Tuzlanska grupa Symbolic djeluje već nekoliko godina. Iako uz usputne neke izmjene članstva, vremenom je izrasla u stabilan bend sa kvalitetnim muzičarima. U ime ostalih članova grupe Symbolic, moj sagovornik je Mirza Smajlović, gitarista tog benda.

DM: Kada si krenuo u čarobni svijet muzike? Što te je privuklo tom svijetu i koji su bili tvoji prvi koraci u svijetu muzike?

Mirza: Sve je počelo davne 1986. godine kada sam na poklon od svoga oca dobio malu harmoniku. Sjećam se da mi je taj instrument izgledao totalno čudno i nisam mogao da shvatim kako on uopće funkcioniše:) Do tada apsolutno nisam slušao nikakvu muziku i nisam mogao da shvatim šta ja u stvari treba da radim sa tom harmonikom:) Nisam se danima odvajao od tog instrumenta, sve dok nisam počeo proizvoditi tonove koji su mi bili prijatni za uho. Eksperimentisanje sa svim tim tonovima bilo mi je toliko zanimljivo da sam satima sjedio i svirao dijelove melodija ili nekih harmonija koje sam pronalazio na tom instrumentu. Sve to sam pamtio i sljedeći dan ponavljao. Kako mi je ponavljanje istih melodija ubrzo dosadilo, počeo sam da ispravljam i nadograđujem melodije koje sam napravio prethodnog dana i tako sam dobijao nove. Činilo se kao da tome nema kraja, i tada sam počeo osječati neku vrstu strahopoštovanja prema instrumentu i muzici uopće. Što sam više svirao, sve više sam obogaćivao svoj muzički vokabular. Počeo sam svirati uz radio i uz razne snimke sa muzičkih kaseta. Birao sam sporije pjesme koje mi je bilo lakše svirati i sa upornošću sam uspijevao da ih odsviram veoma autentično. Sve što mi je tada bilo zanimljivo od muzike, "skidao" sam do iznemoglosti. Sluh mi se počeo razvijati i bilo je dovoljno da čujem par taktova kako bih "skinuo" cijelu melodiju. Od tada, muzički instrument mi je postao prava opsesija.

DM: Vjerovatno si, kako se kaže - oprave - muziku upražnjavao svirajući u nekom bendu. Koji je to bend bio, ko su bili njegovi članovi, gdje je taj bend sve svirao i koji su njegovi najveći (muzički) dometi?

Mirza: Muziku sam, "oprave", počeo upražnjavati na časovima harmonike koji su uslijedili nakon tri godine moga samostalnog sviranja po sluhu. Išao sam na privatne časove kod profesorice Tatjane Benović. Tu sam počeo raditi po programu koji je ona tada imala i nisam se baš dobro proveo:) Svoj način sviranja po sluhu sam morao zamijeniti gomilom nota i još sa dosta, do tada meni nepoznatih stvari u muzici i sviranju. Najteže mi je padalo brojanje doba. Pr-va, dru-ga, tre-ća....:) Jednostavno, to mi se nije dalo brojati iz razloga jer se boja moga tadašnjeg dječijeg glasa nikako nije uklapala u kompoziciju koju sam svirao. To me naprosto izluđivalo. Pokušavao sam brojati u sebi i bilo je puno bolje, ali to mi nije bilo dozvoljeno. Ionako dosadne kompozicije kvario sam svojim glasom koji mi se nikako nije uklapao uz konkretnu kompoziciju. Zamislite samo kompoziciju "Fijaker stari" uz "razštimani" dječiji glas koji na slogove izgovara rijeci pr-va, dru-ga, tre-ća, čet'-ta:) Najgore od svega je što sam ja te kompozicije svirao metrički perfektno i tačno sam znao na kojem se taktu nalazim iako sam brojao u sebi. Profesorica je jednoga dana saopštila mojim roditeljima: "Najbolje je da Mirza nastavi raditi sam jer odlično svira po sluhu, a ovako ga samo možemo pokvariti". Tako je i bilo. Mirza je nastavio raditi sam... 1994. godine sam počeo svirati gitaru. U modi je bilo da imaš bend ili barem pokušaj od benda:), a ja se sa svojim tadašnjim instrumentom, harmonikom, nisam uklapao niti u jedan od tih pravaca muzike. Većinom je to bio death metal:) Sve skale što sam znao na harmonici prenio sam ton po ton na gitaru. Ponovo sam sve učio od početka :) Dosta mi je pomogao moj prijatelj Faruk Rekić, nekadašnji gitarista benda "Scarlet". Od njega sam upijao sve što je on svirao. Nakon što sam savladao osnove na gitari, počinjem se interesovati za death metal i svoje muzičke sposobnosti usmjeravam na taj pravac muzike. Prvi bend koji smo oformili zvao se "Enteric". Ćlanovi tog benda bili su: Elvis Salkić - vokal, Eldar Ibrahimović - bubanj, Jelenko Bošnjaković - bass i Mirza Smajlović - gitara. Snimili smo tri demo kompozicije i svirali uživo u lokalnim klubovima. Neki značajniji uspjesi nisu postignuti. Bend se raspao. Eldar odlazi da studira u Englesku, a ja nastavljam svirati sam. Elvis je danas član benda Divan.

