TRAGOM STARE PODGORICE
Nije rijetkost da se lokalpatriotizam u muzicara otjelotvoruje
na najkonkretniji moguci nacin - pjesmom, ali nije cesta pojava da ta pjesma
postane opštepopularna
i me?u onima koji nijesu rođeni ili žive u opjevanom gradu. Od virusa opcinjenosti
zavicajem nijesu pobjegli pripadnici niti jedne podgrupacije urbane muzike,
a o narodnjacima, "šljivicima i livadama", da i ne govorimo.
Amsterdam su ovjekovjecili "Van Halen",
New York "Pet Shop Boys", Billy Joel i Frank Sinatra, "Chicago, slatki dome" pjevali
su "Blues Brothers", a poklic "London calling" odzvanjao je širom svijeta
zahvaljujuci Joe Strummeru i grupi "Clash". Nije ni u bivšoj Jugoslaviji
bilo drugacije. Nakon "Kotora, starog grada" i "Opatije bajne", na red je
došao Đorđe Marjanović i izvanredna numera "Beograde", pa Ivo Robic i "Vracam
se Zagrebe tebi", da bi šlagerski krug bio zatvoren dirljivim sentimentom
Kemala Montena "Sarajevo, ljubavi moja" i Terezinim podvriskivanjem "Nima
Splita do Splita". Rockeri su samo ukrasili šlagom tortu, a najukusnije je
bilo "Skopje" sastava Leb i sol, zatim "Beograd spava" grupe U škripcu, te
minijatura "041" Džonija i Azre.
Crnogorski izvođači se nijesu pretrgli
u muzickom ovjekovjecavanju sopstvenih gradova, vecim dijelom i zbog toga
što su zbog neagilnosti i nezainteresovanosti ovdašnjeg medijskog miljea
svoj umjetnicki credo morali konkretizovati vani. Tek u jeku predizborne
kampanje za lokalne izbore pocetkom XXI vijeka, Podgorica je dobila svoju
pop himnu, angažovanu i izrabljivanu do granice neukusa, a svoj su doprinos
dali i momci iz podgoricke grupe "Rolly" dopadljivim muzickim brojem.
Ako su i zakazali podgoricki izvođači
iz domena popa i rocka, to se zasigurno ne može reci za baštinike folka.
Još od sredine prošlog vijeka, publikovane su kompozicije situirane u glavni
grad Crne Gore, a široki dijapazon licnosti koji su se u pjesmama dohvatili
Podgorice nesvakidašnje je širok. Pravo objašnjenje ovog fenomena treba tražiti
u cinjenici da je glavni grad odvajkada njegovao dobru gradsku pjesmu, te
da je vremenom nastao pravi set izvornih kompozicija, cak poseban specifikum
popularno nazvan "Pjesme iz stare Podgorice". Šesnaest najboljih iz ovog
asortimana, po mišljenju strucnog tima izdavacke kuce "Goraton" publikovano
je pod nazivom "Podgoricki biseri".
Mahom je rijec o dobro poznatim kompozicijama
iz naše narodne baštine, a izvode ih eminentni izvođači te provenijencije
- Ksenija Cicvarić ("Milica, jedna u majke", "Stara varoš", "Oj, vesela
veselice"),
nedavno preminuli Dimitrije Bato Radulović ("Šetajuci pored Ljubovica", "Da
je meni leci umrijeti", "Puce puška ledenica"), Šukrija Žuti Serhatlić i
orkestar "Podgorica" ("Karanfile, cvijeće moje", "Kiša pada", "Blago tebi
cvijet karanfile", te novokomponovana "Pjesma Podgoricana"), Zdravko Đuranovic
("Mlada Jelka ljubi Janka", "Đevojka je momku prsten povracala", "Akšam
mrace"),
Mico Miranovic (pjesma, uslovno receno, novijeg datuma "Sokacima Podgorice")
i sastav "Pljevaljski tamburaši" ("Tamna noci, tamna li si", "Da mi je znati,
Bože moj").
Prvo što upada u oci preslušavanjem
CD-a je cinjenica da je na jednom mjestu skupljena veoma šarolika ekipa,
razlicita i po vokalnim kvalitetima, i po aranžmanskom prilazu kompozicijama.
Pomalo rogobatno djeluje cuti veliku Kseniju Cicvarić u društvu sterilnih
ritam mašina i sintetizovanih zvukova, ali su se priređivači odlucili na
takav korak vjerovatno želeci da premoste vrijeme i pokažu da i u novom ruhu
stare, ali vrijedne, kompozicije, sasvim dobro izgledaju. Naravno, tu je
i finansijski momenat - raznolikost izvo?aca obicno donosi bolju prodaju.
Za svaku je pohvalu publikovanje ovakve
kompilacije i zaštita od zapretenosti zaboravom našeg kulturnog nasljeđa.
Kamo srece da svaki od gradova u Crnoj Gori ima slican nosac zvuka i na njemu
sakupljene narodne pjesme koje pronose njegovu slavu. Skoro svaki od mikrolokaliteta
Crne Gore opjevan je, na ovaj ili onaj nacin, a velika vecina tih umotvorina,
smrcu najstarijih žitelja seoskog podrucja, bespovratno je izgubljena. Još
malo i nece biti nikog ko bi "nadugo" zapojao "Lov lovio Malisore" ili "Đurovići
crkvu brane".
Ovaj nosac zvuka i konacno pobija besmislenu
tezu o Crnogorcima kao o nemuzikalnom narodu, koji u svakoj pjesmi vrti dva
akorda i ubacuje "Oj-ha" poskocicu. Na njemu su ponu?ene tanane storije o
ljubavi i patnji, o veselju i žalovanju, smještene između Ribnice i Morace.
CD "Podgorički biseri" bi svaki pravi Podgoricanin
trebao da ima - da pokazuje, da objašnjava potomcima price iz davnina. Jer
bez njih, ni ove iz sadašnjosti nemaju smisao.
