SAM SVOJ MAJSTOR "Mislim... dakle, postojim!" (Autor: Zeljko Milovic, Bar, SCG, 2005)

SAM SVOJ MAJSTOR

Hronicna promaja u dzepovima crnogorskih rock muzicara, kao i katastrofalno stanje u ovdasnjoj diskografskoj industriji, uslovili su nastanak sasvim posebitog fenomena - poplave tzv. "samizdat" nosaca zvuka. Nije to nista novo, niti originalno, ali je "kucna radinost" u muzici, u razvijenom svijetu, bila aktuelna prije vise od cetvrt vijeka, sto samo govori sa kolike distance ovdasnji muzicari gledaju u ledja svojim zapadnim kolegama.

"Samizdat" nosaci zvuka, mahom CD-ovi i rijetko kasete, nastaju u samostalnoj produkciji autora, na kucnim hand-made uredjajima i personalnim kompjuterima ili, u najbolju ruku, u studijima diskutabilnog kvaliteta. Publikuju se u malom, ogranicenom tirazu i distribuiraju po principu licnih poznanstava; omoti se stampaju na foto-papiru ili na laserskom stampacu, sa osnovnim podacima o izvodacu i gotovo obaveznim brojem kontakt-telefona; sami diskovi ili kasete su bez naljepnice autora, cesto puni gresaka zbog primitivnosti opreme na kojima nastaju. Srednji vijek u vidu porodicne manufakture muzicke industrije, reklo bi se.

Procvat "samizdat" izdanja "Do It Yourself" bio je u vrijeme ere punka i undergrounda krajem sedamdesetih. I danas veliki bendovi, primjera radi "Joy Division", svoja su prva izdanja publikovali na ovaj nacin kao izraz bunta protiv establismenta, i iz cisto prakticnih razloga - ne bi li skrenuli paznju "velikih" izdavackih kuca na svoj rad. Na prostorima bivse Jugoslavije "samizdat" forma narocito je bila aktuelna neposredno pred raspad Jugoslavije, jer je poboljsanjem zivotnog standarda u doba kad je predsjednik SIV-a bio Ante Markovic, povecan i broj uredjaja za umnozavanje nosaca zvuka. Uz fanzinasku produkciju, "samizdat" diskografija je bila okosnica desavanja u sferi punka i undergrounda, a kako je u Crnoj Gori na te pojave gledano sa izuzetnim negativnim nabojem, prva se "samizdat" kaseta u trocifrenom broju kopija pojavila kod nas tek sredinom devedesetih. Bilo je to "Prizemlje" niksickih prvoboraca iz "Drustva skrivenih talenata".

Paradoksalno, ali se kod nas "samizdat" forma najmanje zadrzala u punk vodama. Za nju su se opredijeljivali iz nuzde pripadnici tzv. srednje struje crnogorskog rocka, ali i rap izvodjaci, instrumentalisti, anonimni garazni bendovi, pop pocetnici... Razlog je jasan - u Crnoj Gori nema niti jedne organizovane izdavacke kuce koja bi publikovala ovdasnja muzicka izdanja. Najagilnija od labela, "Goraton", ima posve drugaciju poslovnu politiku, a izuzetak koji potvrdjuje pravilo je "RG Records" koji je stampao jedini ovdasnji regularni rock album - "S.O.S." podgorickog "VIS Gorenje".

Jedan od najpoznatijih crnogorskih rock sastava, "Grim", odlucio se da CD "Neomedjeni" bude u "samizdat" varijanti iz veoma konkretnih razloga. O njima govori Nebojsa Djukanovic, vokal, kompozitor i tekstopisac benda, koga je sira javnost upoznala tek nakon samostalnog nastupa na "Evropjesmi", a koji sa novosadskim sweet-metal sastavom "Royal Blue" ima potpisan predugovor za inostrano trziste: "Niko nije htio da izda nas album, odnosno, htjeli su svi da ga izdaju, ali za dobre pare. Cijena se kretala od 4.000 eura za manje diskografske kuce, do preko 5.000 eura za 'PGP RTS'. 'Goraton' mi je traľio 20.000 eura da objavi disk, a "CITY" punih 30.000 eura. Svuda u svijetu je muzika biznis, a kod nas je luksuz. Pored toga sto ulozis u komponovanje stvari, pa u materijalizaciju stvari preko snimanja u studiju i pravljenja spota, ti jos treba da das pare i izdavackoj kuci da bi ti ona stampala i distribuirala album. Napravio sam za prijatelje i za radio-stanice jedno 150 CD-ova, ne znam ima li svrhe to raditi, ali to je neka vrsta ljubavi prema sebi i postovanje sebe kao autora, pokusaj medijske prezentacije. Ne mislim ni da bi formiranje malih nezavisnih kuca nesto rijesilo. Suska se o primjeni Zakona o autorskim pravima - a cisto sumnjam jer se kod nas nijedan zakon koji je donesen ne primjenjuje - sto bi zastitilo autore, odnosno kreatire, jer bi se morale placati tantijeme od emitovanja preko radija ili TV i onda bi covjek imao svrhu da nastavi da radi, ovako stvarno nema svrhe. Ja se samo nadam nekim boljim ljudima za mlade ljude koji pocinju da stvaraju i da ce se drugacije prema njima odnositi i mediji i drzava".

