Vodeći jazz trombonist današnjice Steve Turre nastupio u Siscia Jazz Clubu
Umjetnost sviranja školjki
Dan nakon nastupa u rovinjskom Multimedijalnom centru, američki jazz glazbenik
meksičkog podrijetla, Steve Turre, jedan od najznačajnijih jazz trombonista
današnjice - u najprestižnijim glazbenim časopisima desetak puta je bio
proglašen najboljim sviračem tog glazbala - i svakako najbolji svirač školjki,
20.
ožujka 2009. godine je oduševio publiku u sisačkom Siscia Jazz Clubu.
Nastupivši u kvartetu - s talijanskim klaviristom Nicom Mencijem i kontrabasistom
Marcom Marzolom, te bubnjarom Dionom Parsonom, rodom s karipskog otoga
St. Thomas i koji je prošle godine nastupio u "Lisinskom" kao član kvarteta
Jona Faddisa - Turre se predstavio kompetentnim instrumentalistom koji
poznaje cjelokupnu
jazz tradiciju. Svestran glazbenik koji je iskustvo stjecao svirajući s legendama
raznih žanrova, primjerice s Rayom Charlesom, Santanom, Dizzyjem Gillespiem,
B. B. Kingom i Titom Puennteom, Turre svoj glazbeni izraz zasniva na mainstream
jazzu, izvodeći najpoznatije standarde, ali i vlastite skladbe koje su bile
najzastupljenije na ovom koncertu.
Turre se predstavio sjajnim trombonistom istančanog osjećaja za blues,
posebice u izvedbama balada, koji se voli poigravati citatima. Hardbop
izvedbama podsjetio
je na svoju suradnju s Artom Blakeyem, a u nekim izvedbama posegnuo je
za udaraljkama iskazavši osjećaj za latino ritmove.
Strahopoštovaje koje je izazvao u publici, ali i među suradnicima, uvjetovali
su ukočen početak, no već nakon uvodne izvedbe vlastite skladbe, "Easy
Now", promijenio je najavljeni redosljed programa, te je prije već najavljene
Jobimove skladbe, "Corcovado", izveo vlastitu, "Brother Ray", baladu blues
ugođaja koju
je posvetio Rayu Charlesu.
Svjestan nedovoljne uigranosti Kvarteta, nastup je pretvorio u jam session
prepun spontanih poteza i komunikacija. U maniri istinskog vođe sastava,
diktirao je
u kojem će se smjeru izvedbe kretati, iznenada pozivao glazbenike na
sola i poticao ih da iz sebe daju više nego što su svjesni da mogu, iscijedivši
njih,
ali i sebe do zadnje kapi znoja. Publika je osjetila pošten odnos prema
glazbi, a uz njihovu podršku izvedbe su, kako je koncert odmicao, bivale
sve uzbudljivije.
Tome su pridonijele i virtuozne Turreove improvizacije na školjkama koje
pružaju ograničene zvukovne mogućnosti. No, to je nadoknađivao brzom
izmjenom
raznih
vrsta školjaka koje donose različite boje i visine tonova.
Pozitivne vibracije koje su se osjećale tijekom cijeloga koncerta pojačao
je izvedbom naslovne skladbe svog albuma "Rainbow People" koja prenosi
poruku zajedništva, stvaranja bolje budućnosti za djecu i svijesti
o tome da postoji
samo jedna rasa...
(Objavljeno u "Novom listu" od 23.03.2009.)
(Fotografije - Steve Turre u Siscia Jazz Clubu - snimio: Davor
Hrvoj)