Tamara Obrovac je predstavila svoje novo djelo - soundtrack za film "Sto je muskarac bez brkova". Sjajno, sjajno, odlicno, izvrsno, nevjerojatno...

Vecer prije Badnjaka, zagrebacka Tvornica ozarila se blistavim sjajem. U stilu mondenih klubova za otmjenu elitu, plesni prostor je bio popunjen stolovima sa svjecnjacima, tribine tapacirane sa sagovima i sjedalicama, a glavna pozornica dekorirana sa novogodisnjom jelkom i bozicnim lajt motivima. Sama sviracka scena za instrumentaliste (ak. gitara, bubnjevi, ak. kontrabas i harmonika) spustena je na plesni podij ispred glavne pozornice kako bi se izbjegla "visinska" razlika i osigurao sto bolji kontakt s publikom. Sat-dva uoci nastupa gotovo da se i nije mogla pronaci ulaznica jer je interes za Tamarin nastup bio ogroman, te je u Tvornici po mojoj procjeni, bilo prisutno oko tisucu posjetitelja. U pravoj kazalisno-klupskoj atmosferi gdje se sjedi i pijucka, koncert je zapoceo oko 21,30 h projekcijom scena iz novog filmskog ostvarenja "Sto je muskarac bez brkova", nakon cega na stage izlazi Tamara sa svojim pratecim sastavom. Predstavljene kompozicije su dio filmskog soundtracka za spomenuti film cije prikazivanje valja ocekivati ovih dana.

U neupitnom Tamarinom talentu, te veceri je bilo jasno vidljivo da se njezin stil definitivno odvojio od ethna i world-musica u kojem je isplivala sredinom devedesetih, te se pretvorio u osebujan jazz prepun razlicitih stilskih kombinacija (Miles Davis, Thelonius Monk, Antonio Carlos Jobim, fado, latino-jazz...). Njezina vokalna interpretacija je savrsena jazz umjetnost kojom opisuje brojne situacije vezane uz ljudske emocije (tuga, radost, klimakterij, erotika, humor...), a njen prateci sastav je sjajan kvartet iznimno potkovanih i nadarenih glazbenika tako da je cijeli koncert protekao u bogatstvu glazbenih jazz varijacija, vokalnih bravura, te iznimno mastovitim i produhovljenim lirskim djelima ispjevanim na istrijanskom i talijanskom jeziku. Osim toga, Tamara je vrstan zabavljac koji rado prica pricice i razne sale i pikanterije izmedju dvije kompozicije, a kada je neko iz publike dobacio "...popij vina, pive ili rakije", ona je odvratila - "...a, treba biti munjen na trijezno!" sto je izazvalo grohotan smijeh i salvu odobravanja cime se koncert pretvorio u lezernu i finu opustajucu atmosferu.

Koncert je trajao pristojnih sat vremena i jos nesto sitno, nakon cega su slijedila dva neformalna bisa u kojem je izvela osvjezavajucu mjesavinu rock 'n' roll ritmova i jazz vibracija uz freneticno zvrkasti i sasavi vokabular. Ona je velika umjetnica i prava zvijezda, te je ovim sjajnim koncertom ponovno dala do znanja da je daroviti glazbenik i autor cija je karijera s pravom odusevila brojne glazbene kriticare i publiku ne samo na tuzemnim prostorima vec i sirom Europe i svijeta.

Ocijena: meni jedan od najboljih domacih koncerata koje sam gledao u zivotu!