|
Sting
If On A Winter's Night...
|
|
Recenzija - STING - If On A Winter’s Night... (2009, Deutsche Grammophon)
Zima je Stingovo doba kada crpi kreativnu energiju, tako barem kaže. I napravio
je vrlo ozbiljan akustičan neo-folk / pop album na temu zime, Božića, Isusa,
djevice Marije, snijega, hladnoće i topline ljubavi pred kućnim ognjištem.
Idila? Poslušajte...
Sting je na svojem zvaničnom devetom studijskom albumu poput primjerice
Bruce Springsteena prije nekoliko godina koji je napravio album s američkim
narodnim napjevima, ostvario dugosvirajući rad gdje se djelomično bazirao
na tradicionalnom anglo-saksonskonskom folkloru i klasičnoj glazbi. Poznat
kao knjiški moljac, vješto je ukomponirao djelove romana "Se una notte d'inverno
un viaggiatore" (ako zimske noći putnik...) talijanskog noveliste Italo Calvina
kroz fabulu 15 pjesama u relativno prepoznatljivom Stingovom pop stilu unazad
10-15 godina. Knjiga je naime vrlo kohezivan roman kojeg pisac povezuje zimskim
avanturama i događajima između fikcije i života istovremeno gurnuvši i samog
čitatelja da se uključi u tijek razmatranja zbog niza hipotetskih pitanja
'ako... i šta bi bilo kad bi bilo'. Na kraju samog romana koji ima 22 poglavlja
čitatelj upoznaje ženu koja se pojavljuje kao odvojeni lik u drugoj osobi.
Inspiriran Calvinovim djelom, Sting je napravio album koji govori o zimi,
snježnim pejzažima, Božiću i popratnim zbivanjima, te je uglavnom vođen mirnom
i sneno-letargičnom atmosferom. Istovremeno je posegnuo uz nekoliko tradicijskih
glazbeno-lirskih motiva (uvodna "Gabriel's message", te "The snow it melts
the soonest", "Balulalow" i "Cherry tree Carol") u bogatu ostavštinu baroka,
renesanse i klasične glazbe odakle je zgrabio nekolicinu skladbi Henry Purcella,
Michael Praetoriusa, Johann Sebastian Bacha i Franz Schuberta adaptiravši
ih u novijem i svježem pop ruhu. Uz provjerenu muzičku ekipu (između ostalih
ovdje su prisutni Vincent Segal - violončelo, Cyro Baptista, Bijan Chemirani
- udaraljke, Web Sisters - vokali i stalni gitarist Dominic Miller, te Kathryn
Tickell - violina), Sting se nakon trijumfalne povratničke turneje The Police
učahurio u svojoj kući u Toscani, te je tokom sezone jesen-proljeće 2008/9
detaljno radio na filtraciji različitih glazbenih žanrova u ovaj album s
producentom, dirigentom i aranžerom Robert Sadinom iz New Yorka. Izjavio
je kako za njega zima predstavlja osobito značenje u njegovom životu; daje
mu bogata nadahnuća za materijal, te smatra da je ovim albumom napravio nešto
novo i osvježavajuće.
Premda ima nit-vodilju zimskog opustošenog pejzaža sa ukrašenim koloritom
kolača, Božića, blagdana i okićenog drvca, djelo ipak nije tipičan Božićni
album kakvi se svake godine nameću po izlozima i novogodišnjim rasprodajama.
