Maksim Mrvica
Razgovarano 20.01.2004. godine

P: Rekli bi, manje obaviješteni, da je Maksim Mrvica iznenada bljesnuo na horizontu klasične muzike. Samo ti znaš koliko te je to stojalo truda, vremena i samoodricanja. Zamolio bih te da nam ukratko predstaviš svoj muzički put do današnjih dana.

O: Osnovnu i srednju glazbenu školu završio sam u Šibeniku, kod Marije Sekso. Nakon toga sam upisao Muzičku akademiju u Zagrebu, u klasi prof. Vladimira Krpana. Slijedi usavršavanje na Liszt Ferenc konzervatoriju u Budimpešti, te na Skrjabin konzervatoriju u Parizu i Ecole National des Musique, također u Parizu.

P: Šibenik, odakle i ti potičeš, iznjedrio je nekoliko značajnih imena na muzičkom planu Hrvatske. Tvojim primjerom ta se tradicija i nastavlja i potvrđuje. Čime objašnjavaš taj trend? Možda je bolje da preformulišem pitanje - ko je nostitelj muzičkog života Šibenika, te uzgaja takve muzičke veličine?

O: Istina je da je ovo vrlo plodno podneblje po pitanju glazbenika. Teško je to za objasniti. Ja vjerujem da je to zbog dosta velike i duge tradicije, kako klasične, tako i zabavne glazbe ovdje u Šibeniku. Također, generalno postoji velika ljubav prema glazbi.

P: Muzika je skup nekoliko veoma bitnih elemenata. Najjednostavnije bi se reklo: ništa naročito - treba samo pravi prst staviti na pravu tipku i u pravo vrijeme. Mene zanima - što ti prvenstveno želiš pružiti slušateljima tvoje muzike? Da li je to tehnička virtuoznost tvog sviranja, emocija, melodija... ili sve to zajedno?

O: Tehnika je sredstvo da se dođe do cilja, a cilj je glazba. Dakle, treba imati odličnu tehniku. Ipak, najbitnije je ono što ne piše u notama, a to omogućava vrhunsku i jedinstvenu interpretaciju.

P: Molio bih te da se sa sadašnje vremenske distance osvrneš na svoj koncert u londonskom Royal Albert Hallu. Koliko je on značio u tvom javnom predstavljanju? Koji su njegovi direktni "poslovni plodovi"?

O: Predpostavljam da se radi o mom koncertu u Roundhousu u Londonu. Bila je to svjetska premjera mog albuma "The Piano Player". Osim generalnog direktora EMI-a za cijeli svijet, Alan Leavya, koji se ne pojavljuje često na koncertima, bili su prisutni direktori EMI-a iz mnogo svijetskih država, te oko 400 međunarodnih novinara. Direktor EMI Classicsa, Richard Littletone, rekao mi je da je to bio najveći showcase koji je EMI Classics imao.

P: Iz sredstava informisanja čitamo da sada slijedi velika medijska promocija tvog albuma u kojoj direktno učestvuješ. Promocija uključuje Evropu i mnogo dalje, cijeli svijet. Što to diktira - obaveza prema izdavaču (EMI Classics) ili se to naprosto tako radi?

O: Kako će album biti pušten u više od 50 zemalja svijeta, većina tih zemalj će tražiti da im pomognem u promociji albuma, pa će biti puno putovanja. Isto tako, predstavljam i sebe, što će pomoci za moje buduće koncertne turneje.

P: Bio sam manager jednoj muzičkoj grupi i vjerujem da smo zajedničkim radom mnogo postigli. Sav moj trud bio bi uzaludan da članovi te grupe nisu imali evidentan kvalitet. Ovaj uvod je zbog slijedećeg pitanja - koliki je, po tvom mišljenju, značaj dobrog managementa koji prati i vodi muzičku karijeru jednog muzičara i šta ti od svog managementa očekuješ / dobijaš?

O: Ja stvarno imam sreću što imam, kako ga mnogi drže, jednog od najvećih živućih promotora za managera. Od njega očekujem puno, a puno i dobijam. Također mi je bitno što mi imamo jedan zdrav odnos, npr. kad nisam zadovoljan sa nečim on će me poslušati i pričati sa mnom. Mislim da dijelimo uzajamno poštivanje, a to je jako bitno u odnosu umjetnika-managera.

P: Već si dovoljno dugo u music show businessu i mogao si steći mnoga iskustva. Zanima me, a vjerujem i čitatelje Tuzlanskog lista, kako se taj posao vodi vani? Koje su to osnovne obaveze izvođača, a koje organizatora nekog muzičkog performancea?

O: Moj posao je samo da se pripremam za koncerte i da vježbam. Imam dvije agencije koje se brinu o meni - EMI i Mel Bush Organization. Stvarno te uspiju razmaziti. Od najmanje sitnice koja mojoj supruzi i meni treba, oni mi to omoguće. To stvarno pomaže da se koncentriram na moj posao - na vježbanje.

P: Imaš li prijatelje među muzičarima? Da li su oni isključivo iz miljea klasične muzike ili ih ima i iz nekih drugih muzičkih žanrova?

O: Imam nekoliko prijatelja muzičara, iz svih muzičkih žanrova, ali najviše se družim sa svojim prijateljima s kojima sam već 6 ili 7 godina.

P: Što slušaš od muzike kada to nisu djela iz klasične literature?

O: Prije smo cijelo moje društvo i ja slušali samo techno, minimal, progressive. Sad, ipak, slušam nešto laganije, chill, house.

P: Poštovani Maksime, to bi bilo to. Veliko ti hvala na svemu i želim da uskoro zasjedneš na svjetski tron u oblasti muzike kojoj si podario svo svoje vrijeme i svoje nade.

O: Hvala i puno pozdrava.