Recenzija - ALCEST - Ecailles de Lune (2010, Prophecy Productions)
Shoegaze i black-metal? Čudna kombinacija koja je vrlo dobro realizirana
na drugom studijskom albumu francuskog oneman banda.
Band je osnovan 2000. u gradiću Bagnols-sur-Ceze na jugozapadu Francuske
(30 km od Avignona, 120 km od Marseillea) kao black-metal trojac, no nakon
samo godinu dana u njemu ostaje Stephane Paut - Neige, te Alcest postaje
njegov solo projekt u kojem svira sve instrumente. Za potrebe živih nastupa
pridružuju mu se basist Fursy Teyssier (ex-Amesoeurs, Les Discrets) i gitarist
Zero koji sudjeluje i na pratećim vokalima, dok se Neige strasno upušta u
svirku vodeće gitare, vokala, syntha, a ponekad sjeda i za bubnjeve. Nestalni
član ove postave je bubnjar Winterhalter, član Neigeovih projekt-bandova
Amesoeurs i Peste Noire. Prvi zvanični rad Alcest bio je EP "Le Secret" (2005),
a debi album "Souvenirs d'un autre monde" realiziran je 2007. za Prophecy
Productions kojeg su kritičari nazvali stilskom mješavinom My Bloody Valentine
i Jesu. Na njemu je kao gošća sudjelovala vokalistica Audrey, također iz
Amesoeurs.
Kada se kaže da je Alcest shoegaze / black-metal band koji je spojio dva
oprečna stila – senzibilnu nježnost i ekstremno brutalni teror, svakako izaziva
čuđenje, no Neige ih je sklopio u zasebne aranžmanske dijelove koji funkcioniraju
gotovo bez ikakvih mana. Ovaj drugi album "Ecailles de Lune" na kome mu je
jedino gostovao bubnjar Winterhalter pokazuje gipkoću i fleksibilnost cjeline
već od same uvodne skladbe "Ecailes de lune - part 1" koja je gotovo u potpunosti
klasičan shoegaze s jedinom iznimkom - bubnjarskim black-metal krešendom
koji otvara drugu "Ecailles de lune - part 2" gdje se Neige vokalno potpuno
baca u paklensko vrištanje (tekstovi su na francuskom jeziku). Njegove izmjene
shoegaze i black-metala konstantno se ispreplitaju kroz aranžmane većinom
zahvaljujući ritmovima, dok su gitarističke sekvence gotovo odreda senzualne
mješavine mekših i distorziranih dionica koje obogaćuje sa finim melodijama,
često psihodeličnih i atmosferskih ugođaja. "Percees de lumiere" je najlakša
pjesma albuma; glazbeno je u fahu melodičnog shoegaze / indie-rocka u rasponu
ranih MBV i Pale Saints sa izmjenama oporo vrištavog i veoma snenog 'dream-pop'
vokala, te je očito da Neigeu ova kombinacija veoma dobro leži. Nakon kratkog
psycho-ambijentalnog instrumentala "Abysses" satkanog od zvukova syntha i
samplova disanja, slijedi "Solar song", veoma snena i lagana shoegaze tema,
a album zatvara "Sur l'ocean couleur de fer", najlaganiji ambijentalni komad
na tekst stanovitog Paul-Jeana Touleta.
U kompletu gledano, ovaj album je tipičan shoegazerski s tek povremenim
black-metal elementima i vjerojatno mu nije cilj nametnuti se brutalnoj audijenciji,
već približiti etiku ekstremnosti metala indie-rock i dream-pop publici.
Zanimljiv spoj koji je veoma prijatno, melodično i simetrično ugođen.
Naslovi: 1. Ecailes de lune - part 1, 2. Ecailles de lune - part 2, 3. Percees
de lumiere, 4. Abysses, 5. Solar song, 6. Sur l'ocean couleur de fer
Ocjena (1-10): 7
Web: www.alcest-music.com
Diskografija: Souvenirs d'un autre monde (2007) /
Ecailles de Lune (2010)
