Recenzija - OZZY OSBOURNE - Scream (2010, Epic)
Jel' netko nešto može očekivati od novog, desetog solo albuma Princa tame?
Teško je vjerovati da postoji itko u hordama obožavatelja ovog ostarjelog
'Prince of darkness' da ga doživljava ozbiljno i opasno kao što je bio slučaj
u njegovoj najznamenitijoj fazi rada sa Black Sabbath tokom 70-ih godina.
Ajde, još su se i prvi solo album "Bizzard Of Ozz" (1980), pa i "Diary Of
A Madman" (1981) nametnuli kao ozbiljnija kolekcija strave i užasa kada je
bio prisutan jedan od najboljih heavy gitarista tog vremena Randy Rhoads
iz Quiet Riot (tragično poginuo 19. III 1982.), no sve je krenulo naopačke
sa 'lajanjem na mjesec' ("Barking At The Moon", 1983) i svim onim njegovim
kreativnim
posrtanjima tokom 80-ih kada se pretvorio u smiješnu drogiranu, pijanu, debeljuškastu
i zdepastu parodiju samoga sebe. Bez obzira na status koji mu je s godine
u godinu rapidno opadao i srozao se na nivo najobičnijeg klauna i šarlatana
(pojavljivao se u Muppet Show, South Park, pjevao u različitim, gotovo nemogućim
kolaboracijama, čak i sa Kim Basinger i Eminemom), njegovi solo albumi
su redovito odlično prolazili kod publike i ostvarivali sjajne tiraže, posebice
"The Ultimate Sin" (1986, UK no. 8, USA no. 6), "No More Tears" (1991, USA
no. 7), "Ozzmosis" (1995, USA no. 4), te dva posljednja - "Down To Earth"
(2001, USA no. 4) i katastrofalni "Black Rain" (2007, USA no. 3, UK no. 8)
koji su
obilato popularizirani stupidnim MTV reality-showom "The Osbournes" (2002-2005).
Kada vas na samom početku albuma dočeka glorifikacijska himna "Let it die"
u kojoj Ozzy ističe svoje 'vrijednosti', teško je očekivati bilo što osim
parodije, površnosti i neozbiljnosti. 'I'm a rockstar, I'm a dealer, I'm
a servant, I'm a leader, I'm a saviour, I'm a sinner, I'm a killer, I'll
be anything you want me to be / Silent as a witness, make your heart race
with a death kiss / I'm a soldier in a blood war in the peace corp I'll be
everything you'll ever be / Loser number zero, play the victim, end up a
hero / I'm a teacher, preacher, liar, I'm everything, anything / I'm a mover
and
a shaker, the oppresor, stimulator, I'm a coward, I'm a fighter, I'm everything.'
Da, Ozzy je odavno postao sve i svašta neumjereno se poigravši vlastitom
karijerom koja mu se umalo srušila posljednjim albumom, "Black Rain", koji
je najniža kreativna točka njegove diskografije. No, "Scream" je ipak stanovito
oslobođenje koje je, ako ništa drugo, barem donijelo kakav-takav pristupačan
hard-rock / metal zvuk sa pratećom ekipom glazbenika za koje je odlučio
da mu mogu popraviti rejting. To su gitarist Gus G. (iz Firewind) i bubnjar
Tommy Clufetos (radio sa Ted Nugentom, Rob Zombijem i Alice Cooperom),
te stalni basist Rob 'Blasko' Nicholson (ex-Rob Zombie) i klavijaturist Adam
Wakeman (sin čuvenog Rick Wakemana), a po prvi puta nakon dugačkog perioda
zajedničkog rada izostao je gitarist Zakk Wylde.
Prvi singl, klasični oldschool
heavy-metal "Let me hear you scream" se nije proslavio (USA no. 112),
a drugi
"Life won't wait" koji je iskorišten u TV seriji "CSI: New York" se čak
nije niti pojavio na zvaničnim listama (izuzev kratkog boravka na Billboard
Rock
Songs ljestvici gdje je dosegao no. 7), tako da se cijeli 'užitak' albuma
svodi na samo jednu nepobitnu stavku - kultni i jedinstveni glas Ozzya
koji je jedina konstanta u 4 desetljeća dugačkoj karijeri.
Pjesme se svode
na
osrednje tempove ("Soul sucker", "Latimer's mercy"), klasične heavy
riffove ("Crucify", "Fearless"), aranžmane obogaćene laganijim dionicama
s izmjenama
akustične gitare i pasažima klavijatura ("Diggin' me down"), te povremenim
orkestracijama ("I want it more"), ali ne donose ništa iole interesantno.
Ako su kome zanimljiva i uzbudljiva Ozzyijeva tekstualna prenemaganja
o strahovima, raspeću, duševnim posrtanjima, prohujalim vremenima i sličnim
prožvakanim
temama, one su ovdje izražene kroz površnost s nakanom da budu zabavne,
a ne duhovite makar koliko se on trudio sa producentom i tekstopiscem
Kevin Churkom da ih uobliči u nekakve smislene tekstove koji su pisani i
stvarani
u njegovom kućnom studiju The Bunker u Los Angelesu. Sa samo jednom
metal baladom "Time", ovaj ispodprosječni rad završava jednominutnom ambijentalkom
"I love you all" gdje kristalno jasno kaže 'Bog vas blagoslovio, sve
vas
volim'. Mogao je slobodno nadodati (sve vas volim) '...dok kupite moj
album'.
Ponovno ništa od uzbuđenja, "Scream" samo služi da si Ozzy još malo popuni
budžet zahvaljujući ogromnom kontigentu obožavatelja koji su album doveli
do USA no. 4 i UK no. 12. Nema ni krika, a ponajmanje vrištanja. Vrištati
se može nakon preslušavanja.
Naslovi: 1. Let it die, 2. Let me hear you scream, 3. Soul sucker,
4. Life won't wait, 5. Diggin' me down, 6. Crucify, 7. Fearless, 8. Time,
9. I want
it more,
10. Latimer's mercy, 11. I love you all
Ocjena (1-10): 4
Web: www.ozzy.com/us/home
Diskografija:
Blizzard Of Ozz (1980) /
Diary Of A Madman (1981) /
Speak Of The Devil, live (1982) /
Bark At The Moon (1983) /
The Ultimate Sin (1986) /
Tribute, live (1987) /
No Rest For The Wicked (1988) /
Just Say Ozzy, live (1990) /
No More Tears (1991) /
Live & Loud, live (1993) /
Ozzmosis (1995) /
Down To Earth (2001) /
Live At Budokan, live (2002) /
Black Rain (2007) /
Scream (2010)
