Barikada - World Of Music

BIKE AND ROLL PANONIKA 2006
Slano jezero Pannonica, Tuzla, BiH
04., 05. i 06.05.2006. godine

Panoramski snimak mjesta happeninga
Predio Slanog jezera Pannonica, Tuzla, BiH

Bike And Roll Panonika 2006
04., 05. i 06.05.20056. - Slano jezero Pannonica, Tuzla, BiH

U trodnevnoj bajkerijadi u Tuzli moglo se vidjeti i cuti stosta - r'n'r, hard, heavy, death metal, rockabilly, punk, hard-core, elektronika..., a ucesnici su bili Van Gogh, italijanski Markonee, Messerschmitt, No Rules, Voodoo Cadillac, Irina i Strom...

PRVI DAN - cetvrtak, 04.05.2006.

Organizacijski besprijekorno osmisljena prva bajkerijada u Tuzli bila je smjestena na ogromnoj tratini pokraj jedinog slanog jezera u Europi, gdje je postavljena ogromna pozornica za sve glazbene aktere. Pored pozornice razapeta je i mamutska satra ispod koje se moze smjestiti nekoliko tisuca ljudi, a da bi sve funkcioniralo kako treba, cijeli prostor oko jezera je ogradjen visokom ogradom, te je osigurana i adekvatna infrastruktura (ogromni staticni toaleti, nekoliko sankova, suncobrana, jedna pecenjara...), te je obezbjedjena i redarska sluzba koju su vodili sami clanovi Moto kluba "Salines" iz Tuzle koji su ujedno i organizatori ovog citavog happeninga.

Ofsajd, Sarajevo, BiH

Program prvog dana pripao je iskljucivo demo sastavima, te je prvo vece oko 21 h otvorio sarajevski kvartet Ofsajd koji su tipicni predstavnici garaznog hc/punk-rocka. Pred nekoliko stotina posjetitelja njihov nastup je okoncan nakon nekih 45 minuta, te nakon krace pauze od desetak minuta na scenu izlaze beogradski Concrete Worms i nastavljaju filati opako zestoki garazni rock u kojem vodecu ulogu nosi odlican gitarista koji je ujedino i pjevac. Tekstovi su im na engleskom jeziku, kompozicije su fino dotjerane i vjerojatno ce kroz izvjesno vrijeme prerasti status demo sastava jer imaju vrlo dobrih atributa i za siru ekspanziju. Nakon ove garazne przione na pozornicu dolaze dva death metal sastava koje sam sticajem okolnosti morao propustiti zbog raznih medijskih obaveza.

Love Chyld, Tuzla, BiH

Oko 23 h svoj nastup pocinju domaci tuzlaci, Love Chyld, koji su svojim hard rockom obiljezili ovo prvo vece i dali snazan pecat motoristickom skupu u stilu koji je i prikladan za ovakve happeninge. Sviraju vrlo britki hard rock potpomognut zvukovima klavijatura i cvrstim vokalom na engleskom jeziku koji neodoljivo podsjeca na David Coverdalea tako da i zvucno i aranzmanski citav sastav podsjeca na Whitesnake.

U ne pretjerano toploj proljetnoj prohladnoj noci koncert je okoncan oko ponoci, publika se vrlo brzo razisla, a okolo jezera po tratini moglo se uociti i nekih petnaestak satora koje su vjerojatno postavili sami motorciklisti koji su ovamo stigli iz poprilicno dalekih krajeva BiH, Hrvatske, SCG, Slovenije, a bilo ih je i iz Madzarske, Italije i Austrije. Ne znam kako im je bilo spavati, ali ni ova, niti iduce noci nisu bile pretjerano pogodne za ovakva vrlo hladna kampiranja.

DRUGI DAN - petak, 05.05.2006.