Stingu se odavno zamjera da je postao dosadan, monoton i neduhovit sa svojim
simbolikama, patetikom izraza i ozbiljnošću, međutim, kako god, ovdje se
predstavio kao vrlo promoćuran autor koji je intrepretirao neke od vrlo teških
i zahtjevnih pjesama u strogo pobožan i vjerski karakter. Na momente, album
je vrlo težak za slušanje zbog cijelog niza višestoljetnih melodija i korištenog
materijala u kome se distancira od uobičajene pop potrošnje, kao i zbog upliva
u ozbiljnije, opernije arije, no u nekim temama približio se širokoj audijenciji
bez posezanja u tjeskobni misticizam kršćanstva koji se nazirao još od vremena
albuma "The Soul Cages" (1991). Otprilike u podjednakom odnosu sporih i naoko
bržih, uslovno rečeno, plesnijih skladbi poredanih po miš-maš sistemu, isprepliće
se snažna kompozitorska crta vješto uokvirenih akustičnih skladbi od kojih
se posebno izdvajaju "Soul cake" u plesnom tambourine raspoloženju s pratnjom
Stile Antico na vokalu, te Chris Bottija na trubi i violinskih aranžmana,
zatim ambijentalno-multietnički udaraljkaški križanac "There is no rose of
such virtue" (tu negdje je i orijentalnog prizvuka "Christmas at sea") u
rangu Peter Gabrielovog "Passion" albuma sa dugačkim 'aleluja' kanonima i
jedan od ponajboljih pogodaka, tradicionalna balada iz 14. stoljeća "The
snow it melts the soonest" gdje posve do izražaja dolazi Stingov vokal i
Millerova gitarska pop adaptacija prastarog stila. Treba još spomenuti "The
burning babe" u kojoj se pojavljuje standardni set bubnjeva i otprilike klasičan
Stingov stil, te evidentan ostatak / nastavak albuma "Mercury Falling" sklopljen
u ambijentalno plesnijoj temi "The hounds of winter" koja je potkrijepljena
sa pasažima violine i harmonike Julian Suttona.
Kroz album se protežu mnogobrojni minimalistički obrasci zasnovani na suptilnim
stilskim nadogradnjama koje su satkali muzičari okupljeni gotovo s različitih
strana svijeta, te se nikako ne može govoriti da je Sting promašio temu i
zadatak kojeg se prihvatio, a osobitost djela pružaju zaista hladne, opustošene
i tegobno trome letargične orkestralne atmosfere u "Cold song" (Dryden
/ Purcell) i "Now winter comes slowly" (Betterton / Purcell) u
kojoj se Sting oprobava
u laganim operskim arijama, kao i specifična obrada tradicionalne "Balulalow"
sa pratećim nijemim zborom koji aludira na sniježnu vijavicu.
Svoju inteligenciju, znanje, vokalne i kompozitorske sposobnosti Sting je
ponovno prikazao kroz ozbiljan pristup naoko bezazlene i tradicionalno dosadne
zimsko-božićne monotonije od koje rockeri njegove generacije odavno bježe
kao vrag od tamjana i podario je jedan sasvim ugodan album koji najbolje
odgovara njegovom profilu. Pjesme s njega teško da će zaživjeti tako brzo
poput hitova "Fragille", "Moon over Burbon street", "Russians", "I hung my
head", "Desert rose"... s kojima postoje neke određene glazbene paralele,
no nije neminovno da one kao određeni kontrast klasičnim tematskim blagdanskim
pop-evergreenima dožive daleko jaču konzumaciju kroz određeni protok vremena
zato jer imaju daleko karizmatičniju osobinu koja se najbolje konzumira u
hladnim zimskim noćima pored kamina uz okićeno božićno stablo. Uostalom,
s ovakvim manje-više namjenskim albumom doći do UK no. 15 (13. XI 2009) nije
baš lako. Sting je majstor zanata.
Naslovi: 1. Gabriel's message, 2. Soul cake, 3. There is no rose
of such virtue, 4. The snow it melts the soonest, 5. Christmas at sea, 6.
Lo, how
a rose E'er
blooming, 7. Cold song, 8. The burning babe, 9. Now winter comes slowly,
10. The hounds of winter, 11. Balulalow, 12. Cherry tree Carol, 13. Lullaby
for an anxious
child, 14. Hurdy-gurdy man, 15. You only cross my mind in winter
Ocjena (1-10):
7
Diskografija: The Dream Of The Blue Turtles (1985) /
Bring On The Night, live (1986) /
...Nothing Like The Sun (1987) / ...Nada Como El Sol (1988) / The Soul Cages
(1991) / Ten Summoners Tales (1993) /
Demolition Man (1994) /
Mercury Falling (1996) /
Brand New Day (1999) /
Sacred Love (2003) /
Songs From The Labyrinth with Edin Karamazov (2006) /
The Journey And The Labyrinth, live (2007) /
If On A Winter’s Night... (2009)