Viva La Pola! 2006
Mor Roll, Viva Glorio, Anti Nowhere League
12.08.2006. - Klub Uljanik, Pula, Hrvatska

Izvještaj o festivalu koji je trajao dva dana (11. i 12. VIII) nikako ne može biti potpun jer prvog dana kojem nisam prisustvovao zbog profesionalnih obaveza prema radnom mjestu, a drugi dan sam uspio vidjeti samo tri sastava. Kada upadneš u gužvu, kolonu i najezdu vozila i turista na auto-putu, te previdiš putokaz i nađeš se na slovenskoj granici, za povratak na odgovarajuću cestu izgubi se više od sat vremena, a kad naposljetku i stigneš u Pulu, odmah te obeshrabri mnogo organizacijskih problema. Do posljednje sekunde se nije znalo hoće li se festival odigrati kao open-air ili će biti svirka unutar Kluba "Uljanik". Zatim, nije se znao redoslijed izvođača (bendovi su mogli birati hoće li svirati prije ili nakon zvijezda večeri - Anti-Nowhere League, što je dodatno stvaralo konfuziju), a jedna od najvećih boljki za gotovo sve izvođače bila je prekratka tonska proba koja je u nekim slučajevima iznosila svega 5 minuta. Budući da su bile postavljene dvije pozornice (jedna unutar kluba i jedna u dvorištu), nekoliko puta se binska oprema premještala s jedne na drugu. Navlačenje "hoće li biti kiše - neće li biti kiše" i "hoće li čuvari zakona prekinuti festival u 2 ili 3 izjutra ako će se svirati napolju" uzrokovalo je brojna komešanja u kojima su mlađi i neiskusniji izvođači posve izgubili živce, pamet, kompas, a i dobar dio inspiracije. Tako je na kraju, unatoč svemu, odlučeno da prva dva sastava startaju u 20 h i odsviraju koncert u klubu, a naredni sastavi, uključujući i Anti-Nowhere League, pak da nastupe vani, dok će se za preostale izvođače tek naknadno utvrditi točan epicentar događanja.

U svemu ovome, ipak, najlošije je prošao prvi sastav - mlađahni kvartet Mor Roll iz Pule koji su sa svirkom počeli u 19.55 h kako bi svoj polusatni termin dodatno produžili za 5 minuta. Predstavili su se kao punk-funk sastav i između ostalog odsvirali obradu Josipe Lisac "Prvi put" u vrlo simpatičnoj dance-rock izvedbi, dok im je ostatak materijala čvrsti punk-pop začinjen gitarskim solo dionicama i podebljanim zvukovima klavijatura koje svira frontmen sa ogromnim kaubojskim šeširom. Nakon svega 3 (možda 4 kompozicije) prekinuli su sa svirkom, tako da je publika koja je tek počela pristizati ostala neugodno iznenađena kratkoćom njihovog nastupa.