Voodoo Cadillac, Brcko, BiH

Sljedeca vecer bila je posvecena rock'n'rollu u najzescoj varijanti, te premda je bilo prisutno oko 1,000 posjetitelja, sve skupa se osjetio manjak dobrog i pogodnog "feedbacka" koji bi stvorio finu rockersku atmosferu. Premda je drugo vece otvorio domaci tuzlanski sastav Nije vazno koji ima vrlo ortodoksne i pikantne tekstove koji frcaju pitoresknim detaljima, a glazba im je vrlo zestoka garazna punk/hc-rock varijanta Misfitsa, Atheist Rapa i Hladnog piva, odjek publike na njihov ponovni povratak nakon punih 7 godina pauze je bio vrlo mlak i mlohav. Najvece iznenadjenje priredili su Voodoo Cadillac, trio iz Brckog koji ima jedan album objavljen za Zdenkovu etiketu Slusaj najglasnije, te su dio multimedijalnog CD-projekta, kompilacije, "Tuzlanska muzicka scena 2005", a predstavili su se u sjajnom izdanju kombinirajuci psychobilly-rockabilly-garage r'n'r na paralelama Chuck Berry - The Cramps - Partibrejkersi - Majke. Dio njihovog repertoara cine skladbe pjevane na engleskom i domacem jeziku, a svirka im je protkana sjajnim gitarskim riffovima i izuzetno nadahnutim solo-dionicama strahovito talentiranog Adnan Murselovica. Nastup ovog trija je zestok, britak, cvrst, obogacen s mnogo medjuigri basa i gitare, te prepun scenskih gitaristickih gegova poput Chuck Berryevog "pacjeg hoda" u kojem gitarist Ado jednostavno izgara na pozornici dajuci i srce i dusu za iskonsko izgaranje r'n'r svjetonazora. Oni su fantasticni, sjajan i savrsen rock'n'roll sastav koji pod svaku cijenu mora sto prije dojahati u Zagreb i predstaviti se onom krugu publike koji je prije dvije-tri sedmice u ogromnom ushicenju promatrao fenomenalan koncert americkih Marah u Galeriji SC-a. No, zaista nemam pojma koji je razlog te veceri bio u publici da je njihov nastup popracen jos mlohavije od sastava Nije Vazno koji su svirali prije njih...

Nesto bolji "feedback" ostvarili su domaci No Rules iz Tuzle koji do sada postoje nekih 7 godina, imaju dva albuma, ucesce na MCD kompilaciji "Tuzlanska muzicka scena 2005" i cijeli niz koncerata sirom BiH, SCG, Hrvatske i Slovenije, te vrlo dobru reputaciju koja im je ovom prilikom dosta dobro pomogla da razbude pozaspalu publiku koja se, nemam pojma zasto, pocela razilaziti. Dok je dio publike polako kretao svojim kucama, dobar dio njih se ipak zabavljao ispred stagea djelomicno zahvaljujuci i cinjenici da No Rules imaju tekstove na tuzemnom jeziku, te su nesto "laksi" i "nesofisticiranji" sastav od Voodoo Cadillaca. Njihov repertoar se sastoji od autorskih skladbi koje su vjest slozenac razlicitih utjecaja, ali ponajprije podsjecaju na Partibrejkerse, pa tek onda na sve one njima drage izvodjace koje spominju kao vlastite uzore - The Rolling Stones, Chuck Berry, Godfathers, Dr. Feelgood...

