JEDNA I JEDINA KRALJICA KSENIJA

Francuzi su u nebo dizali svoju Edit Pjaf, Sovjeti hrpom odlikovanja obasuli Alu Pugacovu, slavu malenih (ali slobodnih) Zelenortskih ostrva i danas sirom svijeta pronosi Sezaria Ivora, a mi smo imali Kseniju Cicvaric. Reci za nju da je bila pjevacica crnogorskih izvornih pjesama, malo je. Ona je zapravo bila crnogorska izvorna pjesma, njeno otjelotvorenje, sinonim za muzicko uoblicavanje montenegrinskog etnosa.

Rodjena je u Podgorici 1929. godine i veoma rano kristalnim glasom pocela plijeniti patrijarhalnu i hermeticnu crnogorsku javnost. Opredijelivsi se za tzv. gradsku pjesmu (pandan tzv. starogradskom melosu u vecoj federalnoj jedinici), ucila je od legendi - u njenu su nisku bisere svog stvaralastva prilozili Hamdija Sahimpasic, Vlastimir Pavlovic Carevac, Janika Balas, Zarko Milanovic... Ucinila je da se na crnogorski folklor ne gleda kao na rudimentiranu, ogoljelu formu, ovjekovjecivsi u pepelu zaborava zapretene tanane melodije stare Podgorice, Niksica, Pljevalja, Cetinja, Ulcinja. Kseniji Cicvaric su, prica kaze, samo zarad pjesme "Sjever ruzu niz polje nijase" poklonili nosnju koju je cuvala za sebe kraljica Milena. Zbog njenog su glasa zatvarane kafane, a skromne priredbe u poslijeratnom Titogradu dobijale potpuno nove konotacije, no, uvijek u sluzbi umjetnosti. Ili kontra nje, jer, "ruzni razbiju sva ogledala na koja naidju, da ne ostane ni pomen na ljepotu". Pjevala je uvijek, cak i kad joj nije do pjesme bilo. Jos ima zivih ocevidaca njenih kalvarija.

Pazljivo cizelirana vokalizacija, te neobicne forme ispjevavanja koje se misticno iskradaju u prostor muzickog eksperimentisanja, vjesto su upleteni u mrezu zavodljivosti Ksenijinog glasa. Izuzetan tonski sklop iznjedruje zanimljive reminenscencije na crnogorske mitske i literarne arhetipove. Zive slike zahtijevaju pazljivog, odabranog i obrazovanog slusaoca. A slusaoce je imala, i imace.

Veliki je broj izdavackih kuca do sada publikovao nosace zvuka sa izvodjenjima Ksenije Cicvaric, a prije nekoliko godina PGP RTS (dosavsi do arhiviranih snimaka Radio Beograda, ciji je stalni sluzbenik bila) je na svjetlost dana iznio trostruki CD set sa sezdesetak kompozicija koje je pjevala uzivo (a i kako bi drugo?) na talasima maticne kuce. Mislilo se da su na tim albumima sadrzani svi biseri njenog rada, medjutim, strpljivim i minucioznim traganjem, u fundusu zagrebackog "Croatia Recordsa" pronadjeno je nekoliko mahom neobjavljenih snimaka. Nista novo, neko ce reci, takve se stvari, bar sto se velikana tice, desavaju gotovo redovno - u jednom bi, svakako, doticni krItizer bio u pravu, jeste rijec o velikanima, ali isto tako ne treba smetnuti s uma ni da je ovo Balkan, i da komunikacioni kanali iz raznoraznih razloga cesto zatvoreni budu, a nekmoli oni sizifovske prirode.

Podgoricki "Goraton", priredjivac ove "Antologije" koja broji 20 numera, otkupio je prava na osam navedenih snimaka, i neki se od njih prvi put pojavljuju na nosacu zvuka. Cetiri pjesme su snimljene uz ansambl Dusana Radancevica i datiraju iz 1968. godine, a ostale poticu iz prvih godina osamdesetih i nastale su u saradnji sa orkestrom Dragana Aleksandrica. U prvoj skupini je i divna "Sedam dana i tri noci", a u drugoj najljepsa pjesma ulcinjskih Muslimana, "Sejdefu majka budjase", te "Zapjevala bulbul ptica".

Ostatak "Antologije" cine svima dobro poznati crnogorski etno standardi, a najstariji medju njima je zastitni znak popularne Dase, kompozicija "Mlada Jelka ljubi Janka" stara preko 40 godina. Naravno, tu su i neizbjezna "Milica, jedna u majke", podgoricka "Stara varos", zatim "Oj, vesela veselice", "Moj golube", "Dobro dosli kiceni svatovi", "Ogrijala mjesecina", te ultimativna "Razbolje se zorna Zorka". Naravno da bi bilo krajnje neukusno izdvojiti neku od pomenutih kompozicija, jer je svaka od njih na svoj nacin neraskidivo povezana sa bicem naroda ovog prostora i svaka od njih otpjevana upravo bez greske, savrseno, carobno.

Francuzi su u nebo dizali svoju Edit Pjaf, Rusi hrpom odlikovanja obasuli Alu Pugacovu, slavu malenih (ali slobodnih) Zelenortskih ostrva i danas sirom svijeta pronosi Sezaria Ivora, a mi smo imali Kseniju Cicvaric. No, i pored svega poznatog, stice se utisak da se Crna Gora nije valjano oduzila svojoj legendi - nase je nebo dobrano popunjeno, o odlikovanjima da i ne govorimo, cak se, u opstoj pomami novih imena ulica u glavnom gradu, niko od zvanicnika nije sjetio dame koja je pjevala kako joj je "stara varos mila bila". A doticna dama nije bila najbolja, kako mnogi tvrde. Bila je jedina.

Autor: Željko Milović, Bar, Crna Gora z.milovic@t-com.me

---