| Barikada
- World Of Music - Interviews |
|
| DINKO
RATAJC
Interviewer: Dragutin Matošević |
Dinko Ratajc
Razgovarano u Tuzli, 10. septembra 2007. godine
Moje muzičko hodočašće Tuzlom i njenom okolinom dovelo me
je ovom prilikom do jednog od predstavnika punk muzičke scene...
P: Moj sagovornik je Dinko Ratajc iz Tuzle. Molim te, Dinko, predstavi nam
se.
O: Ja sam Dinko Ratajc, student žurnalistike, a po muzičkoj klasifikaciji
- punker. Svojevremeno sam vodio i uređivao web zine "Posljednji Mohikanac",
koji je bio prvi web portal na prostoru ex Jugoslavije striktno posvećen punk
sceni. U to vrijeme sam imao tijesne kontakte i sa web portalom muzika.bosnia.ba
i njegovim urednikom, Dragutinom Matoševićem, a kasnije i sa web stranicom
Barikada. Imam 23 godine i član sam Omladinskog pokreta "Revolt".
P: Porazgovarajmo malo o tvom web zineu "Posljednji Mohikanac".
Bio je to sadržajem bogat, temama raznovrstan i dobro posjećen web zine. Kako
si dolazio do materijala za objavu?
O: Rad na web zineu "Posljednji Mohikanac" počeo sam maja 2003.
godine kada mi je u kreiranju te web stranice pomogao moj prijatelj, Dražen
Mulaosmanović. On mi je kreirao "kostur" te web stranice, a ja sam
nastavio sa njenim "punjenjem". U prve dvije godine, do materijala
sam većinom dolazio tako da sam lično odlazio na razne koncerte ili na festivale
i pisao njihove prikaze, predstavljao sam biografije raznih bendova, pisao
recenzije njihovih muzičkih izdanja. Ubrzo potom uspostavio sam jako dobru
saradnju i sa ostalim sličnim punk web portalima sa prostora ex YU, kako iz
Hrvatske, tako i iz Srbije i iz Slovenije (u to doba sam studirao u Sloveniji
tako da sam tu mogao vidjeti mnogo tih muzičkih događaja što je ovdje bilo
nemoguće).
P: Što tebi znači punk muzika?
O: Punk nije muzika koja me isključivo zanima, ali sam odrastao uz tu muziku,
iako sam još uvijek mlad, mogu reći da je to muzika moje mladosti i dan danas
je rado slušam, pored svega ostalog.
O: Kako je punk ušao u tvoj život?
P: Prvi punk koncert kojeg sam gledao bio je jedan nastup tuzlanskog benda
Rupa u zidu, a nakon toga sam gledao Hladno pivo u Ljubljani i od tada se sve
to i "zakotrljalo" u tom pravcu.
O: Kako bi opisao punk generaciju?
O: Punk pokret je nastao kao bunt, kao revolt prema zajednici koja nije prihvatala
stavove mladih okrenutih punku, a ni njih same. Danas, možemo to reći, takav
punk više i ne postoji. Ima ga pomalo i na Balkanu, ali to više nije ono što
je bilo prije. U Tuzli postoji samo jedan punk bend - Punkart, u Sarajevu postoji
jedan punk bend sa malo dužom tradicijom i dva - tri koja djeluju sa kraćim
ili dužim prekidima, a u ostatku Bosne i Hercegovine postoji još nešto punk
bendova koji su na razini lokalnih bendova.
P: Punk je uglavnom pripadnik underground muzičke scene.
O: Moglo bi se reći da je tako s obzirom da je punk u tim vodama i da većina
njegove publike koja ga sluša i koja živi punk pripada underground muzičkoj
sceni.
P: Pomenuo si Punkart kao jedini punk bend iz Tuzle. Možeš li nam reći nešto
više o njima.
