Suradnik najvećih zvijezda jazza poput Stan Getza ili Miles Davisa, član
prve postave kultne fusion skupine Weather Report, vođa vlastitih sastava,
kontrabasist i skladatelj, Miroslav Vitous, bio je zvijezda Međunarodnih dana
jazza održanih od 24. do 27. listopada 2006. godine u Maloj dvorani Lisinski.
Oduševio je solo nastupom uz diskretnu podršku samplova orkestralne glazbe.
- Na nastupu uvijek sviram sto posto predano, kao da sam na olimpijadi ili
svjetskom prvenstvu. Koristim elektroniku kako bih poboljšao akustični zvuk,
a računalo kako bih snimio i prezentirao akustičnu glazbu.
- Jedno od prvih snimanja osvarili ste s Chick Coreaom za album "Now
He Sings, Now He Sobs". Što je to iskustvo značilo za vas kao mladog
glazbenika?
- Bio sam ushićen jer sam tada prvi put snimao u Americi i prvi put svirao
s Roy Haynesom. Brzo sam naučio kako moram svirati s Haynesom jer on je neprestano
"plesao uokolo", a ja sam uglavnom svirao na sličan način. Shvatio
sam da ga moram pustiti da "pleše", a da se ja više posvetim kontrabasu.
To sam i učinio iako to nije bilo ono što sam želio. Volim biti slobodan.
Ja sam buntovnik koji se bori protiv pravila, ruši postojeće norme i svojom
svirkom izaziva na "razgovor". Žao mi je, ali tradicionalni, klasični
jazz moram nazvati glazbom ustaljenih pravila. Bubnjevi drže timing, bas svira
bum, bum, klavir donosi harmonije, a saksofon neki posve drukčiji pristup.
Moguće je komunicirati jedino preko nekih nepovezanih parametara. U takvom
kontekstu nije moguća izravna komunikacija. Bio sam jedan od prvih kontrabasista
koji je pokušavao prekinuti takav pristup. Ako sam na pozornici i znam kako
treba svirati, ne želim svirati ustaljenim načinom, ne želim održavati posojeće
stanje, ne želim biti nečiji rob kako bi ta osoba mogla napola masturbirati,
a napola svirati, i ne komunicirati s drugima.
Vrhunac sviranja jazz forme
- Je li drukčije bilo kad ste u istom triju svirali u prvoj polovici osamdesetih
kada ste snimili dva albuma za tvrtku ECM?
- Tada je bilo mnogo više komunikacije. Kad smo izvodili improvizirane skladbe
komunicirali smo, vrlo izravno, ali ne i kad smo svirali jazz jer jazz glazba
je zasnovana na pravilima i tada smo komunicirali suzdržljivije. Često se
govori da je jazz glazba slobode, a ja tvrdim da je to krivo mišljenje, da
to uopće nije glazba slobode.
- Je li tako bilo i u kvintetu Miles Davisa u drugoj polovici šezdesetih
kad ste svirali s njim?
- Kvintet Miles Davisa je sredinom i u drugoj polovici šezdesetih, kad su
u njemu svirali Wayne Shorter, Herbie Hancock i Tony Williams, dosegao svoj
vrhunac i vrhunac sviranja jazz forme za sva vremena. Svirali su standarde,
ali na vrlo kreativan način. Otišli su korak dalje od suzdržane komunikacije.
Postigli su blisku komunikaciju. Došli su do te razine kad glazbenik postaje
instrument glazbe. Kad se to postigne duh može istinski svirati kroz tebe
kao kreativnu snagu. Kad sviraš strukturirano, čitaš note i držiš se shema,
duh se ne može osloboditi. Tada je to poput sviranja klasične glazbe. Duh
se neće osloboditi na pozornici na kojoj se svira klasična glazba jer za to
nema prostora, uz nekoliko iznimaka. Glazbenici poput Mstislava Rostropoviča
koji su briljanti solisti, donijeli bi cjelokupnu interpretaciju djela.
- Jeste li se tada osjećali kao da svirate u najboljem svjetskom jazz sastavu?
- Bez dvojbe. Prije toga sam u Americi svirao s brojnim vrhunskim glazbenicima
što je bilo kao da sam se popeo na drugi kat, a kad sam stao na pozornicu
s Milesom u njegovom kvinetu kao da sam se popeo na šesti kat. Razina muzikalnosti
je bila visoka poput nebodera.
M
I
R
O
S
L
A
V |
V
I
T
O
U
S |
|
M
I
R
O
S
L
A
V |
V
I
T
O
U
S |
Glazbene promjene s Weather Reportima
- Je li bilo drukčije svirati s Milesom Davisom početkom sedamdesetih kad
se njegova glazba promijenila?
- Bila je to posve drukčija situacija. Još uvijek sam težio sviranju glazbe
kakvu smo svirali u ranije doba, koja je bila zasnovana na izravnoj komunikaciji.
Ali u to doba njegova se glazba kretala u drugom smjeru. Improvizacije su
se odvijale na postavljene obrasce. Svirajući s njim počeo sam mijenjati taj
način a njemu se to nije sviđalo. Jednostavno, morao sam otići. No, zanimljivo
je da je Marcus Miller godinama poslije činio to isto. Milesu je trebalo dugo
da to prihvati.
- Nakon toga nastao je Weather Report. Tko je utemeljio skupinu?
- Postoje dvije verzije jer je, nakon što sam napustio skupinu, Joe Zawinul
izmijenio priču rekavši da je on utemeljio Weather Report, ali istina je drukčija.
Nisam se želio vraćati unatrag i ponovno svirati sa Stan Getzom ili Herbie
Mannom. Bio sam spreman upustiti se u nepoznato, kreirati nešto novo. Nakon
spomenutog događaja s Milesom kontaktirao sam Wayne Shortera koji također
više nije bio u njegovu sastavu jer ga je napustio godinu dana prije. Pitao
sam ga želi li da zajedno utemeljimo skupinu. Rekao je da mora razmisliti
i da će mi se javiti. Nakon tri tjedna nazvao me i pitao što mislim o tome
da nam se pridruži Joe Zawinul, na što sam pristao.
- Kako ste sa skupinom Weather Report željeli mijenjati glazbu?
- Poput njih dvojice i ja sam bio spreman odvojiti se od jazza. Bio sam umoran
od sviranja iste glazbe i robovanja nekome. Odjednom smo se susreli s izravnom
komunikacijom. Takav sam pristup tada nametao bez da sam toga bio svjestan.
(Miroslav Vitous na probi i nastupu u Lisinskom, snimio: Davor
Hrvoj)
(Preuzeto iz Novog lista od 5. studenog 2006.)