Spojivsi dvodnevne nastupe na dvije potpuno razlicite lokacije, Zdenko Franjic (Lutajuci DJ Zdena) i Lou Profa odrzali su nespecificne session partije. Jednostavno, nenametljivo i za tuzemne prilike sasvim inovativno i kreativno.

Prvo vece u birtiji "Krivi put" (stari prostor kluba Mocvara) bila je sve samo ne koncert. Naime, tamo se okupilo stotinjak ljudi razlicitog profila (studenti, sljakeri, probisvjeti, intelektualci...) koji su zbog tko zna cega zavrsili na sanku ispijajuci pive, gemiste i kuhance, a nastupi Zdenka i Profe ih uopce nisu zanimali. Za vrijeme gitaristicko-vokalnog sessiona Lou Profe bio je ogroman zamor, buka i vreva, tako da je samo nekolicina prisutnih u prvim redovima mogla razaznati zvukove koji su pristizali s razglasa. Lou Profa je vrlo tih akusticar koji takodjer vrlo tiho pjeva svoje songove iz razlicitih faza karijere - od rocka kasnih sezdesetih i ranih sedamdesetih, preko razlicitih kantautorskih balada iz osamdesetih, sve do najnovijih skladbi koje je napisao unazad nekoliko posljednjih godina, a povremeno zasvira i poneku obradu, te mu treba barem malo tisine i koncentracije od strane publike kako bi doslo do sjedinjenja "feedbacka". No, te veceri uz sav njegov trud, do toga nije doslo. Steta jer Profa ima gomilu sjajnih skladbi srocenih preko fine i sjetne, romanticne lirike ispjevane na engleskom i hrvatskom jeziku. Ipak, poneki aplauz je dovoljno rekao da ga je te veceri netko uspio i cuti.

Nakon njega na stage izlazi Lutajuci DJ Zdena koji prvenstveno radi nastupe koristeci nasnimljenu matricu koja mu sluzi da bi pjevao vokale. Ovom prilikom usnula, pijana i zamorom prenatrpana atmosfera je ponesto izgubila dekoncentracije jer je Zdenin sound dosta glasan, te je basovima i ritmikom zaglusio svu onu vrevu koja je dopirala sa sanka i okolnih stolova. Zdena je nedavno napravio svoj novi, dvostruki album, "Ni vrit ni mimo", sa 18 kompozicija od kojih je nekolicina vec ranije objavljene na njegovim solo radovima ili jos iz vremena kada je objavljivao albume sa Losim deckima. Tako se na repertoaru pronasla i nova verzija "U lice si mi pljunula" koja sada puno bolje, plesnije i modernije zvuci, te stara tema "Zdenko budi loąi", u suvremenoj elektronskoj produkciji. Izgleda da su ovakvi zajednicki nastupi sa Lou Profom vrlo pozitivno utjecali na njega, pa se primjecuje i napredak u pogledu Zdenkovih vokalnih sposobnosti. Poceo je dosta koristiti razlicite vokalne varijante, kojekakva dobacivanja, nenadane upadice, stenjanje, povremene povike i jos kojesta sto vrlo blisko nalikuje na vokalne eskapade Alan Vege, pa je sasvim solidna kolicina aplauza prisutnih posjetitelja bio dovoljan razlog za prolaznu ocijenu nastupa. Interesantno je spomenuti da je ovaj njihov zajednicki nastup trajao nekih 2 sata u koji su ukljucili i specijalnog gosta - mladog buntovnog pjesnika Milana Fosnera - Foku (fosner.m@inet.hr) koji je izveo nekoliko vrlo zapazenih recitacija sto je odjeknulo poprilicno bombasticno u cjelokupnoj polupijanoj atmosferi ove birtije.

Druga vecer u Spanskom, u kaficu "Club 22" (Drage Gervaisa 22), bila je daleko opustenija i zvucno lagodnija. Otprilike isti scenarij, ali sasvim druga publika. Dosli su oni koji znaju Profine i Zdenine kompozicije, te su ih besprijekorno slusali i neprestano nagradjivali aplauzom, a kao specijalni gost ovom prilikom pojavio se boemski pjesnik Lujo (Danijel Stjepanovic) koji je uz gitarsku pratnju vrlo dobro potkovanog glazbenika, Osmana, odrecitirao nekih desetak vlastitih prilicno sofisticiranih pjesama. Sve u svemu, bila je ovo vrlo fina session vecer koju su prisutni akteri (i izvodjaci i publika) znali prepoznati kao neobavezni i nepretenciozni pozitivizam, a i sam vlasnik "Cluba 22", gospodin Gojko, vrlo se susretljivo i srdacno predstavio kao ugodan kucedomacin.