Hommage Tino Pattiera Knezev dvor, Dubrovnik, Hrvatska Autor priloga: Damir Gulamovic, Tuzla, BiH

Hommage Tino Pattiera
Knezev dvor, Dubrovnik, Hrvatska
21. - 24.06.2006. godine

Jednom kada udjete medju zidine Dubrovnika zasticeni ste! Sve vase brige ostaju pred visokim i neprobojnim kamenim kulama. Ono sto ove kule i zidine cini posebnim jeste da su vec odavno postale sinonim za bastion umjetnosti.

Od 21. do 24. juna 2006. godine na bedemima umjetnosti, u organizaciji putnicke agencije "Aragosa", nasla se Sarajevska filharmonija. Za nju mozemo reci da je jedan od rijetkih izvoznih brandova kojih se Bosna ne moze postidjeti.

U ova tri dana, po treci put, odrzan je Dubrovacki medjunarodni festival opernih arija "Hommage Tino Pattiera". Festival je posvecen sjecanju na Tinu Pattiera, svjetski poznatog tenora rodjenog tek nekih dvadesetak kilometara juznije od Dubrovnika, u Cavtatu, potkraj XIX stoljeca. Od pjevaca koji je pjevao po kafanama do operna pozornica Kraljevske dvorske opere u Dresdenu, gdje se pojavio u ulozi Marnica u Verdijevom Trubaduru, nije mu trebalo mnogo. Bec, Berlin, Dresden, Chicago, Prag, gradovi su u kojima je ostvario veliki broj naslovnih uloga najpoznatijih djela operne literature. Sa njegovih koncerata u Americi publika je izlazila sa jednoglasnom ocjenom: "Evo nam novog Carusa". U njegovoj prvoj biografiju koju je napisala Njemica Anamarija Winkler stoji: "Dosao je, pjevao i pobjedjivao." 1945. godine, u saveznickom bombardiranju Dresdena, Tino gubi svu stecenu imovinu. Ponovo nesto steci bilo je lakse nego iz prasine slomljene nacisticke Njemacke izgraditi nekada tako obecavajucu karijeru. Tino se radije odlucuje za privatnu skolu pjevanja. Odustaje i od toga da bi u Dresdenu, 1952. godine, dao svoj posljednji, oprostajni koncert. Njemacka koja se dizala iz pepela, za razliku od mnogih, nije zaboravila Tinu. Predsjednik SR Njemacke ga odlikuje Krizem prve klase za zasluge (Verdienstkreuz erste Klasse) i dodjeljuje mu drzavnu penziju. Nakon toga se Tino povlaci u Cavtat gdje dane provodi gledajuci kroz prozor svoje sobe na Cavtatski zaljev. Umire 1966. godine, a svoje pocivaliste nalazi na blagoj uzvisini iznad Cavtata, na gradskom groblju. Sahranjen je tacno naspram Mestrovicevog mauzoleja obitelji Racic. Kada odete pogledati ovo monumentalno arhitektonsko - skulptorsko zdanje, potrazite Tinino pocivaliste i ocutite koji trenutak. Mozda, negdje, iz visina, zacujete njegov carobni glas. Ako vam to ne uspije, na Amazonu mozete kupiti njegov dupli CD "The voice of Tino Pattiera: Arias, Duets and Songs".

Elena Antonenko

Joanna Dobrakowska

Maria Lyudko

Program ovogodisnjeg hommaga u atriju Knezevog dvora sastojao se iz:

21.06.2006. - Vecer Spanjolskog leda "Spanjolski Eho"
23.06.2006. - Koncert Mozartovih opernih arija
24.06.2006. - Gala koncert opernih arija

Na prvi koncert nisam imao priliku otici, tako da vam o njemu ne mogu nista reci.

Na drugi koncert sam otisao slucajno, dok sam pravio nocne fotografije Dubrovnika nabasao sam na poznata lica Sarajevske filharmonije i prije nego sam shvatio o cemu se radi nasao se u atriju Knezeva dvora, monumentalne gradjevine u stilu umiruce gotike sa stidljivim pecatima rane renesanse. Hommage Tino Pattiera u spoju sa 250-tom godisnjicom rodjenja Mozarta obecavali su mnogo za sve one, ukljucujuci i mene, koji nikada do tada nisu culi za Pattieru.

