U društvu zvijezda jazz glazbe

Nakon albuma "Visiting Bruxeless" (Dallas Records) što ga je 2006. snimio s belgijskim kontrabasistom Jean-Louisom Rassinfosseom i češkim bubnjarom Marekom Patrmanom, s kojima je tada održao i koncert u Koncernoj dvorani "Lisinski", u okviru Jazz ciklusa KD Lisinski i Jazz kluba Zagreb HDS-a, pijanist i skladatelj Matija Dedić je ostvario još jedan album s međunarodnom postavom.

Na prošlogodišnjem Vip Zagreb Jazz Festivalu također je nastupio u međunarodnoj kombinaciji, u triju s kontrabasistom Martinom Djakonovskim i bubnjarom Deanom Terzićem. Taj je sjajan koncert potvrdio spoznaju da je za Dedićeve istupe poticaj suradnika iznimno važan, da ga svojim muziciranjem mogu nadahnuti i nagnati da pruži maksimum. Naime, sviranje s glazbenicima svjetskoga glasa može biti riskantno, ponajprije zbog strahopoštovanja koje manje poznati suradnici imaju prema njima. No, sudeći prema izvedbama na ovom albumu, što ga je snimio s kontrabasistom Larryjem Grenadierom i bubnjarom Jeffom Ballardom, stalnim članovima trija klavirista Brada Mehldaua koji su nakon prošlogodišnjeg nastupa s njim na Vip Zagreb Jazz Festivala u Zagrebačkom kazalištu mladih produžili boravak u Zagrebu i snimali s Dedićem, možemo zaključiti da u njegovu slučaju to nije bio problem.

Glazba na prvom mjestu
O tome kako je došlo do snimanja s velikim svjetskim zvijezdama jazza Dedić je rekao: "S njima sam snimio CD zahvaljujući Draženu Kokanoviću i njegovom Vip Zagreb Jazz Festivalu koji sam otvorio svojim nastupom prije Roya Haynesa. Tvrdio je da moja kvaliteta mora naći mjesto među takvim osobama. Bred Mehldau je, uz Keitha Jarretta, ostavio najviše utjecaja na mene, moje sviranje i razmišljanje u glazbi. Priželjkivao sam suradnju s Larryjem i Jeffom koji su jedna od najboljih ritam sekcija danas. Postojale su slične zamisli i prije, ali nisam želio na silu raditi s glazbenicima koji nisu najbliži izričaju bliskom mojem. Uz sjajne uvjete koje sam imao na raspolaganju - Studio Bajsić Hrvatske radiotelevizije - i nešto svog talenta, te najbolju sviračku formu u kojoj se nalazim u svojoj trideset i šestoj godini, snimio sam dvostruki CD."

Osim u izvedbama standarda: "You Are Too Beautiful", "Prelude To A Kiss", "Lush Life", "Nardis" i "Bye, Bye Blackbird", za koje svaki jazzist mora biti spreman u bilo kojem trenutku, a Dedić je pokazao da uvijek, bilo gdje i bilo s kime može svirati na jam sessionu, zajednički su jezik pronašli i u izvedbama njegovih skladbi: "From The Beginning", "Mr. Handy" i "W.A.M.". Uz poticajnu ritam sekciju odsvirao ih je opušteno, ne razmišljajući o prilagodbama. Svirajući s kompetetntnim jazzistima koji su svojim sviranjem kreirali situaciju u kojoj nije morao razmišljati o ničemu osim o suštini glazbe, poletio je u svemirske visine izvlačeći iz svoje podsvjesti djeliće pohranjenih iskustava, spremno komunicirajući s Ballardom i Grenadierom, svirajući s njima ozbiljan jam session. Iako nije bilo vremena za probe, izvedbe na albumu zvuče kompaktno, sigurno i postojano, a Dedićevo je sviranje zrelo i razigrano, bez podiženja suradnicima, ali i bez potrebe za samoisticanjem - glazba na prvom mjestu.

Jedna stepenica iznad
Nakon što je 2000. objavio album "Solo / Part I" (Cantus), jedini što ga je do sad u cijelosti ostvario solo, Dedić je na novi album uvrstio i četiri solo izvedbe: Monkovu "'Round Midnight", te vlasttite - "Angela", "Marina's Dilemma" i "Dr. A", što ih je snimio u Hrvatskom domu u Vukovaru. "Prema mišljenju nekih moj najjači izričaj je solo sviranje", rekao je. "Do ove suradnje s Jeffom i Larryjem i gostovanja u New Yorku, moja najjača biografska stavka bila je natjecanje u Montreuxu gdje sam bio sam za klavirom tako da je bilo neminovno da snimam u tom kontekstu. Čekao sam pravi trenutak koji je došao nakon sjajnog koncerta u Vukovaru, u predivnoj dvorani u kojoj je jedan od najboljih klavira na kojima sam do sad svirao, osim onog u Zorin domu i šibenskom kazalištu. Imao sam veliku sreću što je uz mene u Vukovaru bio koproducent albuma i snimatelj Miro Vidović koji je snimao i u "Bajsiću". Budući da je veliki znalac bilo mu je dovoljno računalo i dva mikrofona. Nakon koncerta osjećao sam se odlično, atmosfera je bila nadahnjujuća i tamo sam snimio preostale četiri solističke izvedbe."

Dedić je nedugo nastupio u The Allen Roomu Lincoln Centera u New Yorku gdje je, uz Boška Petrovića, Davora Kajfeša, Maria Mavrina, Elvisa Stanića i Thanu Pavelić, bio predstavnik hrvatskog jazza. Tamo je ostvario još jednu međunarodnu suradnju zasviravši s legendarnim američkim kontrabasistom Busterom Williamsom i bubnjarom Lennyjem Whiteom. "Nastup s njima je veliko iskustvo", rekao je. "Sudeći po dosadašnjim razgovorima snimit ću CD i s ta dva draga čovjeka i glazbenika. Sad mogu usporediti kako druge ritam sekcije sviraju i znam prepoznati kvalitetu. Buster i Lenny su neosporne zvijezde i legende američke glazbe, no jasno mi je da su u ovom trenutku Grenadier i Ballard ipak jedna stepenica iznad. To ne umanjuje veliki doživljaj sviranja s Busterom Williamsom i Lennyjem Whiteom u Lincoln Centeru."

(Objavljeno u "Novom listu" od 02.08.2009.)
(Fotografije - Jeff Ballard, Matija Dedić i Larry Grenadier na snimanju CD-a - snimio: Davor Hrvoj)