Messerschmitt, Pula, Hrvatska

I onda oko 00.30 h na sceni se pojavljuju zvijezde veceri, Messerschmitt iz Pule, koje zaista nije potrebno posebno predstavljati. Njihov ogromni rejting koji ih prati u Hrvatskoj, sirom Europe i Amerike (nedavno su gostovali u Torontu, Canada) izgleda da u Tuzli nije poznat jer je prilikom njihovog nastupa publika masovno napustala gledaliste premda je Miro Kusacic (vokal i gitara) u nekoliko navrata molio publiku da se priblizi prema pozornici i da sa njima podijele zar r'n'r zadovoljstine. Medjutim, publika je samo nijemo sjedila pod satrom, ispijala pive i pomalo se razilazila kao da je koncert odavno zavrsen. Sumnjam da je itko u organizaciji ovog moto-susreta mogao predvidjeti ovakav neocekivani rasplet. Sada se moze pametovati i govorkati kako je moglo daleko bolje sve skupa proci da je njihov nastup bio zacrtan nakon Nije Vazno, ali sta ce te... Bilo je tako jadno vidjeti onih par balavaca koji su se naguravali ispred ogromne pozornice, a jos jadnije kada je jedan post-adolescent zicao Miru da sviraju bilo koju stvar od Him, na sto mu je odvratio: "...ako cemo ikad svirati dzuboks koncert, onda cemo to uvrstiti u repertoar!". Sviracki, Messerschmitt su odlicni, zvuk je savrsen, a njihov zestoki garazni r'n'r je oplemenjen sjajnim gitarskim solo-dionicama, cvrstom ritam sekcijom i finim gitarskim riffovima, no za nevjerovati je da to nikog zivog na ovom happeningu nije nimalo zagolicalo. Malo je poznato da su prilikom gostovanja u Kanadi uspjeli objaviti jedan kompilacijski CD za tamosnje trziste na kojem se nalazi "best of" presjek njihove 20-togodisnje karijere, a ovom prilikom Messerschmitt su se prvenstveno bazirali na kombinaciji repertoara sa njihova dva posljednja albuma "Rockafe" (2003.) i "Moonlight, Starlight" (2004.). Sami su izjavili da je odnos autorskih skladbi i obrada oko 70 % naspram 30 %, pa su tako, izmedju ostalog, veceras otprasili i Van Morissonovu "Gloriu" sa sjajnom i dugackom gitarskom solo-dionicom koja je donekle uspjela zagrijati tu vrlo hladnu vecer, a nama bijednicima u publici sto smo preostali do konca njihovog nastupa oni su prikazali strahovitu volju, zelju, upornost i odlicnu formu da koncert okoncaju na krajnje besprijekorno profesionalan nacin premda je u publici ostalo samo 32 covjeka. Da ih je bilo vise, vjerojatno bi slijedio i bis, dok su ovako Messerschmitt ispali kao headlineri bez pokrica, zvijezde bez publike... Dobar dio krivice za to treba pronaci i u ipak prehladnoj noci, a mozda i cinjenici da Messerschmitt unatoc svoj reputaciji koju im poklanja glazbena kritika ipak nisu toliko veliki sastav koji bi imao ogromnu komercijalnu potporu barem ovdje u Tuzli.

TRECI DAN - subota, 06.05.2006.

Markonee, Bologna, Italy

Osim sto sam svaki dan pomno pratio dogadjanja na ovom moto-susretu, citavi dani bili su mi gotovo 100% popunjeni razlicitim zbivanjima, pa sam tako tog dana upoznao neke vrlo znacajne osobe Tuzle, prosvrljao po lokalnoj galeriji, djelomicno pogledao bajkerska dogadjanja tog popodneva (bajkerske igre i utrka), te premda prepun dojmova oko cijele organizacije i profesionalne pripreme ovog moto-susreta postao gotovo skeptik u pogledu danasnjeg dana. Kao prvo, najavljeni koncert Osmog putnika koji se trebao odrzati iduceg dana, u nedjelju 07.05.2006. u "Klubu 65" je otkazan zbog problema koje je sastav imao dan prije u Sarajevu. Kao drugo imena koja su bila najavljena za tu vecer osobno mi nisu ulijevala preveliko povjerenje da su dobar zalogaj za publiku, a kao trece, tog popodneva se spustio strahoviti pljusak koji je tratinu oko jezera pretvorio u pravu kaljuzu i kisa je nemilice padala punih 5-6 sati. Na moje veliko iznenadjenje okupilo se 1,500-2,000 ljudi, kisa je potpuno prestala da pada, a italijanski kvintet Markonee bili su upravo ono sto su svi prisutni ocekivali od prvog dana ovog moto-susreta. Sviraju tipicni power-metal bogato zacinjen utjecajima Iron Maiden i prihvaceni su vise nego dobrodoslo, te su kao secer na kraju izveli motoricku himnu "Born to be wild" Steppenwolfa koja je strahovito podgrijala hladnu i vlaznu tuzlansku vecer.

