Cojones + Bastinado
+ Ruiz
14.09.2006. - KSET, Zagreb, Hrvatska
Koncertnu sezonu koju je KSET nedavno započeo prije dvije
sedmice nastavili su mlađahni zagrebački sastavi koji su se prikazali u zanimljivom
izdanju.
Prvi i najbolji od sva tri sastava bili su COJONES, opako žestoki četverac
u kojem je lider pjevač i povremeni gitarist Bojan koji sasvim solidno pokušava
"skinuti" neke određene glasovne reference Chris Cornella i Eddie
Weddera. Čitav sastav odiše vrlo britkom, ali istovremeno i prljavom zvučnom
kulisom koja ima svoje debelo zaleđe u ostavštini grungea i novovjekovnim
zvucima Queens Of The Stone Age, no nikako nije na odmet spomenuti i određene
konotacije koje vuku na Pearl Jam, Tool, Soundgarden, Faith No More, Rage
Against The Machine... Skladbe su im otpjevane na engleskom jeziku, a interesantno
je da veoma vole raditi mnoštvo breakova u aranžmanima što im dodaje posebnu
draž u zvučnom izrazu. Povremeno se "pozabave" i sa psihodeličnim
elementima, no u njima se još uvijek ne snalaze najbolje kao cijelina. Sav
"psycho" jako dobro umije izvući iz prosječnosti odličan gitarist
kojem su crne naočale u nekoliko navrata padale na pod. Njihov ritam je često
isprekidan brojnim i raznovrsnim taktovima, tako da u pogledu uigranosti djeluju
vrlo vješto i, štoviše, veoma su energičan i prilično kvalitetan sastav koji
iz gotovo "naftalina" izvlači već zaboravljeni grunge spajajući
ga sa tradicionalno prisutnim hard-rockom, čime dobivaju zgusnutu i vrlo bučnu
smjesu starudije i novotarije. Svirali su 6-7 skladbi ("Prozac",
"Breeze - Hermano", "Dream lounge", "Give it",
"Neurospiral", Spacy shit"), a kao posljednju su odsvirali
obradu naslovljenu kao "Doomgarden" koja me neodoljivo podsjetila
na kombinaciju "Rusty cage" i "Outshined", legendarnih
Soundgarden. Cijela skladba je bila vrlo čudna i koncepcijski dosta "sjebano"
aranžirana, tako da mi zaista nije jasno je li to bila njihova namjera ili
plod čiste slučajnosti...
|
Bastinado |
|
Drugi sastav zbog kojeg sam u stvari i došao na koncert bio je Bastinado
od kojeg sam očekivao neku vrstu garažnog punk rocka, no moja očekivanja su
se posve utopila kada je dotični kvartet započeo svirku. Započeli su kao trio
(gitara, bubanj, bas) i odsvirali posve neuvjerljivi hard / heavy rock instrumental
u kojem je već odmah dato do naznaka da se radi o uobičajenoj i nezgrapnoj
linearnoj svirci. Nakon toga, dolazi pjevač koji "obogaćuje" njihov
zvuk dodatnim "kreštanjem" sa polu-crust vokalima (naravno na engleskom
jeziku) i čitav smisao sastava se okreće u pravcu nemaštovitog nu-metala sa
prizvucima korijena Stone Temple Pilots koji se nadovezuju na brutalni hedonizam
zagrebačkih nu-metal noisera Chang Ffos. Međutim, ne može se reći da njihova
glazba nije dobra. Oni samo izgleda nemaju dovoljno čvrst temelj za svoje
"ja", pa prema tome zvuče kao nedorađena sirovina. Najbolji dio
koncerta im je bio kada su pržili opaki heavy / blues, a najlošiji kada su
pokušavali zvučati kao Father. Tekstove na engleskom jeziku ionako nitko nije
razumio..., pa čemu onda to... Vjerojatno za Internet?!
|
Ruiz |
|
Treći sastav, Ruiz, pokazali su nešto sasvim drugačije - interesantan spoj
funka, modernog rocka s puno riffova presjecanih povremenim "lajt-motivima"
u vrlo kratkim i složenim kompozicijama koje je publika u KSET-u najbolje
prihvatila. To su vrlo kratke i jednostavne skladbe u kojima do izražaja dolazi
gitarsko "pletenje" žica i velika posvećenost melodiji. Tekstovi
su, opet, naravno na engleskom jeziku, ali je vokal (i gitarist istovremeno)
veoma lucidan momak koji ima neku neodoljivu karizmu kojom je podigao dobar
dio KSET-a na ples. Da li zbog činjenice da su skladbe vrlo plesne (u nekim
slučajevima poput Franz Ferdinanda), ili prilično sofisticirane (kao Gang
Of Four), Ruiz je zadobio velike simpatije svih prisutnih. Možda zbog jednostavnosti
i topline kojom zrače, a i možda zbog trendly "placebo" vokala...
Ali u svakom slučaju, Ruiz su sastav koji obećaje. Imaju skroz šašave aranžmane
koji počinju "fino", a završe s "raspadom" (sjetite se
Šarlo akrobate). Po svemu sudeći, čini mi se da su puno slušali Pavement,
Sonic Youth, Radiohead... Vrlo zanimljivi klinci.