|
|
|
Barikada
- World Of Music - Vremeplov - CG traditional |
|
(PRIČA O) DVA SPECIFIČNA VOKALA
Ismet Krcić
"Antologija"
(Goraton, Podgorica, 2002.) |
Posljednja dva tjemena u cetvorouglu "Antologija" crnogorskog
etno zvuka koje je publikovao podgoricki "Goraton" pripadaju dvjema velicinama
ovdasnjeg muzickog senzibiliteta - Ismetu Krcicu i Ljubomiru Djurovicu.
CD Ismeta Krcica nudi 16 kompozicija koje su proslavile ovog
plavskog Ulcinjanina. Velika vecina su tradicionali, dobro poznati crnogorskoj
publici, jer se na programu radio stanica u specijalizovanim emisijama nijesu
povlacile iz etra decenijama, sto samo govori o trajanju izvanrednog vokalnog
soliste. Nosac zvuka otvara "Oj, svijetla majska zoro", (ne)zvanicna crnogorska
himna, no, istu toliku sugestivnost Krcic pokazuje i u pjesmama sporijeg tempa
i prefinjenije tonske teksture - "Jos ne svice rujna zora", "Zora zori, dan
se bijeli", "Bjelasicom pasla stada", a narocito u dirljivom broju "Bejturane
jado". Nijesu zaobidjene ni crnogorske momaske pjesme "Oj, djevojko Milijana",
"Jos sam momak neozenjen", kao ni ljubavne "Mlad se momak", "Bjelasicom pasla
stada", "Polece soko sa vite jele"...
Raskosnim glasom obojio je i standarde Bozidara Ivanisevica
("Sestra
mi se udaje"), M. Todorovica Krnjevca (legendarna svadbarska "Docekaj mi majko
svate", zatim "Zeto hladna"...) i brace Bajic ("O, lijepa Crna Goro"), a vremenski
raspon publikovanih kompozicija varira od prvih godina sezdesetih do pocetka
osamdesetih. Specifican kolorit Krcicevog vokala odlicno je podcrtan pratnjom
legendarnih orkestara narodne muzike - od bracnog para Radojke i Tine Zivkovic,
preko ansambla Beljin - Negovanovic, do Dragana Aleksandrica.
I, na kraju, ono sto je veoma vazno, a atipicno je za vecinu
pjevaca starije generacije (istu je cinjenicu znalacki primijetila i urednik
ovog izdanja, Nada Vucinic, muz. ur. RTCG) - Ismet Krcic nije posegao za modernijim
aranzmanima svojih odavno snimljenih pjesama, nije kompjuterizovao (tj. banalizovao)
iste, niti poveo svoju karijeru u pravcu kakvog drugacijeg "turbo folk" zvuka.
Na svu srecu, jer bi time sve ono što je do sad publikovao, a ostalo je kao
dokument jednog etnosa, izgubilo pravi smisao.
|
|
Ljubomir Djurovic
"Antologija"
(Goraton, Podgorica, 2002.) |
Za razliku od svih do sada opisanih u seriji "Antologija", Ljubomir
Djurovic nije preferirao izvodjenje izvorne muzike. Svojim radom na crnogorskoj
estradi zadobio je gotovo kultni status stvarajuci potpuno osobit pravac - tzv.
novu crnogorsku narodnu muziku, istina ne uvijek zadrzavajuci se u arealu od
gora i mora. Djuroviceve su pjesme (bio je veoma talentovani kompozitor, sto
je stvarao uz koristenje muzickih obrazaca cije je uporiste bio tradicionalni
melos) jos za njegova zivota postali folk evergreeni, nezaobilazan repertoar
u svim emisijama tipa "Pozdravi i cestitke", obavezno stivo na svadbama i prigodnim
porodicnim veseljima, narocito u ruralnim krajevima, mada su i ovi nazovi urbani
cesto posezali za singlicama stamenog Bjelopavlica.
"Antologiju" tvori 20 pjesama ovog izuzetno talentovanog i zanimljivog
autora, i skoro da nema "praznog prostora" - sve su to hitovi koji su na radio
talasima i danas u vrhu slusanosti. Stvaralastvo jednog od rodonacelnika novokomponovane
muzike (njegov rad zaista ne treba brkati sa talasom nonsensa i apsurda sto
je zapljusnuo obale nasih zivota decenijama kasnije, a sto se, na zalost, podvlaci
pod isto skupno ime) prezentovano je mahom autorskim, te kompozicijama Dragana
Aleksandrica i Ace Stepica, na kojima je pracen istinskim velikanima folk muzike,
od Jovice Petkovica do Bokija Milosevica. Malo je Crnogoraca starije generacije
koji nijesu culi za Djuroviceva izvodjenja fascinantnih Stepicevih ("Jos me
peku suze tvoje", "Ranila si srce moje"...) i Aleksandricevih brojeva ("Otisla
si, e, pa neka", "Dosao je dan povratka tvoga"), ali su, ipak, u cirkulumu njegovog
stvaralastva, najzapazenije kompozicije ciji je on autor ("Eh, da mi je, da
me zelja mine", zatim najpoznatija svadbarska "Svat do svata, kum do kuma",
vojnicka "Dug prema zemlji vracat se mora", te "Pjesma Durmitoru", "Crnogorko
zeljo moja", kao i "Ko se dima ne nadimi", nastala po Njegosevim stihovima).
Detalji biografije Ljubomira Djurovica navode da je bio vokalni
solista KUD "Budo Tomovic", te da je jos 1971. godine snimio za Radio Krusevac
prvu singlicu "Leti, leti, bijeli golube" koja nije sacuvana. Godinu dana kasnije
postao je hit-izvodjac zagrebackog "Jugotona", dok su se nagrade nizale kao
na filmskoj traci, od prestizne "Ilidze" do "Titogradskog proljeca". Ogrlica
uspjeha ovog specificnog autora zauvijek je prekinuta naglom smrcu 1979. godine.
Valja jos istaci da su i ova dva diska nastala otkupljivanjem
materijala od maticne disko-kuce izvodjaca, "Croatia Recordsa", nekadasnjeg
"Jugotona". Mozda je doslo vrijeme da se i u nasoj, kao u svim zemljama koje
drze do sebe, pojedini izvodjaci i njihova djela proglase kulturnim blagom -
valjda bi se onda neko sjetio logicne cinjenice da bi nase blago trebalo da
bude i nase vlasnistvo. Ministarstvo kulture bi u tom slucaju ispisalo naredne
redove ovog teksta.
|
|
| |
|
Reklamno mjesto 5
Reklamno mjesto 6
Reklamno mjesto 7
Reklamno mjesto 8
Reklamno mjesto 9
Hosting sponzor:
|