Irina & Storm, Tuzla, BiH

Nakon njih izlazi domaci sastav Irina & Strom koji su napravili uzavreli kotao na vatri i ostvarili jednu od najboljih atmosfera vidjenih na ovom happeningu. Jest da su u Tuzli posve popularni, posebno u krugu motorista i ljubitelja rocka i metala, no prije svega su uobicajeni cover sastav ciji je repertoar potpuno sastavljen od obrada velikih hitova grupa Whitesnake, Deep Purple, The Cult, Guns'n'Roses, Black Sabbath, Led Zeppelin, Iron Maiden... Frontman sastava je crvenokosa Irina koja ima 100% rockerski vokal i gard, te je zbog svoje karizme najupecatljiviji dio sastava. Momci u ekipi su sjajno uigrani, no iz kompozicije u kompoziciju ostavljaju dojam potpune neoriginalnosti, odnosno ciste tehnicke potkovanosti u kojoj nema gotovo nikakvog autorski kreativnog momenta. Oni jednostavno preslikavaju skladbe tocno onakvima kakve su, a jedini dijelic vlastitog pristupa prikazali su prilikom izvedbe "Mercedes Benz" (Janis Joplin) u kaubojskoj tex-mex varijanti i skladbi "Come together" (The Beatles) u simpaticnom hard-rock okruzju. Kako je koncert odmicao dobar dio publike se gubio iz "feedbacka", no posljednji dio koncerta u kojem su bile smjestene legendarne "Hush" (Deep Purple), "Motori" (Divlje jagode), "Two minutes to midnight" (Iron Maiden), "Tush" (ZZ Top) i "Smoke on the water" (Deep Purple) ipak je sprijecio da se dogodi nesto slicno onome sto je vecer prije zadesilo nesretne Messerschmitt. Publika je ipak ostala tapkajuci po strasnom blatu, kalu i klizavo mokroj travi, te sacekala dvadesetak minuta pauze da bi na scenu dosli zvijezde ove posljednje veceri - beogradski Van Gogh.

Van Gogh, Beograd, SCG

U dobrano rashladjenoj noci pred ugodno popunjenim gledalistem nakon najave jedne djevojke Van Gogh otvaraju koncert s fantasticnim elektronskim techno skladbama koje uvelike duguju utjecajima Primal Scream i The Chemical Brothers. Ovaj trio je te veceri napravio veliki koncert u ciji su repertoar probrali svoju "best of" kolekciju podjednako sarajuci sa novijim i starijim materijalom koji se krece u rasponu od utjecaja new wavea, salse, pop-rocka, neobicnih balada, psihodelije do spomenutih motiva u kojima vjesto spajaju elektroniku, techno i zestoki rock. Najsnazniji dojam ostavile su psihodelicna skladba "Mama vise ne lebdim" kada su se cure i momci iz publike penjali na pozornicu, zatim fantasticna "Znam da si tu", The Young Godsovska "Ja znam, ja mogu, hocu" i himna "Papirni brodovi" koju je pjevala cijela Tuzla. Vise nego sjajan koncert kojim je okoncan ovaj prvi moto-susret u Tuzli unatoc silnom blatu i prohladnom vremenu spasio je i podigao nivo kreativnosti i originalnosti tako da ne vjerujem da je itko od prisutnih ostao nezadovoljen.

Van Gogh, Beograd, SCG

Organizatorima, Moto klubu "Salines" iz Tuzle sve pohvale na sjajnoj reziji cijelog koncepta, a k tome ide dovoljno dobra pohvala da se nije dogodio niti najmanji incident. Na kraju su podijeljene priznanice svim moto klubovima koji su ovamo pristigli i ovaj happening obogatili svojim usescem. Tuzla, svaka cast!

Press - Dragutin Matosevic i Vladimir Horvat Horvi

Press - Dragutin Matosevic i Vladimir Horvat Horvi

Vezani link: Bike And Roll Panonika 2006 - Photo gallery (Dragutin Matosevic)