DM: Kako je nastao bend Symbolic? Možeš li se sjetiti svih njegovih članova koji su u njemu ostavili više ili manje traga?

Mirza: 1999. godine sam od Eldara Ibrahimovića dobio poziv da se nađemo i da se "nešto":) dogovorimo. Nisam niti naslučivao o čemu se radi. To "nešto" je u stvari bio poziv da pristupim bendu Symbolic :) Prihvatio sam tu ponudu bez razmišljanja jer smo odlično sarađivali kad smo svirali u bendu Enteric. Stara postava benda Symbolic se raspala, pa je Eldar odlučio da sve zajedno pokrenemo iz početka. Dejan Slavuljica nam se pridružio kao vokal u bendu, a Mirza Osmanović kao basista. Počinjemo komponovati i ubrzo snimamo demo od pet pjesama. Kako je Eldar morao nazad na studij u Englesku, bend je pravio pauzu sve do njegovog povratka. Tada smo ponovo radili nove pjesme. Sve je funkcionisalo besprijekorno. Imali smo dosta pjesama koje smo Dejan, Mirza i ja radili dok je Eldar boravio u Engleskoj, pa nam je trebalo samo par sati rada uz bubanj da se i to odradi i to bi bilo to. Naravno, i Eldar je funkcionisao na isti način kao i mi i nije iz Londona dolazio "praznih ruku". Uvijek smo imali nekih novih ideja. Članovi koji su prošli kroz Symbolic od kada sam ja u njemu su: Mirza Osmanović, Dejan Slavuljica, Zlatko Josić, Amna Brkić, Jelenko Bošnjaković.

DM: Ko danas čini bend Symbolic? Možeš li nabrojati sva vaša demo izdanja sa opisom kakve ideje (ciljeve) ste imali komponujući (kreirajući) sadržaje pojedinih demo izdanja?

