| Barikada
- World Of Music - Interviews |
|
| MERIMA
MERI KUNIĆ
Interviewer: Dragutin Matošević |
|
|
Merima
Meri Kunić
Razgovarao: Dragutin Matošević
|
|
Merima Meri Kunić - Omladinka iz Tuzle, ljubiteljica muzike
Sagledavajući muziku i muzičku scenu sa više aspekata, za svog sagovornika
sam ovaj puta, iz više dobrih razloga, odabrao mladu Tuzlanku, Merimu Kunić,
među svojim vršnjacima mnogo poznatiju kao Meri. "Upoznali" smo
se nedavno putem, među mladima veoma popularne, myspace.com zajednice (www.myspace.com/meri_kimi),
a za ozbiljniji kontakt privukla me je njena izjava sa te web prezentacije: "Ja
sam samo djevojka koja voli život, uživa u svakom njegovom momentu. Imam
svoje ciljeve, ali još ne znam kako ih dostići... Eventualno, put kojim kročim
negdje će me odvesti... Jednim ili drugim pravcem. Volim ljude, u njih imam
mnogo povjerenja, živim za prijatelje, nesposobna sam da i jednu minutu provedem
bez muzike i umjetnosti." Treba li bolji uvod za tekst koji slijedi.
P: Draga Meri, oduševio me je tvoj životni stav, a temeljim ga na tvojoj
izjavi da si mlada djevojka koja voli život, uživa u životu i da tražiš srodne
duše. Što je to što tebi daje toliko optimizma?
O: Prvenstveno sam sretna da sam živa, onda uživam u muzici, u druženju,
u iznalaženju nekih novih stvari koje me ispunjavaju srećom.
P: Kako bi se ti sama predstavila?
O: Predstavila bih se kao studenticu farmacije koja u biti baš i nije "potrefila" svoje
buduće zvanje, predstavila bih sebe kao osobu koja voli da se "bakče" muzikom
i svim u vezi sa tim. Voljela bih da sam mogla studirati muziku. Kasno sam
shvatila što sam trebala studirati, ali sada više nema povratka. Moj primarni
cilj je posvetiti se završetku započetog studija farmacije, a u slobodno
vrijeme će se baviti muzikom koja me duhovno ispunjava.
P: Kakva se tebi čini muzička scena Tuzle?
O: Ja sam sasvim zadovoljna našom muzičkom scenom, ali me najviše "boli" da
svi moraju otići odavde ukoliko žele postići neki veći uspjeh. Tuzla je neosoprno
grad sa jednim velikim potencijalom, sa dobrim i kvalitetnim muzičarima.
P: Ko je, po tebi, krivac da tuzlanski muzičari moraju ići iz ovog grada
u potrazi za većim uspjehom?
O: Krivim sve nas koji ne znamo prepoznati prave vrijednosti. U "nas" bih
ubrojala sve odgovorne za pitanja muzike i kulture u ovom gradu, publiku
i privrednike koji se ne prihvataju uloge sponzora ćime bi pomogli prave
umjetnike. Umjetnici iz ovog grada i odlaze najviše stoga jer ne mogu ostvariti
materijalne uslove za svoje bavljenje umjetnošću. Mada, moram reći, da je
naš načelnik, gospodin Jasmin Imamović pomagao mnogim bendovima koji su mu
se obratili, posebno u slučaju benda Irina & Storm.
P: Na koje načine ti "konzumiraš" muziku?
O: Gledam da se domognem svakog CD-a sa muzikom koju volim, a mnogo mi u
tome pomaže i Internet, u slučajevima da do neke muzike ne mogu doći ovdje,
kao i posjeta koncertima. Trudim se da posjećujem dobre koncerte koliko
je to god češće moguće.
P: Pratiš li muziku u radijskim muzičkim programima?
O: Pratim. Volim emisiju na Radiju TK (ne znam kako se zove) koju svakog
ponedjeljka vodi Željko Divjak. Zatim sam pratila sve Vaše emisije serijala
Jeans generacija i pratim muzičke emisije Vesta Radija.
P: Da li u TV programima ima muzičkih emisija koje zadovoljavaju tvoju potrebu?
O: Ne.
P: Gdje ideš na koncerte?
