2. Zagreb Jazz Festival
Wayne Shorter oduševio nekonvencionalnom svirkom
Pod sloganom "Jazz is in" u Kinu je zagrebačkog Studentskog centra
od 02. do 05. studenog 2006. godine održan 2. Zagreb Jazz Festival. Nakon
što je prošlogodišnje, 1. izdanje Festivala, uzburkalo kulturnu javnost organizacijom
nastupa jazzista najvišeg svjetskog ranga, pitali smo se je li taj slogan
samo mamac za publiku i novinare, te može li se ponoviti sjajan odaziv jednih
i drugih ili je to samo trenutno pomodarstvo. Uporan u svojim nastojanjima
da dokaže kako kvalitetan program može vratiti publiku u dvorane, ali i privući
močne sponzore bez kojih je nemoguće dovesti glazbenike čiji honorari zbog
iznimnog interesa u cijelome svijetu dostužu astronomske brojke, organizator
Festivala Dražen Kokanović je i ove godine uspio u svojem naumu. Pokazalo
se to prelaskom iz dvorane ZeKaeM-a, gdje se festival održao prošle godine,
u Kino Studentskog centra koje prima dvostruko više publike, a svake je večeri
bilo gotovo ili u potpunosti ispunjeno.
|
F
E
S
T
I
V
A
L
2
0
0
6 |
Joe Lovano |
|
|
Stilski raznolik program, od mainstreama, preko free jazza do bluesa i soula,
donio je neujednačenu kvalitetu, ali uz nekoliko bljeskova najviše razine.
Festival je svojim nastupom otvorio slavni tenor saksofonist Joe Lovano. Sa
svojim je nonetom, u kojem sviraju cijenjeno glazbenici od kojih su neki i
vođe vlatitih sastava, izvodio glazbu sa svojeg Grammyjem nagrađenog albuma
"52nd Street Themes", te s "On This Day... At The Vanguard"
i upravo objavljenog "Streems Of Expression", na kojima sviraju
isti glazbenici. Uigran sastav kompletnih glazbenika, sjajnih solista, prošetao
je kroz razne stilove jazza, od bigbandovskih aranžmana preko novog viđenja
cool jazza i third streama do free jazza.
Gitarist i pjevač James Blood Ulmer tek je djelomično ispunio očekivanja.
Poznat na području free jazza i free funka, Ulmer se na nagovor gitarista
Vernon Reida, utemeljitelja popularne skupine Living Colour, vratio korijenima
i posvetio bluesu. Izvodio je standarde Willie Dixona i drugih autora, uglavnom
sa svojeg albuma "Memphis Blood: The Sun Sessions" iz 2003. Upečatljiv
je bio njegov vokal koji savršeno odgovara kontekstu bluesa, na tragu slavnog
John Lee Hookera. S nekoliko sjajnih sola predstavio se Reid, no to nije popravilo
dojam prosječnosti u drugom dijelu nastupa.
|
F
E
S
T
I
V
A
L
2
0
0
6 |
Pee Wee Ellis |
|
|
Tenor saksofonist i pjevač Pee Wee Ellis, nekadašnji suradnik James
Browna i Van Morrisona, ali i vođa vlastitih sastava, predstavio je vlastiti
pristup funku - smunk (smooth-funk). No, sofisticiranom i opuštenom verzijom
funka s utjecajima bluesa, soula i jazza, u izvedbama standarada i vlastith
skladbi od kojih su neke postale hitovi žanra, tek je povremeno uspio pokrenuti
publiku.
Vrhunac festivala bio je rasprodani koncert kvarteta legendarnog tenor i
sopran saksofonista i skladatelja Wayne Shortera. S poznatim glazbenicima
koji su ostvarili i uspješne samostalne karijere: klaviristom Danil Perezom,
kontrabasistom John Patituccijem i bubnjarom Brian Bladeom, Sorter već pet
godina razvija osebujan glazbeni jezik zasnovan na potpunom oslobađanju od
ustaljenih pravila. Nekonvencionalnom svirkom, dinamikom, iznimnom energijom,
slobodom, spontanošću i komunikacijom, oduševili su publiku koja je svaku
izvedbu pozdravljala ovacijama, a umjetnike je dva puta dozvala na dodatak.
Bio je to primjeren svršetak ovog uspjelog festivala koji je svim skepticima
pružio odgovore - jazz je i u Hrvatskoj "in", a publika ima ukusa
i vapi za istinskim vrijednostima.
|
F
E
S
T
I
V
A
L
2
0
0
6 |
Wayne Shorter |
|
|
(Preuzeto iz Novog lista od 07. studenog 2006.)
(Fotke: Davor Hrvoj, snimljeno
foto aparatom Olympus E1)