Mirza: Bend Symbolic danas čine: Gordan Sijerčić - vokal, Admir Osmanović - bas, Eldar Ibrahimović - bubanj i Mirza Smajlović - gitara. Prvi demo koji smo snimili bio je sa basistom Mirzom Osmanovićem. Taj demo je imao pet pjesama. Kako smo imali pauze u radu, Mirza Osmanović je u međuvremenu napustio bend tako da smo te pjesme uvrstili na demo koji je nazvan "In the time" i sve ponovo snimili sa novim basistom - Jelenkom Bošnjakovićem. Demo sadrži deset pjesama i snimljen je 2002. godine. Pjesme su: 1. "Let rock break the sky", 2. "Infinite horizon", 3. "Get your will back", 4. "Flame", 5. "In the time", 6. "Hard tunes", 7. "Ray of light", 8. "Like a thousand flowers", 9. "Secret beyond", 10. "Outro". Ovaj demo je kombinacija tipičnih rock pjesama i metala sa primjesama klasične muzike. U rock bi se mogle svrstati pjesme "Let rock break the sky", "Get your will back" i "Hard tunes", a ostale pjesme spadaju u ovaj drugi žanr, metal. Demo je sniman u kućnom studiju kod Eldara. Moram naglasiti da nam nije bio cilj da na demu napravimo baš ovakvu kombinaciju pjesama. Jednostavno, što smo više vježbali, zajedno radili nove pjesme, osjetili smo da možemo ući i u neke druge muzičke pravce i nismo se ustručavali da to i uradimo. Htjeli smo vidjeti do kojih granica u muzici možemo ići u međusobnom komuniciranju instrumentima. Tako smo se počeli odvajati od klasičnog rocka i ići dalje, ka progressive metalu, a u tome je, takođe, svoj doprinos imala i podsvijest, to jest slušanje takve muzike.
Drugi demo se jednostavno zove - "Demo 2004" :) Sadrži četiri pjesme i takođe je sniman u Eldarovom kućnom studiju. Pjesme su naziva: 1. "Intro", 2. "Don't turn away", 3. "In your emptiness" i 4. "Dreamend". Na ovome demu se jasno vide ciljevi koje smo sebi zadali. Bend je počeo raditi ono što možda nije mogao ranije, 2002. godine, a bila mu je želja :) Htjeli smo ući u progressive metal vode i eto nas. Nakon dosta vježbe, razumjevanja i potpore za ostale članove koji su kaskali na tome putu, uspjeli smo od sebe čuti ono što nam je jasno zvučalo u glavi, a tehnički je to tada bilo neizvodivo. Na demu je pjevao Zlatko Josić, a ostali članovi su iz sadašnje postave. Kako su nam apetiti još više rasli, Zlatko nije mogao izdržati naš tempo i napustio je bend. Na njegovo mjesto ubrzo dolazi Gordan Sijerčić, sa kojim snimamo album pod nazivom "Dreamend", album koji sadrzi 11 pjesama. Pjesme su naziva: 1. "Intro", 2. "Don't Turn Away", 3. "Bitter Earth", 4. "Shield The Flame", 5. "In Your Emptiness", 6. "The Dawn", 7. "Hate Will Tear You Apart", 8. "Made Of Stone", 9. "The Rainbow And The Moon", 10. "Dreamend", 11. "Ray Of Light" (bonus track). Album još nije izašao zbog problema sa izdavačem. Nije prijatno u ovom uvaženom glasilu čitati psovke, pa ću taj dio preskočiti. Album je sniman u "Domu mladih" u Tuzli, u vlastitoj produkciji, što se bubnja i bas gitare tiče, a gitare i vokale smo radili u kućnom studiju. Mastering je radio Igor Meister u Zagrebu. Na ovome albumu su prikazani svi naši kapaciteti po receptu "Što na umu, to na žici, pardon, umu" :) Dugo smo komponovali pjesme za ovaj album i trenutno čekamo na izdavača da odradi svoj dio, pa da se dalje svira.

DM: Možeš li pobrojati koncerte / nastupe grupe Symbolic koje smatraš krucijalnim u vašoj dosadašnjoj muzičkoj karijeri? Molim - navesti mjesta, okvirne datume tih koncerata kao i druge (važnije) bendove koji su tu nastupili uz vas?