O: Posjećujem koncerte u Tuzli, Sarajevu, Mostaru, Beogradu, Zagrebu... Sva
ta putovanja u te gradove su moguća jer u svim tim gradovima imam mnogo
prijatelja ili rodbine i nije mi problem snaći se za spavanje. U Zagrebu
sam, recimo, gledala nastup švirarske grupe Gotthard, u Beogradu sam gledala
Whitesnake i tako dalje, a planiram uskoro ići i u Split da pogledam koncert
grupe Iron Maiden.
P: Iz ovih par pomenutih imena već znam i koju muziku voliš.
O: To nije teško pogoditi, ali moram reći da stilski nisam ograničena. Međutim,
tačno je da najviše slušam progressive metal rock i još mnogo toga što
je u okviru nekakvog rock manira.
P: Pripadaš mladoj generaciji i možeš govoriti u ime
svojih vršnjaka. Pitam - kako mladi Tuzle "dišu" vis a vis muzike?
Koliko im je ona bitna?
O: Nemam pravo govoriti u ime mladih cijele Tuzle, ali za moje prijatelje
mogu sa sigurnšću reći da im je muzika veoma bitna, skoro koliko i meni.
Ja sam razočarana kako većina mladih poima muziku. Ovo kažem zbog turno folka.
Ne mogu da shvatim kako netko to može nazivati muzikom jer, prije svega,
muzika je umjetnost, a ono što prezentuje turbo folk je sve drugo, a ne umjetnost.
Isto tako, nije mi jasno da moji vršnjaci koji su u školi imali predmet muzičko
vaspitanje mogu da se "otkidaju" na Seku Aleksić i slične...
P: Da li su i neki od onih sa kojima se srećeš u Klubu Underground također
turbo folkaši?
O: Vjerovatno jesu. Klub Underground je jedan od rijetkih tuzlanskih lokala
koji radi i poslije ponoći i ne čudi da i takvi u njega svračaju.
P: Spomenuli smo Klub Underground. Poznato mi je da
ga tvoje društvo zove "naše
malo carstvo". Molim te, objasni nam, zašto je to tako?
O: "Naše malo carstvo" je u stvari mjesto gdje se okuplja naš "veseli
kolektiv", a članovi "veselog kolektiva" su Đuka, Rena, Fera
i njegova žena Merima, kao i konobari iz Undergrounda. Uz njih su i članovi
tuzlanskih bendova i ja. Nama je najvažnije naše druženje, a Dragan Đukić
Đuka i ja maštamo da jednog dana u budućnosti otvorimo jednu producentsku
kuću. Đuka vjeruje u mene i misli da ja mogu nešto da "napravim".
U toj našoj producentskoj kući ja bih, po Đukinim riječima, bila "mozak",
a on bi tražio sponzore i namicao financijska sredstva.
P: Moram priznati da sam i sam osjetio da ti imaš te afinitete, možda da
jednog dana budeš manadžer ili nešto slično.
O: U pravu ste, to je moja velika želja. Žao mi je da se te stvari ovdje
ne mogu učiti. Spremna sam, koliko mogu, pomoći mladim bendovima, a od već
afirmiranijih, pomažem promociji Emira
Hota. Irina & Storm, Big Brothers
i Deja Vu me zovu njihovim PR-om. Svi oni imaju veliko povjerenje u mene,
mada ja...
P: Da li vjeruješ da naprijed pomenutim bendovima vrijedi pomagati? Da li
to radiš na prijateljskoj osnovi ili vjeruješ u njihov kvalitet?
O: Pa, i jedno i drugo. Naravno, da nemaju kvaliteta, ne bih im ni pomagala.
Prije svega, mislim da je u pitanju moja velika ljubav prema svemu tome.
P: Da li se za tebe može reći da si muzičarka? Sviraš li neki instrument?
O: Ne, ja muziku slušam. Pokušala sam učiti sviranje gitare. Poduku mi je
davao moj prijatelj Same (Samir Sinanović, op. ur.), ali sam bila bezuspješna
i odustala sam od toga, okanila se čorava posla.
P: Proučavaš li teoriju muzike?
O: Moram priznati, slabo. Radila sam to jedno vrijeme dok je Emir Hot radio
neke svoje projekte, eseje, kada mi ih je slao na uvid i o njima tražio
moje mišljenje.
