Yaron Herman Trio nastupio u Jazz ciklusu u "Lisinskom"
U pretposljednjem koncertu ovosezonskog Jazz ciklusa, što ga organziraju
KD "Lisinski" i Jazz klub Zagreb HDS-a, 6. ožujka 2009. u Maloj dvorani
"Vatroslava Lisinskog" nastupio je međunarodni trio francuskog klavirista
izraelskog podrijetla, Yaron Hermana. Iako je klavir počeo svirati tek kao
šesnaestogodišnjak,
Herman je danas dvadesetosmogodišnji glazbenik koji je postigao zrelost i
čija je kreativnost prepoznata od kritičara i publike. Dobitnik je mnogobrojnih
priznanja i nagrada, proglašen najboljim francuskim instrumentalistom u 2008.,
glazbenik koji će tijekom 2009. odsvirati više od sto koncerata u tridesetak
zemalja svijeta, Herman je u Zagrebu nastupio nakon kineske, a uoči japanske
turneje.
Poznat po izvedbama djela skladatelja raznih stilova, od Skrjabina i Faurea,
preko Gershwina i Legranda do Stinga i Björk, Herman se i na ovom koncertu
predstavio glazbenikom širokih interesa. Naime, osim djela manje poznatih
izraelskih autora, te vlastitih skladbi koje odaju sklonost suvremenom jazz
iskazu, kao
i jazz standarda poput "Softly as in a Morning Sunrise", "What Are You Doing
the Rest of Your Life?" i "In the Wee Small Hours of the Morning", odsvirao
je skladbe autora koji nisu bliski jazz žanru, primjerice "Halleluyah" Leonarda
Cohena i "Toxic" Britney Spears.
No teme su bile jedva prepoznatlive - kao da nije imao strpljenja izreći
ih u cijelosti i tada krenuti u improvizaciju, Herman, glazbenik nemirna
duha,
intervenirao je upadicama i navodio suradnike - kontrabasista Stephanea
Kereckog i bubnjara Geralda Cleavera - na putovanje u nepoznato. U tim se
situacijama
dobro snalazio Cleaver koji je iskazao maštovitost, ritmičku raznolikost,
staloženost, te sposobnost slušanja i brzog reagiranja, a posebice su dojmljivi
bili njegovi
dijalozi Hermanom.
Izvedbe tria odlikovale su se dinamikom, improvizacijama i komunikacijama.
Intenzitetom su podsjetili na McCoya Tynera iako je Hermanovo poimanje
glazbe bliže onom Keith Jarretta i Brad Mehldaua. Glazbenik nepresušnih
ideja,
što se posebce osjetilo u dužim, duboko proživljenim izvedbama koje
je razvijao strpljivo, postepeno, Herman je ispoljio nekoliko strana svog
glazbenog karaktera
- agreisvnost, ali i profinjenost i romaničan duh, te sklonost eksperimentiranju
i istraživanju novih zvukovnih mogućnosti, posebice sviranjem palicama
za ksilofon
po žicama klavira.
Publika u ispunjenoj dvorani osjetila je nihovu poruku i kretivan naboj,
te je umjetnike dva puta dozvala na dodatak. Nakon koncerta Hana Bennika
bio je
to još jedan primjeren uvod u Muzički biennale Zagreb na kojem će 23.
travnja 2009., u posljednjem koncertu Jazz ciklusa, nastupiti Simfonijski
orkestar
i Big bnad HRT-a.
(Objavljeno u "Novom listu" od 09.03.2009.)
(Fotografija - Yaron Herman Trio - snimio: Davor
Hrvoj)