DRUGA STRANA GUSARSKE ZASTAVE "Mislim... dakle, postojim" (Autor: Zeljko Milovic, Bar, SCG, 2005)

Stand sa piratskim CD izdanjima

Stand sa piratskim CD izdanjima

DRUGA STRANA GUSARSKE ZASTAVE

Vec je i crnogorskim vrapcima dosadilo stalno ponavljanje price o novogodiSnjem uvodJenju Zakona o autorskim pravima koji bi trebao unijeti reda u haoticno diskografsko trziste, a sto ce ujedno znaciti nestanak piratskih nosaca zvuka. Istina, ovaj ce nas potez pribliziti porodici drzava u kojoj se kupoprodajna pravila postuju, ali storija, kao i obicno, ima dva kraja - ovaj sa tuznim zavrsetkom imace za posljedicu cinjenicu da ce malo ko od gradjana moci sebi priustiti bas CD koji ľeli.

Prije nesto vise od dvadeset godina u Japanu je proizveden prvi muzicki kompakt-disk. Crnoj Gori i Srbiji je upravo toliko trebalo da, po navodima Medjunarodne agencije za zastitu intelektualne svojine, preuzmu jedno od vodecih mjesta u Evropi po ilegalnoj proizvodnji ovog medija. Prvi CD-ovi su se u Crnoj Gori mogli kupiti u Titogradu, u prodavnici "Jugotona", a od biranih naslova smjestenih na jedinoj CD polici u izlogu, doslo se do porazavajuceg postotka od 95% piraterije u nasoj republici.

Posao prodaje piratskih nosaca zvuka naglo se razvio za vrijeme sankcija, jer se lako pare nabavljala roba iz Poljske, Bugarske i Madjarske. Tada su u tom poslu ilegalno bile i etablirane izdavacke kuce, iste one sto danas licemjerno na sva usta kukaju o padu prodaje zbog "gusarske najezde". Njegovo velicanstvo "rezac diskova" omogucio je stancovanje do u nedogled, a dodatni udarac uslijedio je otkricem instituta "Fraunhofer" popularno nazvanom Mp3. O globalnoj elektronskoj mrezi koja je omogucila besplatnu distribuciju muzike da i ne govorimo.

Javna je tajna da je masovna pojava CD piraterije omogucila bogacenje uskom sloju "snalazljivih" u bivsim socijalistickim zemljama, pa ni Crna Gora nije izuzetak. O ovom unosnom biznisu za "Monitor" govori D. (identitet poznat potpisniku teksta), jedan od bitnijih "ljudi u poslu": "Ne mogu da krijem sve i da hocu, moj se pocetni kapital uvecao vise od stotinu puta. U ovom sam poslu osam godina, kupio sam veliki stan, dobra kola i ne moram da mislim sto ce biti sjutra. Startovao sam sa standom, upoznao prave ljude i usao u masinu. Stranu muziku mi salju internetom, a omote "skidaju", imam momke koje placam specijalno za to. Domace CD-ove dobijam cesto prije nego sto izadju, ili na sam dan izlazenja, jer sam povezan sa covjekom na veoma visokom polozaju u poznatoj izdavackoj kuci. Detalji o rezanju diskova su tajna, ali mogu da kazem da po proizvedenom CD-u imam zaradu od 40-50 centi, a narocito ljeti kad je potraznja veca proizvedemo i do 800 dnevno".

Na kraju "lanca ishrane" su prodavci na standovima. U Srbiji i Crnoj Gori, piraterija je ovih godina bila nacin da sitni dileri, mahom pripadnici mlade populacije srednje klase prezive, a konzumenti opskrbe izdanjima za koje u normalnim okolnostima ne bi imali novaca. Tanja B. (25) se i ovog ljeta odlucila da stand na moru ispuni nosacima zvuka: "Kupovala sam na veliko kod dobavljaca, po nabavnoj cijeni od 80 centi za CD i 90 centi za Mp3, a prodavala ih po 1,5 euro i 2 eura. To radim vec godinama, bez posla sam, muz ne prima platu u preduzecu, i ovo je nacin da skupimo djetetu pare za vrtic i da ga obucemo. Dnevni pazar je bio oko 200 eura, a iako smo bili na vidnom mjestu, trzisna inspekcija nije nijednom dosla, niti je iko pravio pitanje sto prodajemo pirate".

Slicna je i Milanova prica, kome je prodaja diskova na pijaci bio prvi posao nakon izbjeglistva iz Bosne: "Skupili smo zena i ja pare, i kupili 200 CD-a za pocetak. Prodavali smo ih natrpane u kartonske kutije i pokrivali najlonom kad bi pocela kisa. Danas imamo mali poslovni prostor i dogovor sa ljudima koji se bave istim poslom u Srbiji i Bosni, tako da mogu da isporucim bilo koji disk bilo kojeg muzicara za manje od tri dana".