P: Pomenula si želju da budeš PR (osoba zadužena za
public relations - odnosi sa javnošću). Da li misliš da je to bolje raditi
sa
nekim nepoznatim
bendom ili sa već
afirmiranim bendom?
O: U našim BiH uslovima, mislim da je bolje krenuti sa nekim poznatim bendom
koji već ima nešto iza sebe, a opet, voljela bih pomoći i nekom mladom bendu.
Kao PR bih najviše voljela raditi sa Emirom Hotom. Njega dobro znam, a on
mi u tom poslu i sam mnogo pomaže. Prvenstveno, sviđa mi se to što on radi
i time je i meni lakše promovisati njegov rad.
P: Tuzla je poznata i po uspješnim klasičnim gitaristima. Da li tuzlanska
omladina to prati, da li im je bitno da njihov sugrađanin, Sanel Redžić,
recimo, postiže svjetske uspjehe?
O: Vrlo slabo. Mislim da su omladinci nezainteresovani za tu muziku.
P: Da li vjeruješ da se može prevazići ta "kulturna provalija" između
kvalitetne i nekvalitetne muzike. Kako bi ti podigla kulturni nivo naše omladine?
O: Ja bih uvela cenzuru za nekvalitetnu muziku. Svjesna sam činjenice da
je to i nemoguće jer se onda tu postavlja pitanje demokratije. Svatko ima
pravo da voli ono što hoće, bez uplitanja sa strane. U pitanju su i razni
ukusi, a oni se ne mogu nametati. Trudila bih se organizovati što više kvalitetnih
muzičkih manifestacija, a na uštrb onih nekvalitetnih.
P: Slažeš li se sa stavom "pa to narod voli" koji nam "serviraju" mediji
plasirajući nam očiti neukus?
O: Naravno da se ne slažem. Sav taj neukus je narodu naprosto nametnut. Da
li je itko pitao narod voli li on to? Narod treba obrazovati da voli i cijeni
kulturne vrijednosti, ali je malo tko spreman prihvatiti se tog ni malo lakog
posla. Često nam znaju reći - "pa to je popularno". Tko uostalom odlučuje
što će biti popularno, a što neće. Ponekad mi izgleda da smo i mi kao ovce.
Netko
nešto napravi, a mi svi za njim. Zgrožavam se nad tim.
P: Kakav stav imaš naspram "stare" muzike? Što je za tebe "stara" muzika?
Sve prije... Bijelog dugmeta...?
O: Slušam ja čak i stariju muziku. Od ex YU muzike, recimo, mnogo volim slušati
Miladina Šobića. Kod kuće imam i par gramofonskih ploča, ali nažalost, nemam
gramofona. Imam veom pozitivan stav glede rock muzike ex Jugoslavije. Tada
je i nastajalo nešto što vrijedi i što je ostalo i do današnjih dana. Hitovi
koji nastaju ovih dana za mjesec ili nešto više budu zauvijek zaboravljeni.
Ondašnji bendovi su bili kvalitetiji od današnjih. Sve je pokvarila elektronika.
Danas se može snimiti album bez i jednog muzičkog instrumenta. To tako, maltene,
mnogi i rade. Ja bih najradije voljela da sam se rodila tamo, pedeset i neke,
i da sam uživala u tom "zlatnom" dobu rock and rolla.
P: Sad bi imala pedeset i neku godinu života...
O: Ha ha ha, nema veze, lako bih se pomirila sa tim.
P: Dokumentuješ li muziku koju voliš. Razvrstavaš li je po stilovima, izvođačima...?
O: Da, sve to radim. Razvrstavam muziku na domaću i stranu, a potom i po
muzičkim stilovima.
P: Ti si pripadnica mp3 generacije.
O: Jesam, ali imam i dosta CD-a i to onih koje mogu da nabavim. Gledam da
to uvijek budu originalna izdanja. Piratska izdanja me uopće ne interesuju.
P: Da li si se bavila organizacijom koncerata?
O: Nisam organizovala ni jedan koncert, ali jesam nekoliko svirki u tuzlanskom
Klubu Underground. Đuka mi je u tom smislu dao odriješene ruke da mu za
svirku u Undergroundu predložim bend koji se meni svidi, učini vrijednim
da ga i ostali poslušaju.
P: Budimo konkretni. Ovo će sigurno čitati i neki mladi bendovi izvan Tuzle
željni da svoja muzička dostignuća predstave i u Tuzli. Mogu li se i kako
oni tebi direktno obratiti?