Program je bio raznovrstan, od onih popularnih i prepoznatljivih do onih zahtijevnih arija koje trebaju soliste iznimnih glasovnih sposobnosti. Njih ovo vece nije manjkalo. Bili su tu: sopranistica Elena Antonenko koja godinama ulaze napor za populiziranje ruske muzicke bastine, potom mezzosopran Joanna Dobrakowska, bilo je nesto toplo i plemenito u samoj pojavi ove lijepe Poljakinje u poodmakloj trudnoci. Maria Lyudko, sopran, o njoj samo mogu reci da nastupa u onom istom Mariinski teatru u kojem je Anna Netrebko bila cistacica! Joanna Sperska, sopranistica koja izgleda poput vragolastog djecaka stigla je iz Gdanjska. Tenor Niksa Radovanovic je nastupio u svom Dubrovniku, a Thomas Ruud iz zemlje neopisivo lirske i volsebne ljepote, zemlje Eduarda Griega - iz Norveske. A kakva bi to noc Mozarta bila bez njegovog zemljaka, baritone Georga Lehnera?!

Joanna Sperska

Thomas Ruud

Pod ravnateljskom palicom Nikolaja Zlicara, inace umjetnickog direktora i stalnog dirigenta ovog Festivala, Emira Nuhanovica i mladog Christiana Radnera, postignuta je potpuna simbioza izmedju orkestra i solista.

Utisci sa ovog koncerta su bili dovoljni da se covjek bez razmisljanja pojavi i na trecem koncertu, Gala koncertu opernih arija.

Kako je Sarajevska filharmonija orkestar bez istinske publike ona se upravo specijalizirala u priredjivanju ovakvih koncerata, popularni, prepoznatljivi komadi koje uglavnom vezemo za crtane filmove. Mozda je upravo zalosna cinjenica da klasicna muzika nadje svoje mjesto u eteru u BiH tek onda kada se proglasi kakav dan zalosti ucinila da je Sarajevska filharmonija na sirem prostoru najbolji orkestar za lagane klasicne komade.

Dakle, vec dva ozbiljna argumenta. Kod mene je presudio treci! Djevojka koja je bila duboko ukljucena u organizaciju ovog festivala se pet minuta posto sam je vidjeo nasla na listi top pet kandidatkinja za moju buducu suprugu. Nacin na koji je bila odjevena, na koji se ophodila sa drugima, rjesavala probleme osmijehom, su me oborili s nogu.

Trece vece je zaista bilo gala, popeo sam se na galeriju, legao izmedju stubova, muzika i glasovi su dopirali ispod, a iznad mene je bilo modroplavo nebo okiceno zvijezdama.

Bariton George Lehner posjeduje zavidan osjecaj za opernu glumu. Ovaj lirski bariton pokazao se izvrsnim zabavljacem kojeg je publika docekivala i ispracala aplauzom izmjesanim sa osmijesima. Joanna Sperska je takodjer dala svoj doprinos i isto tako osvojila srca publike. Vrhunac ovog koncerta, ne i najbolja izvedba veceri, bio je duet Joanne Dobrakowske i Joanne Sperske, u izvedbi "Barcarole" Jacquesa Offenbacha. Ta izvedba, u tom ambijentu, oplemenila je sve prisutne, ucinila nas boljim ljudima i nagnala da sami sebi damo obecanja od kojih smo do tada bjezali.

Moja ocekivanja su se u potpunosti ostvarila, koncert je bio vrijedan dugog aplauza i klicanja. A kada je rijec o mojoj plavookoj Dubrovkinji ona je bila jos ljepsa i zanosnija nego prethodne veceri. Istina je da sada vise znam o Pattieri nego o njoj, ali nadam se da ce taj odnos izmijeniti.

Autor priloga: Damir Gulamovic Tuzla, Bosna i Hercegovina

---