Nana Mouskouri
Biografija

Loana Mouskuri, Nana za njene prijatelje i familiju (a tek potom za slušateljstvo), rođena je u oktobru 1934. u Canée, Krit, gdje je njen otac Konstantin radio kao prikazivač filmova. Majka Alisa radila je u istom bioskopu kao biletarka. Nanino djetinjstvo je obilježila nacistička okupacija Grčke. Otac je bio u Pokretu otpora. Porodica se ubrzo poslije Naninog rođenja preselila u Atinu, a ona je kao mala preko radija počela slušati džez veličine kao Sinatru, Elu Ficdžerald i Bili Holidej i francuske šansonjere, prvenstveno Edit Pjaf. To ju je plijenilo. Počela je pjevati sa 12 godina. Nana je pokazala nesvakidašnji muzički talenat još od šeste godine, ali se činilo da je starija Dženi talentovanija... Otac je tad radio teške poslove kako bi omogućio Nani i starijoj sestri Dženi da pohađaju prestižni Atinski konzervatorijum. Mala Nana je pohađala nastavu klasičnog muzičkog obrazovanja školujući glas paralelno s časovima klavira i muzičke harmonije. Nakon osam godina napornog Konzervatorijuma, prijatelji su je ohrabrili da se oproba u džezu. Pidružila se džez grupi jednog prijatelja i tako dospjela na radio talase.

Kada su njeni profesori s konzervatorijuma otkrili da se njihova studentkinja bavi tom, za njih apsolutno beskorisnom muzikom, pala je u nemilost i školovanje se usporilo jer su počeli da je pakosno obaraju na ispitima. Na kraju - izbacili su je s konzervatorijuma. Raspršili su se njeno snovi o operskoj karijeri. Ubrzo je prevazišla to razočarenje, samostalno gradivši pjevačku karijeru. Počela je nastupati u "Zaki" klubu u Atini. Tamo je 1958. srela čuvenog grčkog kompozitora Manos Hadjidakisa koga je impresionirala dok je pjevala pjesme Ele Ficžerald. Odmah se ponudio da piše za nju. I dao joj pjesme "La Procession" i "Le jeune cypres", koje je pripremao za grčki Song Kontest 1960. Nana je bila apsolutni pobjednik.

Ubrzo je pobjedila i na Festivalu mediteranske pjesme u Barseloni. Brojne evropske i američke produkcijske kuće su je zapljusnule ponudama. Iznenada je postala tražena iz Italije, Njemačke I Skandinavije. Naposletku, francuska produkcijska kuća Phonogram potpisala je ugovor sa novom zvijezdom koja je bljesnula tako iznenada. Debi singl za tu kuću bio je singl "Weisse Rosen aus Athen", snimljen u Njemačkoj, kao soundtrack dokumentarnog filma o Grčkoj. Ogroman uspjeh, prodat u milionima primjeraka. Postala je karakteristrična po neodoljovom, čistom, prečistom sopranu i ... velikim naočarima sa debelim, crnim, okvirom.

Čuvenog producenta Quincy Jonesa srela je 1962., a on je vidjevši čudo, odmah s njom odletio u Ameriku da snime singl "The Girl from Greece Sings", potom u London, gdje se oglasila baladom "My Colouring Book". Balada je izbacila na vrh britanskih top lista. Postala je i tamo zvijezda preko noći. Postala je simbol svoje zemlje.

Debi Album je snimila u Parizu 1963., na grčkom. Tamo se nastanila sa mužem Georges Petsilasom (vjenčali su se dvije godine unazad). Dobila je 1963. godine i priznanje Francuske muzičke akademije. Iste godine je za Luksemburg nastupila na Evrovizijskom festivalu pjevajući "A Force de Prier". Nije pobjedila. Ali publika je znala šta je dobro. Pjesma je postala internacionalni hit.

