Dixieland Band Čakovec -
No. 2 (Aulos, Varaždin, 2009.)
"No. 2" je logičan nastavak odličnog albuma "No. 1", predstavljajući
Dixieland Band Čakovec kao vodeći ansambl ovog jazz izričaja u Hrvatskoj
i, kako bi
rekla Vera Lončar - "prenoseći veselje nimalo jednostavne dixieland glazbe".
Od znamenitog neworleanskog Congo Squarea, od work songa i spirituala,
do bluesa i ragtimea, od Jelly Roll Mortona i Scotta Joplina, uvažavajući
tradiciju i zakone žanra (a dixie jeste vrlo omiljen, prepoznatljiv i rado
slušan i
kod nejazzističke publike, očaravajući improvizacijama na različite glazbene
stilove, od koračnice do ragtimea!), eto klarinetista, skladatelja i vođe
ovog orkestra Ladislava Varge, jednakopravno s ostalim odličnim glazbenicima
u bandu, kako nam nudi vrlo slušljivu simbiozu američke tradicijske glazbe
s obradama međimurskih pjesama, tako da slobodno možemo govoriti o specifičnom
međimurskom dixieland izričaju kao o prepoznatljivom stilu čiji su nositelji
i zagovornici upravo Dixieland Band Čakovec.
U vremenu pomanjkanja dobrih glazbenih ukusa i vrijednosti, ustrajati na
ovakvom opusu mogu samo istinski ljubitelji i entuzijasti, ali i majstori
svojih glazbala kakav je trubač Marjan Novak, trombonist Danijel Čok,
pijanist Davor Žerjav, gitarist Marko Žerjav, basist Ferdinand Buhanec, bubnjar
Filip Krznar i već spomenuti Ladislav Varga, koji vrlo zanimljivo aranžira
(kako
npr. "Icce Cream" H. Johnsona, tako i vrlo dragu "Podmoskovske večeri"
V.
Solovjeva), obrađuje baštinu Međimurja ("Sjela cura na biciklu" i "Grad
se beli"), ali se predstavlja i kao jaka autorska ličnost u skladbama
"You and
Me", "Rozina" i "Sonja i deda".
Ova glazba skladno prenosi dragi nam duh dixie glazbe koja nesporno ima
ogroman upliv u razvoj jazza, osobito u razdoblju druge decenije XX.
stoljeća, ali
i poslije Drugog svjetskog rata, kad doživljava svojevrsni procvat
i u Americi i u Europi plijeneći ritmom, improvizacijom i ljepotom kojima
je
u Europi
mogao parirati jedino veliki Django svojim gipsy swingom.
Glazbenici iz Čakovca sviraju s voljom i nadahnućem svakako svjesni
vrijednosti onoga što rade. Sve skladbe svirane su s mjerom i osjećajem
te čine cjelinu,
neovisno je li riječ o standardima, međimurskoj tradiciji ili autorskom
pečatu. Osobnost banda upravo se raspoznaje po tomu. Nenametljiv
je to dobri stari
dixie koji se uvlači pod kožu i zove na novo slušanje. Za očekivati
je i "No. 3" jer ovi glazbenici imaju još puno toga reći.