O: Radi se o bendu koji je nastao početkom 1999. godine. Postave su se mijenjale,
ali je konstanta tog benda njegov frontman - Haris Alibašić. Punkart su do
sada snimili više demo albuma ("Punkart", 2001.; "GBB",
2001.; "Stomak Tuzle", 2002.;...). Punkart su najjači punk bend u
Bosni i Hercegovini, možda i zbog toga što niko drugi nije toliko dugo istrajao
u tom muzičkom pravcu, niko drugi nije imao toliko muzičkog materijala, ni
upornosti, niti su drugi punk bendovi nastupali toliko koliko oni. Nažalost,
još uvijek se za njih nije čulo van Bosne i Hercegovine mada su imali jedan
nastup u Nikšiću, Crna Gora.
P: Činjenici da se za punk scenu malo
zna, "kumovali" su i mediji
koji ignorišu dešavanja na toj muzičkoj sceni.
O: Krivicu za tu situaciju podjednako dijele i punk kao subkultura i neprofesionalizam
naših novinara. Razlog tome leži u činjenici da punk muzika nije u "trendu",
mada je i on imao svojih svijetlih trenutaka u Bosni i Hercegovini. Možemo
spomenuti Interground festival koji će se ove godine održati po četvrti put.
Njegov idejni tvorac je Vanja Čerimagić iz sarajevske grupe Ofsajd. Prve godine
kada su ga pravili bio je događaj sa slabom posjetom i trajao je dva dana,
a sada su izrasli u manifestaciju koja traje sedam dana, a pored muzike uključuje
i street art i crtanje graffita, izložbe umjetnika sa Likovne akademiju u Sarajevu...
Za ovu godinu su najavili i impresivnu listu bendova koji će nastupiti. Oni
sve to zahvaljuju dosadašnjem dobrom radu i tome da su u sve te aktivnosti
uključeni mladi ljudi koji su istrajali i prevazišli sve usputne prepreke.
U Bosni i Hercegovini postoji i festival ex YU Rocks, ali je upitno koliko
je on punk festival.
P: Postoji li sada neki web portal koji okuplja punk scenu?
O: U Bosni i Hercegovini ga, nažalost, nema. U Hrvatskoj postoji Terapija
i Pazin Underground, u Srbiji postoji web fanzine Helly Chelly, a u Sloveniji
je to Undermjuza.
P: Sječaš li se zadnjeg punk koncerta održanog u Tuzli.
O: Teško se toga sjetit'. Bio je jedan koncert na kojem su svirali Punkart
i srbijanski bend Six Pack. Ko je bio prije njih, toga se još teže mogu sjetiti...
P: Ko bi, po tvom mišljenju, trebao organizovati jedan punk koncert u Tuzli?
O: Te organizacije bi se trebala prihvatiti neka od organizacija koja je registrovana
za tu djelatnost kao što je Udruženje građana "Tuzla Live" ili organizatori
festivala "Tuzla Wave". "Tuzla Live", FM Jam i Omladinski
pokret "Revolt" su nedavno organizovali uspješan festival pod imenom "Optionz" i
nadamo se da će on postati tradicionalan i za očekivati je da na "Optionz" festivalu
iduće godine vidimo i jedan pravi punk bend tipa KUD Idijoti ili neki sličan.
P: Gdje se, inače, okupljaju punkeri? Koji su to prostori?
O: Tuzla spada među bh gradove sa najrazvijenijom muzičkom scenom, što raznovršnošću
muzičkih pravaca, što brojem bendova koji djeluju u ovom gradu. Tuzlanskim
muzičarima je poznato da je teško naći prostor za muzičke probe, nedostaje
nam i prostora za održavanje koncerata, posebno zimi. Ono prostora što ga imaju
Dom mladih i Telex nije dovoljno da zadovolji sve potrebe. Poređenja radi,
reći ću da u Sarajevu postoji pet do šest klubova u kojim se non stop održavaju
razni koncerti, Mostar ima Omladinski kulturni centar "Abrašević koji
je veoma aktivan.
P: Što bi, po tebi, riješilo ovu situaciju? Povečati broj klubova ili smanjiti
broj bendova koji djeluju?