Mirza: Imali smo dosta nastupa. Većina ih je bila u svrhu skupljanja sredstava za snimanje albuma "Dreamend". Svi nastupi su za nas bili od velike važnosti jer smo samo tako mogli snimiti ovaj album. Neki promotivni koncerti koji su bili važni za bend su "Kumrovec Music Fest 2" - 17.09.2004.; "Rock club", Osijek - 18.09.2004.; "Tuzla Live Fest '04 - 25.09.2004.; "Sloga", Sarajevo - 26.02.2005.; "Moja BiH Fest", BKC Tuzla - 16.04.2005.; "Bosnian Metal Fest", Visoko - 07.05.2005. i mnogi drugi. Važniji bendovi koji su nastupali sa nama su Agonize, Toxic Death, Warhead...

DM: Što za tebe predstavlja tvoj muzički rad? Ko su ti bili muzički uzori i zašto? Koliko vremena odvajaš za rad na svom instrumentu - gitari? Što to treba da se ostvari, pa da samom sebi kažeš - uspio sam, nisam se uzalud bavio muzikom?

Mirza: Moja muzika je nešto što ja radim radi sebe i svog zadovoljstva. Tu pronalazim duševni mir i sva svoja osjećanja koja unesem u muziku vraćam ponovo ka sebi putem iste te muzike kad je slušam. Ako se ona svidi i nekome drugom, OK, nemam ništa protiv. Nisam materijalista i ne iskrivljujem svoje poglede na muziku radi novca. Sve novce koje smo zaradili svirajući sa grupom Symbolic ponovo smo vratili u muziku, a pri tome smo svirali 80% autorskih pjesama koje ni malo nisu komercijalne. To je za mene uspijeh. Dosta radim sa svojim instrumentom i svakodnevno se nadopunjujem znanjem iz raznih izvora, bilo teoretskih, bilo tehničkih. To radim radi sebe kako bih što bolje i autentičnije prenosio svoje misli na instrument. Što se uzora tiče, ima ih dosta. Većinom koristim segmente pjesama drugih muzičara koji me zaintrigiraju i to malo analiziram kako bih npr. naučio kojom je on to skalom stvorio takav ambijent i koju je harmoniju suprotstavio toj skali. Ništa više od toga. Uticaji su razni ukoliko im se prepustiš, a to te može odvesti na pogrešan put. To je više podsvijest. Koliko vam se puta desilo da izađete iz kuće i počnete pjevušiti ono što ste zadnje čuli na radiju? Tako i muzičar funkcioniše kad su u pitanju optužbe da je "ukrao" neku melodiju. Naravno, ima i onih koji to svjesno rade, ali sada ne govorimo o njima. Slušam većinom progressive metal i neke kompozitore klasične muzike koji mi mogu privući pažnju i sve to u cilju da nešto novo naučim, ali i da se opustim. Da bih mogao reći da sam uspio i da se nisam uzalud bavio muzikom, dovoljno će biti da doživim stotu :)

DM: Vjeruješ li da je tvoj bend Symbolic ostvario svoj maksimium? Da li se moglo učiniti mnogo više i ako jeste, što vas je u tome spriječilo?

Mirza: Bend Symbolic nije ostvario maksimum i to na više polja. U jednom jeste, a to je da smo se osposobili da sviramo ono što želimo. Naravno, idemo dalje i već imamo pola drugog albuma koji čemo snimiti i bit će mnogo bolji nego ovaj zadnji. Svi zajedno radimo na novim pjesmama. Gordan ima dosta novih pjesama koje su jako dobre i trenutno radimo aranžmane za te pjesme. Najviše nas je u radu spriječio izdavač koji je zakazao na svom polju i čekamo da se ta situacija sredi. Teško je na ovim prostorima sa ovakvom muzikom što se tih stvari tiče. Zastupljenost u medijima je nikakva, a bombardovanje kravama pretopljenim u CD-ove je na zavidnom nivou :)

DM: Maestralnom izvedbom kompozicije "Hungarian Dance No. 5" - Johannes Brahmsa - ti si nam pokazao jednu novu dimenziju svog rada. Pozitivne rekcije onih koji su prepoznali vrijednost tog tvog uratka stižu sa svih strana. Da li će te to motivirati da ubuduće dio svog slobodnog vremena odvojiš za nastavak u tom pravcu? Možda da se napravi materijal dostatan za jedan album?