Medju pasioniranim kolekcionarima nosaca zvuka u Crnoj Gori vlada podijeljeno misljenje glede najavljenog povlacenja piratskih CD-ova. Spicanin Miso Brnjada, koji vec tri decenije ima posebno mjesto u nevelikoj grupi crnogorskih audiofila, istice da u bogatoj fonoteci ima trecinu originala i da ne voli kad mora da posegne za piratskim diskom: "Kvalitet zvuka originala je neuporedivo bolji, osim toga kompletna informatika je tu. Danas u Crnoj Gori ima samo par prodavnica gdje mogu da se kupe originali, s tim da je bolja situacija sto se rocka i popa tice, a ocajna kad je jazz u pitanju. Pirati su bili nuzno zlo, jer je to bio jedini put za upoznavanje sa svjetskom scenom. Izbacivanjem pirata mnogi ce ostati van muzickih desavanja, ali i tu postoji izlaz. U Ukrajini je rijesen taj problem tako sto su izdavaci sklopili povoljnije ugovore za licencu, jer za zemlje bez mnogo para kao sto je nasa, postoje olaksice. Ukrajinski originali kostaju samo sest eura i mislim da ta cijena nije prevelika cak ni za nas standard".

Budvani Nina i Bane Zlatkovic drugacije misle. Posjeduju nekoliko hiljada CD-ova, mahom jazz provenijencije, u ogromnoj vecini piratske kopije: "U principu sam protiv piraterije, ali je ovdje presudan nas ekonomski momenat" - kaze Nina - "Meni je zao umjetnika, ali i mi imamo pravo i potrebu da budemo dio muzickog svijeta, a ukidanjem pirata to ce biti svedeno na znatno nizi nivo. Ostacemo kulturno osakaceni. No, i poslije Nove godine snalazicemo se kako znamo. U uskom krugu crnogorskih jazz ljubitelja kupice se, kao i do sada, jedan original i narezivati za ostale. Nema te zastite koju hakeri ne uspiju da rasture, tako je bilo i bice. Piraterija jeste smrt za muzicku industriju, ali je nama jedini propusni ventil koji nam daje privid da idemo u korak sa ostatkom planete".

Kazne za nelegalnu proizvodnju i distribuciju muzickih izdanja u svijetu su veoma velike. U susjedstvu, voda je pocela da se mreska. Drugi opstinski sud u Beogradu je usao u anale srpskog pravosudja izrekavsi jednogodisnju zatvorsku kaznu, uslovno pet godina, Mirku Tomasevicu zbog krivicnog djela neovlascenog koriscenja autorskih prava. Beogradska policija je samo u februaru privela 55 osoba i zaplijenila 18.000 komada CD-a, DVD-a, Div-X-a i drugih izdanja. Ni u BiH ne sjede skrstenih ruku. Sektor kriminalisticke policije CB Banja Luka dostavio je Tuzilastvu izvjestaje protiv cetiri osobe osumnjicene za "nedozvoljeno koriscenje prava proizvodjaca zvucnog snimka".

U Crnoj Gori se na prste jedne ruke mogu nabrojiti muzicke prodavnice koje posluju samo sa originalima. Profit je vise nego ocigledan - ne placaju se dazbine, cijena CD-a pada. I vuk sit, i ovce na broju. Primjera radi, ovogodisnji svjetski hit broj jedan, album "L.A.M.B" Gwen Stefani moze da se nabavi u svim nasim gradovima za samo 1,5 euro, dok se u svijetu prodaje po cijeni od 10 do 20 eura.

Ne treba biti pretjerani optimista i povjerovati da ce dolaskom Nove godine i primjenom Zakona o autorskim pravima, piraterija carobnim stapicem biti iskorijenjena. U muzickom zivotu Njemacke i danas se provlaci 40 % pirata, a u Rusiji je nakon zatvaranja najvece moskovske pijace za audio i video naslove, "trziste" pocelo prodaju u zgradi koja se nalazi par blokova dalje, ali pod drugom specifikacijom artikla. Tesko je povjerovati da ce i na brdovitom Balkanu neko uspjeti potpuno da stane na kraj ovoj "posasti modernog doba", narocito kad se zna da su nasi ljudi zasigurno svjetski sampioni u izigravanju zakonskih propisa.

Autor: ®eljko Milović, Bar, SCG z.milovic@cg.yu

---