DEMONSTRACIJA JAZZ SNAGE, EMOCIJA I GLAZBENOG SLAVLJA

Svi potpuno rasprodani koncerti potvrdili su puni pogodak organizatora 19. Međunarodnih dana jazza pri odabiru jazzista koji su nas četiri dana stavljali u poziciju utrnulih dlanova od silnih pljeskanja i biseva. Plus, poslastica u vidu 75. rođendana velikana hrvatskog jazza, Davora Kajfeša, obilježenog na najbolji mogući način - gala koncertom uz Zagrebački Jazz Quartet, koji je također imao lijepu obljetnicu - 50 godina djelovanja. Četiri koncerta od kojih bi teško bilo izdvojiti najbolji - jednostavno, sve je tako dobro štimalo i moglo je zadovoljiti najrazličitije jazzističke ukuse.

Prva večer pripala je "vanzemaljcu s Andromede", Jamesu Carteru i njegovu kvintetu. Nazvao bih ono što Carter nudi apsolutnim jazzom, a tehnika kojom raspolaže ostavila je sve nazočne bez teksta. Držim da dugo nije viđeno toliko inovacija i tehničke perfekcije, a uvježbanost cijelog kvinteta bila je upravo nevjerojatna.

Reče netko kako je Coltrane morao umrijeti kako bi drugi mogli svirati i graditi svoj stil. James Carter je jednostavno neponovljiv, i ako je njegov "učitelj" Wynton Marsalis samo njega "proizveo", zadužio je svjetsku jazz glazbu, jer je Carter u potpunosti neopterećen "izmima", sam je sebi najveći autoritet, te je izgradio istinski poseban stil. Da je Coltrane živ, svirao bi s Carterom.

Suvereno vladajući saksofonima svih registara, od sopranina do basa, tri godine zaredom biva proglašen najboljim bariton saksofonistom u časopisu Down Beat. Njegova karijera započinje 1991. godine prilikom snimanja s trubačem Lesterom Bowiem, a album "Jurassic Classics", snimljen 1994. godine, spada u vrhunske jazz albume i znači početak međunarodne karijere mladog glazbenika.

James Carter je u Zagrebu pokazao svu veličinu i ovaj je koncert nadmašio onaj kad je gostovao 2005. godine. Čini mi se kako bi se moglo dogoditi da se svjetski jazz saksofonisti dijele na saksofoniste i na Jamesa Cartera. Odlazeći s ovog koncerta, dugo nisam mogao prozboriti niti riječi. Upravo nevjerojatno. Jedna zanimljivost - 1996. godine James Carter je glumio Bena Webstera u filmu "Kansas City", Roberta Altmana.

Davor Kajfeš

Druge večeri užitak nam je priredio slavljenik, Davor Kajfeš (75. rođendan), uz još jednog slavljenika s 50 godina djelovanja - Zagreb Jazz Quartet. Kajfeš je bjelodani dokaz da za jazziste ne postoji mirovina. Svjež i odličan! Godine nisu ostavila traga, osim na sviračkoj i skladateljskoj zrelosti. Uz veliki respekt spram, u publici nazočnog, Miljenka Prohaske (koji je više puta ove večeri nagrađivan velikim pljeskom, a imali smo zgodu dva puta čuti njegovu "Intimu", u Kajfešovoj izvedbi, ali i u video zapisu s 25. obljetnice Zagreb Jazz Quarteta!), Davor Kajfeš je ponudio zanimljiv program, a još kad su mu se pridružili Boško Petrović, Silvije Glojnarić, Mario Mavrin, Primož Grašič i Zagrebački gudački kvartet, vidjelo se zašto su opstali sve ove godine. Bila je to demonstracija jazz snage, emocija i glazbenog slavlja. Slavljeničkom ugođaju težinu su dale i riječi Antuna Tomislava Šabana, Davora Hrvoja i Nikše Glige, koji su progovorili o slavnim danima Zagrebačkog Jazz Quarteta.

Treće večeri je Monty Alexander, jamajčanski pijanist, koji je svirao s veličinama kao što su Frank Sinatra, Ray Brown i Bob Marley, ponudio zanimljiv glazbeni kolaž, fino zamotan u vrlo slušljiv jazz protkan ritmovima njegove domovine, ali i vrlo zanimljivim obradama jazz standarda. Toliko biseva dugo nismo vidjeli. Jedna fina romantičarska nota u njegovu izričaju posebno je oduševila ženski dio publike. Posveta Marleyu i domovini nije bila patetična, Alexanderov trio (doista dobra ritam sekcija: Hassan Shakur - kontrabas i Georges Fludas - bubnjevi) tu baštinu vješto provlači kroz jazz idiom i dobili smo gotovo dva i pol sata svirke koja nikog ne ostavlja ravnodušnim.

Cjelokupna diskografija Montyja Alexandera obuhvaća impresivnih 60-tak naslova, a teme, stilovi i suradnici na njegovim albumima iznimno su široki i različiti, kao dokaz njegove umjetničke širine. "Ja nisam bebop glazbenik, nisam calypso glazbenik, nisam niti reggae glazbenik, već glazbenik koji sve to voli!" - rekao je jednom zgodom.

Monty Alexander

I na kraju, četvrta, završna večer - Juvavum Brass, austrijski brass ansambl, s magičnim australijskim trubačem, trombonistom, pijanistom i tubistom, Jamesom Morrisonom. I opet poseban koncert. Australijanac James Morrison (1962.) pojavio se na sceni pred tridesetak godina kao čudo od djeteta koje je s devet godina oformilo svoj prvi sastav, a s trinaest počelo profesionalne nastupe. Na svjetskoj sceni pojavio se debitiravši s 16 godina u Americi nastupom na Monterey Jazz Festivalu. Razvoj njegove karijere svjedoči o širini interesa, ali i o izvanserijskim glazbenim sposobnostima koje uključuju nastupe s desetak instrumenata, trubačku virtuoznost, skladanje za film, simfonijske orkestre i jazz sastave...

Svi glazbenici suvereno vladaju stilovima od baroka i klasike, do bluesa i swinga nudeći nevjerojatno energičan jazz i duhovitu interpretaciju, ispunjenu nadahnutom pričom između skladbi. Morrison nas vodi kroz svijet jazza.

Nakon uvodne skladbe Juvavum Brass orkestra, Morrison im se pridružio s "All of Me", a uslijedile su i njegove autorske skladbe, poput "Enchanted" i "On the Edge", kao i autorske skladbe članova Juvavum Brassa. Zanimljivi su bili i aranžmani standarda, od Bacha do Musogorskog čak. "Slike s izložbe" preimenovali su u "Overpainted".

Pokazao se James Morrison i sjajnim pijanistom. Publiku je dojmila "On the Sunny Side of the Street", u postavi klavirskog trija. Niti završene večeri nije nedostajalo biseva.

Ovogodišnji 19. Međunarodni dani jazza demonstrirali su nevjerojatnu snagu jazza, oduševili publiku, a organizatori mogu biti više nego sretni. Napravili su vrlo respektabilan festival jazza, četiri večeri u kojima niti jedan glazbeni trenutak nije bio ispod nivoa, upravo suprotno, neki su trenuci ostavili dojam visoko iznad uobičajenog standarda i shvaćanja jazz koncerta. Neprocjenjivo glazbeno iskustvo!

James Morrison