O: Naravno da mogu. Predlažem da mi pišu na moj e-mail: 12meri02@gmail.com . Uobićajeno je da se bendu koji gostuje u Klubu Underground ponude novci
za troškove prevoza i neki iznos honorara koji zavisi od broja članova gostujućeg
benda. Sve je to, uostalom, stvar dogovora između nas organizatora i benda
koji želi svirati.
P: Poznato mi je da si se zauzela da u BiH distribuiraš
solo album već nekoliko puta pominjanog Emira Hota. Taj album, nazvan "Sevdah Metal",
rijetko da dobije slabiju ocjenu od 9 / 10 i siguran sam da bi ga voljeli
kupiti
mnogi ljubitelji dobre muzike. Kako takvi da stupe u kontakt sa tobom?
O: Isto putem e-maila, ali za tu stvar imam drugi e-mail, a on je - mery@emirhot.com . Jako mi je drago da mi je Emir ukazao to povjerenje i zadovoljna sam kako
ide ta distribucija, ali ne u potunosti. Moglo bi biti i bolje. Mislim da
je najveći problem u njegovoj cijeni - KM 15,00. Možda sam ja u svemu tome
subjektivna, ali taj iznos nije velik naspram onoga što taj album nudi.
P: Od muzike se u BiH, nažalost, ne može živjeti. Zašto na rock koncerte
u Tuzli dođe 100-tinjak ljudi? Gdje je greška?
O: Greška sigurno nije u cijeni karte. Mislim da je greška što nam se od
strane medija nameće što bi to narod trebao da "voli". Mediji,
jednostavno, prave taj jaz i mladi i ne znaju što vole. Mnogi nikada nisu
bili, recimo, na koncertu grupe No
Rules, pa da sami donesu svoj sud da li
im se ta muzika sviđa ili ne sviđa.
P: Ima li i sada muzičkog "pomodarstva". Recimo, u vrijeme pojave
grupe The Beatles nosile su se duge kose, u vrijeme flower powera mnogi su
nosili košulje sa cvijetnim dezenima, u vrijeme punka mnogi su bili "punkeri" sa
zihericama i tako dalje...? Ima li tih "vanjskih" znakova po kojima
se danas prepoznaje koju muziku neko preferira?
O: Nema, danas je to mnogo slabije. Tu i tamo se mogu prepoznati po neki
punker, po neki heavy metalac...
P: Da li se današnja omladina u svakodnevnom druženju razvrstava prema muzičkim
stilovima?
O: Donekle ima veze tko sluša koju muziku. Nerijetko se tako i grupiraju.
Rijetko ćete zajedno vidjeti nekog hip hopera i nekog rockera. Jednostavno,
oni imaju neki "konflikt" bez da su i počeli razgovarati.
P: Tužna je konstatacija da nam omladina postaje sve starija i starija,
u smislu, kasnije se zapošljava, kasnije zasniva porodicu i tako dalje.
O: U pravu ste. Ta granica "mladosti" već doseže 30, 35 godina
života. Uzrok svemu tome su materijalni uslovi. Nitko ne želi da se ženi
/ udaje ukoliko nema riješeno pitanje zaposlenja, ako bračni par nema gdje
samostalno da živi. Danas nitko neće da živi sa svekrvom ili svekrom / puncem
ili punicom... Po meni, 30% mladih je u bračnoj zajednici, a njih 70% su
i nadalje sami.
P: Vjeruješ li ti u ovu državu? Da li će biti napretka, hoće li nam uskoro
biti bar malo bolje i tako to?
O: Ja se nadam, ali vjerujte da je sve više omladine koja ovdje završi fakultet,
a potom odlazi iz Bosne i Hercegovine. Takvih primjera ima mnogo i to svuda,
oko svih nas - među članovima naše porodice, među našim prijateljima... Vjerovatno
bih i ja napravila taj potez da sam završila fakultet. Ali, o tom potom.
Što reći kao zaključak ovog razgovora. Meri nam je dala mnogo tema za razmišljanje.
Ako o njima već i razmišljamo, za očekivati je da ćemo se potruditi, svatko
u domenu svojih mogućnosti, poraditi da se popravi stanje koje nije na zadovoljavajućoj
razini.
