbog Biennala crteža i sjajnih izložbi koje redovno priređuje ili udomljava riječki Muzej suvremene umjetnosti, nego ponajprije zbog kulturne klime koja čini mogućim i - nemoguće.

Pa tako i udomljavanje nagrađene predstave "Bakhe" koja je, ajmo biti iskreni, u Splitu nepoćudna, a u Rijeci dobrodošla. Zajedno sa Splićanima u sve češćem kulturološkom "egzilu". Rijeka snova? Bit će da je Neno Belan u pravu.

Zlatko Gall: Većina pjevača danas samo zagađuje hrvatski medijski prostor

Diplomirani povjesničar umjetnosti i likovni kritičar koji plaću zaslužuje kao politički kolumnist, Zlatko Gall, gostovao je u srijedu na svečanoj promociji knjige Velida Đekića "91. decibel". O Zlatku Gallu koji već 30 godina prati domaću i stranu glazbenu scenu htjeli smo doznati više, u malo riječi. Pročitajte je li nam to i uspjelo.

Kakvo značenje ova večerašnja promocija ima za glazbu u Hrvatskoj općenito? Možete li reći da se često nalazite na ovakvim događajima?

- Na žalost, premalo je ovakvih prigoda, jer je malo ljudi koji su se uhvatili posla i napisali ozbiljnu knjigu o lokalnoj glazbenoj sceni. Iako, priču o Rijeci ne možemo svesti u lokalne okvire jer je riječka scena pomogla u profiliranju jugoslavenske i hrvatske scene u nekim njenim bitnim, formativnim godinama. Bio bih sretan kada bi promocija ovakvih knjiga bilo makar jednom mjesečno. Profesionalno grintamo kako je u glazbenom smislu neka godina bila bolja ili gora, ali naša glazbena scena koja je nastajala krajem šezdesetih i sedamdestih bila je ozbiljna i jedna od boljih u Europi. Ova knjiga dokaz je tomu.

Kako je upravo Rijeka postala rockerski grad?

- Rijeka je predisponirana za rock, imala je ono nešto što drugi gradovi nisu, bila izravno na moru i imala doticaj i s drugim kulturama, primjerice Slovenijom i Italijom, ali i Zagrebom, kao državnim centrom danas. Geografska komponenta Rijeke imala je bitnu ulogu, jer su informacije do nje lakše dolazile nego do drugih sredina. Na određeni način, Rijeka je uvijek imala doticaj s morem, odnosno tu austrougarsku i europsku komponentu. No, glazbu u Rijeci odredila je i industrijska snaga jer je rock and roll nezamisliv bez jakih gradova i industrijskih središta. Rijeka je tako postala talionički lonac u kojem su se na plodno tlo uhvatile ideje punka, pobune i subkulture. Danas je riječka scena među najuzbudljivijima u zemlji jer postoji trajna linija između subkulture i nadzornog prostora kojeg prate mediji. Zagreb je najizloženiji pogledu medija, ali je riječka scena daleko vitalnija od zagrebačke i zato je predvodnik fenomena po kojem se izvan metropole događaju ključne stvari.

Kakva je hrvatska glazbena scena u općenitom smislu? Spadate li u osobe koje imaju zanimacije za različite festivale?

- Nikad nisam pomno pratio zabavnu glazbu, tek tu i tamo, više kao fenomen nego kao predmet kritičarskog zanimanja. Već duže vrijeme hrvatska zabavna glazba je u recesiji i ponavlja se ista priča po kojoj se ponavljaju imena i dobri pjevači, ali premalo je autora da ih opsluže dobrim tekstovima i glazbom.

Postoji li glazbenik u Hrvatskoj kojeg cijenite, a da nije dio rock scene?

- Cijenim Natali Dizdar jer je našla dobar autorski tim. Svi oni koji su voljeli Jinxe u toj su glazbi mogli doći na svoje. Postoje iznimke, ali ih je malo u odnosu na one koji zagađuju hrvatski medijski prostor.

Kako žive glazbenici u Hrvatskoj?

- S obzirom koliko ih ima, žive dobro. Oni za mene nisu nikakvi glazbenici ni celebrityji, već lica koje troše mediji. Zapravo, mislim da su mediji krivci za to, jer su se potpuno promijenili, pa ih više zanima forma nego sadržaj. Sada scenom dominiraju ljudi kojima je najvažniji styling ili dobar rad nogu. Živimo u vremenu osoba bez profesija i medija, među kojima su rijetki oni koji si mogu priuštiti taj luksuz da ne moraju pratiti izvještaje s farme.

Koga cijenite na svjetskoj glazbenoj sceni i što je predmet vašeg stalnog zanimanja?

- Pratim puno toga jer danas je, srećom, gotovo svaki uradak odmah dostupan u Hrvatskoj.

Najbolja rock skupina i pojedinac u povijesti glazbe?

- Za jednu opciju se ne bih mogao odlučiti, ali među najvećima su sigurno Bob Dylan, Jimi Hendrix, koji je bio stoljeće ispred svog vremena, kao i Miles Davies, Bruce Spriengsteen, Beatles, Clash, Ramones i mnogi drugi, čak i oni koji se pojave sezonski.

Kako biste komentirali one koji kažu da su kritičari uglavnom oni ljudi koji nisu uspjeli u profesiji koju kritiziraju?

- Pisanje o glazbi nije mi nametnuto, nego je to isključivo moj izbor. Prvu vinilnu ploču nabavio sam u šestom razredu osnovne škole iz Velike Britanije. Glazba je moja velika strast i najsretniji bih bio kad bih imao prostor kao što je Hartera da u nju mogu staviti svu svoju fonoteku, čak 14 tisuća nosača zvuka. To je odgovor na vaše pitanje.

Na čemu trenutno radite kad je riječ o glazbi?

- Uglavnom se sada više bavim knjigama nego mojom bazičnom profesijom, novinarstvom. Trenutno puno radim na dopuni Svjetske rock-enciklopedije koja je do sada objavljena u dva izdanja. Stvari se tako brzo događaju u rock svijetu da mi se čini kako 3.500 kartica teksta, koliko će imati dopuna, zapravo i nije dovoljno.

MeandarMedia Zagreb, Opatovina 11

---