UNBREASTFED + PANACEA
06.03.2006. - Squat Vila Kiseljak, Zagreb, Hrvatska
Garazni zagrebacki rock i rijecki hardcore u najsirovijem izdanju pod organizacijskom
paskom Fistre u jedinom zagrebackom squatu.
U posljednjih godinu - dvije, s vremena na vrijeme se suskalo o nekom squatu
u Zagrebu, no ja ga osobno sve do tog zimskog i snijegom obavijenog ponedjeljka
nisam uspio pronaci. Do tamo me doveo Zdenko Franjic koji je za njega saznao
nekoliko dana prije na jednom sastanku nezavisnih izdavaca u Rijeci. Premda
je imao adresu, vrlo tesko smo ga pronasli jer je potpuno skriven u mraku,
povucen tridesetak metara od glavne ceste i oko njega je izraslo drvece, rastlinje
i korov. Nema nikakvog natpisa, a jedino po cemu smo mogli zakljuciti da bi
to moralo biti to jesu ulicna dvorisna vrata s nekoliko isaranih grafita medju
kojima se istice simbol anarhije. Vila Kiseljak je u stvari napustena kuca
u koju su se "uselili" pripadnici zagrebackog punk i hardcore undergrounda
kako bi u njoj odrzavali svoje aktivnosti, a to obavljaju vec pune 3 godine.
Interijer nista nije adaptiran, sve je staro, zbuka otpada, prozori propustaju
vjetar i hladnocu, prostorije su pune vlage, sve izgleda kao posljednji krik
umiruceg gazde, upravo onako kako je bivsi vlasnik ostavio, a jedino sto je
izmjenjeno su neke postavljene stvari s otpada poput bubnja od perilice rublja
koja sluzi kao luster ili improviziranog sanka od dijelova starog pokucstva.
Nema peci, grijanja, niti bilo kakvog namjestaja izuzev nekoliko razlicitih
starih stolica i jednog stola na kojem su bile izlozene audio kazete. Vrlo
impresivno... i hladno.
Kuca ima hodnik i dvije prostorije od kojih je u jednoj odrzana svirka na
sklepanoj pozornici od dasaka visine 10-15 cm na kojoj su se nalazili instrumenti
- bubnjevi, pojacala, razglas, gitara, bas gitara i dva stalka za mikrofon
od kojih je jedan omotan ljepljivom izolir trakom za obicni drveni kolac koji
je montiran na stolicu. Jos impresivnije. Svirku je poceo mladi zagrebacki
sastav Unbreastfed koji je odsvirao nekih 5-6 pjesama zesceg garaznog rock
profila na nemam pojma kojem jeziku. Vokal je bas gitarista koji samo vristi
vrlo visokim glasom, ali im je zato svirka sasvim solidna i podsjeca na neke
kultnije americke sastave. Ima tu nekih utjecaja MC5, The Stooges, Mudhoney,
razlicitih imena sa SUB-POP i Epitaph etiketa iz perioda kasnih osamdesetih
i ranih devedesetih. Razglas je za divno cudo vrlo dobar.
Odmah nakon njih zasvirali su rijecki kvartet Panacea (gitara, bubanj, bas
i vokal), a sviraju opako zestoki i brzi hardcore koji prelama slicnosti sa
japanskim Melt Banana, Naked City i brzim skladbama neuroticnih Ruins. Momci
sasvim sigurno slusaju cijeli niz razlicitih h/c izvodjaca, a u svojoj svirci
ne pokazuju nikakve utjecaje punka, metala, speeda, trasha, deada ili nu-metala.
Cisti hardcore lisen bilo kakvih suvisnih umetaka. Sve skladbe su im vrlo
kratke i traju od svega nekoliko sekundi do maksimalno minutu i pol. Bubnjar
je strasno brz, gitarist i basist sviraju (iliti udaraju) samo paralelno identicne
linearne sekvence koje zvuce opako. Jedino je vokal unatoc velikom naporu
prilikom dernjave stalno u istoj glasovnoj liniji, te mu sve dionice zvuce
slicno kao jaje jajetu. Njihov nastup trajao je nekih pola sata, a mozda bi
svirali i dulje da nije bilo suvise hladno.
Posto nisam ponio nikakav aparat za biljezenje fotografija, jedino sto donekle
moze pribliziti duh Vile Kiseljak jest nekoliko flyera koje sam ovom prilikom
pronasao izvjesenih na zidu pored sanka.