O: (ha ha ha) Nikome ne možemo reći - "ne možeš svirati". Evo primera
- u Ljubljani su to riješili na jako jednostavan i efikasan način. Od gradskog
rugla, stvorili su koristan prostor i turističku atrakciju. Od nekadašnje JNA
kasarne, "Metelkova", renoviranjem su stvorili prostor u kojem egzistira
osam klubova koji su razvrstani po raznim muzičkim stilovima i u njima sviraju
mnogi poznati bendovi. U Gala hali su, recimo, svirali - KUD Idijoti, D.R.I.
i mnogi drugi punk bendovi. Ti klubovi imaju sve svoje - ozvučenje, prostor
za smještaj gostujućih bendova... "Metelkova" je u samom centru Ljubljane,
tri minute hoda od Tromostovlja, strogog centra Ljubljane.
P: Hoćeš reći da bi se nešto slično moglo uraditi i u Tuzli?
O: Omladinski pokret "Revolt" je imao inicijativu da se dio vojne
kasarne "Husein kapetan Gradaščević" dodijeli Univerzitetu u Tuzli.
Naša kasarna je najveća u Bosni i Hercegovini i ima prostora za sve - i za
vojne i za civilne potrebe. "Revolt" je predložio da se dio tih prostorija
odvoji i za mlade - za rad mladih muzičkih grupa, za rad nevladinih organizacija
mladih i za rad omladinskih pokreta. Vezano za pomenutu inicijativu, ona nije
prihvaćena i ništa se tu neće promijeniti ni u narednom periodu, godinu ili
dvije. Kakva je situacija, očito je iz primjera "Revolta" koji ni
dan danas nema svojih prostorija. U susret su nam izašle mjesne zajednice,
Slatina, Tušanj i Brčanska Malta, i u njima održavamo svoje sastanke. U Puli
su uradili slično što i u Ljubljani. Vojnu kasarnu "Karl Rojc" dali
su omladini i tu se sada, između ostalog, održava prestižni festival Monte
Paradizo. Kutina ima "Baraku" i tu se svake godine održavaju dva
do tri festivala pod nazivom "Organizirani kaos" kojima prisustvuje
više od hiljadu posjetitelja.
P: Šti ti vidiš u druženju mladih uz muziku? Ima tu više toga od muzike.
O: Normalno da je tu prisutno mnogo toga pored muzike. Tu se ostvaruju i mnoga
prijateljstva i u druženju uz muziku započinju i mnoge ljubavi.
P: Gdje je sadašnja punk muzika u svjetskim
okvirima?
O: U svijetu postoji punk scena, samo što su sami punkeri u svoj osnovni zvuk
unijeli mnogo primjesa, uticaja drugih muzičkih stilova. Time su nastali novi
muzički pravci koji su u posljednje vrijeme veoma popularni. Dobar primjer
ovoga što govorim je bend Franz Ferdinand. Naravno, ima i onih koji su još
uvijek "old school" bendovi kao što su Toy Dolls i D.R.I, bendovi
koje sam imao prilike gledati u Zagrebu i u Sarajevu.
P: Što bi, za kraj našeg razgovora, mogao reći, a da bude optimitično?
O: Punk ne može niti će ikada umrijeti. Od te muzike koja je nastala sedamdesetih
godina prošlog stoljeća nastala je jedna subkultura koja objedinjuje milione
ljudi na čitavoj našoj planeti. Mnogima je punk bio prva ljubav, a prva ljubav
zaborava nema. Poručio bih mladima bez obzira koju muziku slušaju - okupljajte
se i činite dobro sami sebi. Dobro vam niko drugi neće donijeti. Od sjedenja
i kukanja, od ispijanja kafa po kafićima u gradu nema nikakve koristi. Vrijeme
je da se trgnete, da se probudite i da počnete raditi za svoju dobrobit. Ništa
se neće promijeniti preko noći, ali ne dozvolite da vam vaš nerad i pasivnost
spočitavaju vaša djeca.
|
Interview objavljen u dnevnom glasilu
Tuzlanski
list -
Br. 198 od 13.09.2007. |
|
| 