Mirza: Hvala na lijepim riječima. Snimio sam to, onako, u metal fazonu, čisto da vidim kako će zvučati. Imam dosta započetih instrumentala koje sam nedavno počeo raditi, ali me ovo vruće ljeto "ukopalo" i veoma sam nervozan od tih vrućina, pa ću to nastaviti kada se Sunce nad nama prestane iživljavati :) Perfekcionista sam i ne volim da radim van svojih pravila koje sam si postavio. Imamo i dosta novih pjesama za Symbolic, a kad je to u pitanju, definitivno neću vagati šta ću prije raditi. Izdavači su umorni od instrumentalista koji sviraju kao Steve Vai ili kao Malmsteen. Na jednoj stranici nekog izdavača smo našli to "upozorenje". Ljudi preklinju da bendovi prave svoje autorske pjesme jer su više prezasičeni kopijama raznih poznatih gitarista i time su jako iznervirani.

DM: Vraćam se pitanjima o grupi Symbolic. Poznato je da je odlaskom vašeg bubnjara Eldara Ibrahimovića - Pipera u Osijek, znatno otežan rad vašeg benda. Vjerujem da vas je ta činjenica i "usporila" u radu. Kako ti gledas na tu situaciju? Postoji li rješenje koje će biti u interesu benda?

Mirza: Ja na to ne gledam kao na otežavajuću okolnost. Imali smo probu prošle sedmice i sve je odlično funkcionisalo. Jedino što nam svima nedostaje je druženje i češće zajedničko vježbanje. Komunikacija pogledom sa ostalim muzičarima u bendu je jako bitna. Njegov odlazak gledam kao njegov uspijeh. Svakodnevno se čujemo e-mailom i razmjenjujemo attachemente pune novih pjesama za Symbolic. Te iste pjesme nisu baš nešto što se napravi za pet minuta, što znači, da čovjek tamo sasvim normalno živi i radi sve ono što je i prije radio ovdje, s tim što mu neko tamo puno više cijeni godine provedene (na edukaciji, op.a) u Engleskoj. To su već politička pitanja... Dosta velikih bendova radi "na daljinu". Imaju čak po tri člana koja su razdvojena i žive u različitim državama, a opet odlično funkcionišu. Sve je samo stvar volje.

DM: Novi album grupe Symbolic je, koliko znam, gotov. Da li ste ga za objavu nudili oficijelnim izdavačkim kućama širom BiH i kakav je bio njihov odgovor? Što prijeći da taj album konačno i izađe na muzičko tržište?

Mirza: Album nismo nudili nikome jer smo još na "Bosnian Metal Fest" sa izdavačem iz Doboja dogovorili sve detalje oko izdavanja albuma i na tome je ostalo. Mi smo produkciju dotjerivali u Zagrebu i to se malo razvuklo. Izdavač nam se poslije javio i rekao da je u Austriji odštampao omote za nas CD. Posle toga je rekao da ima finansijskih problema koje će ubrzo riješiti i na tome je ostalo. Mi čemo uskoro imati učestalije probe tako da čemo u hodu odlučiti šta i kako čemo dalje. Dobro uštiman bend može sve :)

DM: To bi bilo to. Hvala ti Mirza i za tvoje vrijeme i za odgovore na moja pitanja.

Mirza: Hvala za pohvale i konstantno podržavanje muzičke scene u Tuzli i šire.

Interview objavljen u dnevnom glasilu Tuzlanski list - Br. 156 od 26.07.2007.

Interviewer: Dragutin Matošević Tuzla, Bosna i Hercegovina info@barikada.com

---