Poznati francuski tekstopisac, Michel Legrand, počeo je saradnju s Nanom 1965. što je rezultovalo s dva hita: "Les Parapluies de Cherbourg" i "L'Enfant au tambour". Iste godine je u Americi snimila album "Nana Sings". Firma Philips je preuzima od dotadašnje producentske kuće i 1967. ekspresno prodaje osam miliona kopija njenih singlova.

Poetski rečeno, svijet joj je pao pod noge kada se rizično upustila u turneju sa poznatim crnim baladerom Harijem Belafonteom. Par je kružio po svijetu nekoliko mjeseci, a njene ploče su se prodavale , kod nas bi se reklo, "kao 'alva". Ogromna popularnost se održavala i u Francuskoj. Album "Le Jour ou la colombe", na kom su klasici kao "Au coeur de septembre", "Adieu Angélina" i "Robe bleue robe blanche", pozlatio se brzo po objavljivanju. Godinu ranije (1966.) je pjevala u poznatoj Olimpiji u Parizu kao gost fracuskom šansonjeru Georges Brassensu, a 1967. je u oktobru održala samostalan koncert u Olimpiji. Njen miks od grčkih pjesama i francuskih klasičnih šansona privukao je hiljade kojima nije smetalo što se dama na pozornici kretala u preširokoj crvenoj haljini. Očekivala je svoje prvo dijete. Nikolas se rodio 1968., a dvije godine potom i Elena. Hit iz tog doba je "Le temps des cerises".

Kao francuska diva se zaputila u Britaniju i objavila debi album za to ztržište, "Over and over", 1969. godine. Naravno, bio je hit. Popularnost nevjerovatna. Kada je pozvana u Royal Albert Hall u Londonu, karte su rasprodate za dva sata. Isto je bilo tokom čitave turneje po Ostrvu.

U to se doba razvela i 1974. se preselila u Ženevu, sa djecom, ali nastavila putovati po svijetu. Koncertirala je u Rimu, Hamburgu, Japanu i po USA. Bila je rijetko opšteprihvaćen umjetnik. Nije znala za nacionalne i kulturne barijere. Naučila je da pjeva na engleskom, španskom, italijanskom, njemačkom i portugalskom jeziku. Zahvaljujući kristalno čistom glasu, perfektnoj dikciji i klasičnom muzičkom obrazovanju, obožavaoci su je smatrali mlađom Marijom Kalas. Oponenti su jedino mogli da kritikuju njen imidž - zvali su je "sladunjave dvije cipelice".

Do 1975. godine, Nana Mouskouri je ubilježila 35 zlatnih ploča. Dvije godine potom opet je bila u Parizu, u Olimpiji - tri nedjelje. Pjevajući na grčkom i francuskom, sa svojom grupom od šest Grka i južnoafričkim i francuskim muzičarima, okrenula je kuću naglavce. A još dvije godine nakon toga, opet u Olimpiji, obillježila je 20 godina karijere starim hitovima kao i pjesmama s novog albuma "Vivre au soleil". Ranih osamdesetih je bila na čelu internacionalne muzičke scene svojom verzijom poznate arije "Je chante avec toi Liberté". Tokom karijere neumorno je putovala obilazeći pet kontinenata.

Uvjek se ushićeno vraćala Parizu , njenom drugom domu. Ali svom prvom domu, Grčkoj, vratila se tek u julu 1985. godine, poslije 22 godine! Održala je dva koncerta ispod Akropolja u veoma emocijama obojenoj atmosferi. Njen otac i sestra Dženi aplaudirali su joj iz prvog reda. Njena majka nije doživjela taj trijumfalan povratak. Grčka publika je pružila gromoglasnu dobrodošlicu prepoznajući je kao nacionalnu heroinu.

Osvojila je potom i Španiju, Argentinu i Čile hitom "Con Todo el Alma", a za BBC televizijske serije je 1988. snimila pjesmu "Only Love" i odmah se ustoličila na vrhu top lista. Vratila se i svojoj prvoj ljubavi, snimivši iste sezone dupli album klasične muzike. Čuvena su njena izvodjenja Norme, Albinonijevog Adađa i Hendlove "Sarabande" što je, kako je priznala, "bio način da dodirne svoju mladost". Iako je operski repertoar bio van njenog glavnog opusa, ipak je upriličila grandiozan performans u dvorani Zenit u Parizu 1989. godine sa 60 muzičara i horom od 40 glasova.