Viva La Pola! 2006 - Viva Glorio, Zagreb, HR

U 20.15 h na pozornicu izlaze Viva Glorio (nekadašnji Trobezove Krušne Peći) koji praktički i nisu imali tonsku probu jer su svega desetak minuta prije Mon Rola nakratko namjestili instrumente na pozornicu i odsvirali nekoliko taktova. No, i bez odgovarajuće tonske masaže, njihov ton majstor Goran (tehničar zagrebačkog KSET-a) uhvatio ih je u prvoj kompoziciji i zajedno s bandom pokazao da se sve može ako znaš, umiješ i želiš. Svoj drugi život koji sastav proživljava u nekoliko posljednjih mjeseci, Viva Glorio definitivno bazira na svojem najjačem adutu - koncertima na kojima svima daje do znanja da se ovdje radi o posve novom konceptu u kojem apsolutno nema mjesta ni za sekundu repertoara od prije 20-25 godina kada su imali čuveni i kultni status pod nazivom Trobecove Krušne Peći. Danas se ovdje radi o potpuno drugačijoj glazbenoj priči koja je u skladu s vremenom 21. stoljeća, a jedina podudarnost sa starim duhom jest da govori i dalje istim, agresivnim i buntovnim žargonom o aktualnim temama života medija, društva, morala, civilizacije... Njihov večerašnji nastup je, premda kratak (svega 30 minuta), bio obogaćen do sada najboljim i najuigranijim konotacijama što dovoljno govori da sastav iz koncerta u koncert rapidno napreduje. Pjevač Bega je bio u potpunom transu energije, mahnitosti, pokreta, plesa, ludila i performansa istovremeno, a ostatak sastava u sjajnom izdanju koje je rezultat upravo konfuzne zbrke oko termina i mjesta odvijanja njihovog koncerta. I sami su nakon koncerta izjavili da im je upravo zbrka navrat-nanos dala strahoviti inat da pokažu sami sebi i malobrojnoj publici kako se i u najvećim poteškoćama može pružiti savršena predstava. Jedina šteta po njih je to što su svirali prerano, te ih je vidjelo svega tridesetak ljudi, no činjenica je da su svi prisutni mahom ostali obasuti velikim iznenađenjem koje su pokazivali ogromnim pljeskom nakon svake odsvirane kompozicije koje se žanrovski teško mogu uklopiti u bilo kakve obrasce. Bilo je kojekakvih besmislica u najavama za njihov nastup - da se radi o punk sastavu ili noise bandu, a najveću je podario jedan od velikih hrvatskih listova koji ih je najavio kao gothic izvođača. Ne treba brinuti za to. Bez obzira kamo god ih netko svrstavao, oni su prije svega r'n'r, a ostalo će pokazati njihovi sljedeći nastupi i prvi album na kojem momentalno intenzivno rade. U fazi su da kreiraju vlastiti zvuk, koncept i da okupljaju novu publiku, te je teško vjerovati da će s ovakvim velikim i moćnim kartama koje imaju u šaci bilo što u njihovom slučaju krenuti naopačke.

Viva La Pola! 2006 - Anti Nowhere League, UK

Nakon sjajnog nastupa Viva Glorio čitav festival se premješta na vanjsku pozornicu, a ja odlazim do backstagea kako bih neformalno porazgovarao sa sastavom što je uzrokovalo time da sam propustio nastup nekoliko narednih izvođača. Vratio sam se tek da pogledam koncert britanskih punkera Anti-Nowhere League zbog kojih se skupila poprilična cifra posjetitelja, uglavnom punkera i pristalica h / c-a. U ogromnoj gužvi ispred pozornice klatilo se mnoštvo u kožnim hlačama i jaknama sa bezbroj tetovaža, piercinga, zakovica, lanaca i raznih drangulija poput bedževa, ušivenih i ispisanih parola i naziva, te su svi mahom kovitlali stisnutim šakama plešući "pogo" odguravajući se jedan od drugoga aludirajući i prizivajući u sjećanje buntovnu britansku '77. Uz cijelu ovu, odavno viđenu scenografiju, Anti-Nowhere League se prikazao kao tek slabašan odjek nekad znamenite britanske punk scene. Ovi veterani imali su neopisivu sreću da se vrate iz mrtvih zahvaljujući obradi Metallice koja je na svoj cover album "Garage Inc." (1998.) uvrstila njihov hit "So what", međutim, niti malo se nisu potrudili da svoj glazbeni identitet prošire na više od ona 2-3 izlizana akorda koja su nemilice prangijali u prvoj polovici 80-tih godina. Jest da su imali znameniti status punk sastava, te su čak i bili gosti zagrebačkog Bienala 1983. svirajući zajedno sa Trobecovim Krušnim Pećima, no njihov epski, lirski, glazbeni i sav kreativni naboj nije se pomaknuo niti milimetar. Sve je to staro, posve ofucano i nepotrebno uz gomilu dobrih i odličnih izvođača koji danas postoje, no publika je rekla posve drugačije. Svi sretni i zadovoljni, ozareni, znojni, raspjevani i rasplesani... Ubrzo nakon njihovog nastupa, oko pola noći, krenula je nemilice da šiba kiša prožeta munjama i gromovima tako da jednostavno nisam imao volje da pratim naredne izvođače. A i umor od putovanja je učinio svoje. Viva La Pola! 2006 je stoga za mene bila vrlo kratka avantura u kojoj čak nisam uspio niti smočiti prst u more. Ništa od turizma, plaža, sunca i ljeta. Tek samo jedan odličan, jedan prosječan i jedan posve neinventivan sastav uz vremenske prilike koje su nalikovale na debelu jesen.