Nick Cave And The Bad Seeds "Dig, Lazarus, Dig!!!" (2008, Mute Records)

Možda je prehrabro tvrditi da je riječ o ponajboljem albumu Nikole Pećinskog, ali činjenica da je dosegnuo najbolji plasman u karijeri (UK No. 4) govori dovoljno.

Premda autorski rad Nick Cavea i njegovih različitih postava The Bad Seeds nikada nije patio od komercijalnih dosega, danas je vrlo zanimljivo pogledati da je od cijele njegove plejade albuma tek nekolicina njih dosegla poziciju na britanskom Top-20. Primjerice, "Let Love In", 1994., (No. 12), "Murder Ballads", 1996., (No. 8), "No More Shall We Part", 2001., (No. 15), "Nocturama", 2003., (No. 20) i "Abattoir Blues / The Lyre Of Orpheus", 2004., (No. 11), dok na američkom tržištu još nikada nije ostvario plasman u Top-100, tako da je uspjeh ovog albuma s dosegom UK No. 4 samo dokaz da Caveov stvaralački integritet i karizma iz desetljeća u desetljeće neprekidno okuplja sve veći broj publike.

Četrnaesti studijski album Cavea And The Bad Seeds donio je standardnu lascivno opsesivnu zbirku kompozicija u kojoj osim uvijek intrigantne lirike veliku ulogu igra prateća svirka koja se nakon snažnih rock radova "Abattoir Blues" i projekta Grinderman prošle godine točno našla na samom razmeđu ova dva sjajna albuma. Od žešćih gitarskih skladbi (primjerice r'n'r-a "Albert goes west"), preko efekata pojačanih Harveyevim zvukovima organa iz doba The Birthday Party, do laganijih tempova (ali ne i uspavanki poput radova sa "The Boatman's Call" ili "No More Shall We Part"), album obiluje dobrim riješenjima i pomlađenim glazbenim inspiracijama kao da Cave i ekipa ponovno proživljavaju jednu posve novu mladost koju su ostavili u svojim ludim, psihodeličnim i razaračkim dvadesetim godinama života.

Prvi singl i kompozicija koja otvara album "Dig, Lazarus, Dig!!!", priča je o uskrsnuću Lazara u New Yorku tokom '70-tih godina prošlog stoljeća i jedna je od najuzbudljivijih pjesama albuma gdje se uz Caveove naracije pojavljuju sjajni glazbeni efekti dva organa i impozantni zvukovi Harveyeve gitare. Cave se po običaju ponovno okrenuo svojoj vječitoj preokupaciji – razmatranju religije, tumačenju Biblije i svrstavanja njenih značenja psalama u kontekst današnjeg vremena, te je tako mnoge priče (ili mitove) začinio erotskim i ljubavnim pikanterijama (odlična plesna "Today's lession", "Hold on to yourself", "Jesus of the moon", "Lie down here & be my girl" i osam minuta dugački single, "More news from nowhere"), ironično se obračunao sa samim sobom i Bogom u još jednoj plesnoj "We call upon the author", dok se sa omiljenom temom apokalipse, beznađa i kaosa pozabavio u laganijoj "Moonland" obogaćenoj inovantnim Ellisovim efektima tenor gitare, te različitim udaraljkama i u najalternativnijoj "Night of the lotus eaters" koja donosi djeličak duha vremena albuma "From Her To Eternity" i još uvijek prisutnog nasljeđa Blixe Bargelda i Einsturzende Neubauten.

Naravno, Caveova lirika kao i uvijek je ponovno sofisticirana, metaforizirana i istovremeno globalno razumljiva tako da je svih 50-tak minuta albuma sjajna pjesmarica pretvorena u prepoznatljiv minimalistički rock-blues glazbeni obrazac kojeg je uz Cavea (organ, piano, gitara) sviralo šestoro glazbenika - Martin P. Casey (bas), Thomas Wydler (bubnjevi), Warren Ellis (viola, gitara, piano, mandolina, flauta, udaraljke), Mick Harvey (gitare, bas, organ), Jim Sclavnous (bubnjevi, udaraljke) i James Johnston (organ, gitara).

Uz prvi single, "Dig, Lazarus, Dig!!!", snimljena je još jedna kompozicija "Accident will happen" koja se samo pojavila kao B-strana singlea u ograničenom tiražu.

S ovakvim materijalom Cave i društvo su ponovno obznanili da su unatoč petoj deceniji života još uvijek autorski i instrumentalno spremni da se bore za svoje mračne zvukove i misticizam kojeg je teško objasniti, a uvijek iznova uzbudljivo slušati. Ili kao što je još davno i sam Cave rekao da ne može napisati pravu pjesmu ako nije tužan, nesretan ili bijesan. To je ono što Cavea uvijek tjera da napravi ovakav rad koji je još jedan korak na njegovom putu ka pronalasku smisla ljudskog postojanja i komunikacije sa samim Bogom.

Naslovi:
1. "Dig, Lazarus, Dig!!!", 2. "Today’s lesson", 3. "Moonland", 4. "Night of the lotus eaters", 5. "Albert goes west", 6. "We call upon the author", 7. "Hold on to yourself", 8. "Lie down here (& be my girl)", 9. "Jesus of the moon", 10. "Midnight man", 11. "More news from nowhere"

Ocijena (1-10): 9

Diskografija:
"From Her To Eternity" (1984) / "The Firstborn Is Dead" (1985) / "Kicking Against The Pricks" (1986) / "Your Funeral, My Trial" (1986) / "Tender Prey" (1988) / "The Good Son" (1990) / "Henry's Dream" (1992) / "Live Seeds" (1993) / "Let Love In" (1994) / "Murder Ballads" (1996) / "The Boatman's Call" (1997) / "No More Shall We Part" (2001) / "Nocturama" (2003) / "Abattoir Blues / The Lyre Of Orpheus" (2004) / "Abattoir Blues Tour" (2007) / "Dig, Lazarus, Dig!!!" (2008)