Oprobala se i u gospel muzici. Snimila je čitav album u Engleskoj nazvan "Couleur Gospel". Slijedi album "Holivud" iz 1993., sa Michel Legrandom. Taj album poznatih filmskih melodija, posvetila je ocu, i njegovoj bioskopskoj sali.

Decembra 1993. godine naimenovana je za ambasadora UNICEF-a preuzimajući dužnost od Odri Hepbern. Prva misija joj je bila u Bosni gdje je skrenula pažnju na djecu - žrtve rata. Potom je dala nekoliko antirasističkih koncerata u Švedskoj i Belgiji, a u junu 1994. je postala poslanik u Evropskom Parlamentu kao član grčke Nove Demokrastke Partije.

Uprkos političkom angažovanju, nastavila je pjevačku karijeru. Snimila je album "Dix mille ans encore", novembra 1994., a naredne godine, trijumfalno upriličila šest koncerata u Parizu. Obožavaoci su i dalje tražili novitete od nje , pa je 1997. snimila ni manje ni više nego – tri albuma: "Return to Love" za američko tržište, "Nana Latina" za latinoameričko, i "Hommages" za francusko. Tu se posvetila klasicima kao "Ne me quitte pas" Žaka Brela, "If you go away" i "Caruso". Prema američkom magazinu Bilbord bila je na vrhu top lista te godine albumom "Concert for peace".

Četrdesetogodišnjicu karijere je obilježila 1998. u pariškoj Olimpiji. U maju iste godine, kao član Evropskog Parlamenta, otišla je za Bosnu i pomagala tamošnje škole, novcem koji je prikupila dobrotvornim koncertom u Njemačkoj. Nakon toga dala je ostavku na mandat u Evropskom parlamentu objašnjavajući da kao pacifista ne želi više da se suočava sa ratom.

Krajem 1999. godine je izbacila novi opus nazvan "Classic" i otišla na turneju po Njemačkoj. Naredne godine je putovala po sjevernoj Evropi, a potom je pjevala u Royal Albert Hall u Londonu. U ljeto 2002. vratila se svojim korenima: četrdeset godina nakon njenog legendarnog džez albuma "Nana Mouskouri in New York" (producent Quincy Jones), grčka ikona je sve oborila s nogu u Njemačkoj na Jass-open festivalu u Štutgartu.

Uslijedila je turneja po Velikoj Britaiji, Irskoj i Njemačkoj, 2003. godine, kada je napravila prekretnicu u privatnom životu udajući se za André Chapelle, partnera u prethodnih 30 godina. Poslije medenog mjeseca vratila se koncertima u Skandinaviji i Kanadi. U aprilu iste godine u rodnoj Grčkoj joj dodjeljuju prestižnu Arion muzičku nagradu. Naredne godine objavila je mega-set albuma posvećen četrdesetogodišnjoj poliglotskoj karijeri: na njima su čak 673 pjesme - što je ni pola onog što je u životu objavila! Prodala je preko 200 miliona ploča. Širom svijeta ima i dalje brojne božavaoce.

Danas živi u Ženevi sa mužem. I dalje putuje i pjeva, sada sa kćerkom Elenom. Sin Nikolas takođe živi u Ženevi. Planira da snimi film o majci. Može se reći da je najprodavanija pjevačica svih vremena u svijetu. Tokom internacionalne karijere snimila je i za jugoslovensko tržište 1966-te albume "Najljepše grčke pjesme" i "Pjesme Moje zemlje".

Djelimična diskografija:

Prilog: Časlav Vujotić Podgorica, Crna Gora vujotic@gmail.com http://vujotic.googlepages.com

---