Autogeni trening (Podgorica)

Prije desetak godina, kao glavne nade crnogorske rock scene pominjani su kotorski "Drugi dan na zemlji", podgoricki "Autogeni trening" i barski "Bad taste". Prvi su publikovali album za opskurnu beogardsku disko-kucu, a ostala dva benda ostala na "samizdat" izdanjima.

"Autogeni trening" je prvijenac naslovio svojim imenom, ali je neslavno prosao. Dino Kapetanovic, frontmen benda, to ovako objasnjava: "Imali smo peh sa losom produkcijom, pa nijesmo ocekivali da ce za takav materijal interesovati ozbiljne izdavacke kuce. Uz to smo bili prilicno lijeni i bez strpljenja, tako da smo uz pomoc sponzora, jedne buregdzinice i jedne picerije, i uz neku nasu kintu, stampali samostalno 100 primjeraka CD-a. Danas ima dosta mladih bendova koji imaju sto da pokazu, ali nema izdavacke kuce za rock'n'roll. A i kada bi je bilo, morala bi da bude manja, jer je ovdje trziąte malo i prilicno nezainteresovano za rock".

Barski sastav "Bad taste" u svom fundusu ima cak sedam albuma, sto je cifra kojom se ne mogu podiciti ni mnogi slavniji bendovi. I sto je kuriozitet, svi su "samizdati", istice Nemanja Becanovic, alfa i omega ovog sastava: "Kad se objavi album, izdavacka kuca mora autorima da isplati pare, a ne da oni daju pare kao sto se od nas trazilo. To je van svake pameti. Obzirom da je ogranicen broj ljudi koji slusaju muziku koju mi stvaramo, odlucili smo se za samizdat varijantu. Snimimo stvari, napravimo omot, odstancamo od 100 do 200 primjeraka CD-a, pa poklonimo ili prodajemo na standovima u Podgorici. Jedini izlaz iz zatvorenog kruga je osnivanje izdavacke kuce koja bi stala iza ovakvih projekata, uz bolji tretman u medijima".

Da se prica o "samizdat" nosacima zvuka ne zadrzava samo u arealu rock muzike pokazuje i odlicni instrumentalni album "Vedrin" Bobana Mijovica, vode grupe "Bellmondo" cije su numere stizale i do Top-10 Radio Zagreba. "Nakon dvadeset godina rada u pop-rock muzici odlucio sam se za ovakav nacin izdavanja jer ne postoji trziste, ne postoji mreza koja pdorzava ovakve projekte, ne postoji alternativna kuca za nekomercijalne projekte. kako god okrenes, sve se vrti oko para. Ovdje su stvari okrenute naglavacke, traze se pare muzicarima, sto nigdje u civilizovanim drzavama nema. Napravio sam pedesetak komada CD-a, podijelio ga onima sto ih je interesovalo i medijima, i tu se prica zavrsava".

Stanje je znatno drugacije nego krajem osamdesetih, kaze Mijovic i dodaje - "Medija je danas vise i to je dobro, jer smo onda morali za obicnu emisiju da idemo do Beograda ili Sarajeva. Sto se tice trzista i organizacije, tu je sve ostalo na istom nivou, u zatvorenom krugu pojedinaca, ali su zato mladi bendovi, bez para, imali vece sanse za uspjeh i kakvu-takvu afirmaciju prije dvadeset godina. Danas vecina izvodaca vidi muziku kao zabavu ili sredstvo za namicanje para, a pjesme kao sredstvo za racunanje - ovoliko sam ulozio, a ovoliko dobio. Ja muziku nikada tako nijesam shvatao".

"Samizdat" nosaci zvuka zamjena su za one "prave" i katkad jedini nacin da se ostavi trag o aktuelnom trenutku rada grupe ili pojedinca, te stoga i ne cudi sto se veliki broj performera odlucuje za ovakav korak. "Samizdati" nijesu dio estrade i "regularnog" diskografskog poretka, te su znatno blizi pirateriji nego legalizmu, ali zato barem stvaraju privid funkcionisanja muzicke scene u Crnoj Gori, u raznim njenim segmentima. U krajnju ruku, stvaranje privida funkcionisanja muzicke scene ni u cemu se ne razlikuje od stvaranja privida normalnog zivota u drzavi u kojoj zive i rade akteri te muzicke scene. "Samizdat" izdanja u "samizdat" zivotima - dragocjene kreacije u jeftinom pakovanju.

Autor: ®eljko Milović, Bar, SCG z.milovic@cg.yu

---