Jimi Hendrix Valleys Of Neptune

Recenzija - JIMI HENDRIX - Valleys Of Neptune (2010, Legacy / Sony)

i najava kao takva bila ravna je onoj kada bi se pronašli posljednji 'zagubljeni' snimci The Beatles uoči raspada, no već nakon samo letimičnog pogleda na popis pjesama može se reći - tresla se brda, rodio se miš. Kralj rock-gitare, bluesa i psihodelije na novom, 11. zvaničnom, posthumnom, albumu još uvijek je nedodirljiv bastion unatoč 40 godina starom materijalu iskopanom iz studijskih arhiva.

Kao munja je odjeknula senzacionalna vijest da su konačno pronađeni materijali koje je Jimi Hendrix pripremao za svoj četvrti studijski album

Naime, teško je povjerovati u priču da su nakon razlaza Jimi Hendrix Experience ideje ovog jedinstvenog i neponovljivog gitariste bile u peglanju onoga što je već ionako rekao na svoja prva tri jedina studijska albuma - "Are You Experienced" (1967), "Axis: Bold As Love" (1967) i "Electric Ladyland" (1968). Poznata je stvar da je Hendrix prije svega želio raditi avangardnu i eksperimentalnu glazbu sa modernim klasičarima (navodno postoje i neki snimci), pa tako ovaj nenadani album ne donosi apsolutno ništa novo i nepoznato o njemu, a što nismo znali puna 4 desetljeća. Ovdje su, naime, sakupljeni njegovi studijski snimci iz vremena od 1966. do 1970., te osim četiri do sada neobjavljene pjesme, sav preostali materijal je poznat sa različitih, uglavnom loše sklepanih kompilacija, raznih bootlega, piratskih live izdanja ili posthumno objavljenih albuma. Uglavnom, riječ je o evidentnim demo-snimcima i nezavršenim 'radnim' kompozicijama od kojih su neke gotovo više od 40 godina čamile u arhivima studija "Record Plant" u New Yorku i "Olympic Studios" u Londonu, te su naknadnim remasteringom i novom, pomlađenom produkcijom, dobile neznatno svježije krvi u čistoći zvuka, dok je nekim kompozicijama dodana nova ritmička sekcija sa bubnjarem Rocki Dzidzornuom i basistom Noel Reddingom, još 1987. godine, kada se pripremao osmi zvanični posthumni album, "Radio One". Tako je uvodna "Stone free" original poleđina singla "Hey Joe" iz 1966., blueserski temperamentni funk "Bleeding heart" je posthumno objavljena na albumu "War Heroes" 1972. (a i na "South Saturn Delta"), "Hear my train a comin'" je električna varijanta ranije objavljene akustične verzije sa kompilacije "Blues" iz 1994. (bile su još objavljene live i studijske snimke iste na albumima "Rainbow Bridge", 1971. i "Midnight Lightning", 1975), dok su legendarni klasici "Fire" (s pratećim kreštavo-prljavim vokalom Noel Reddinga) i lagani blues "Red house" drukčije izvedbe od onih koje se nalaze na prvijencu "Are You Experienced" iz 1967. godine. Ovdje se još nalazi instrumentalna obrada Claptonovog benda Cream, "Sunshine of your love" koja se često nalazila u Hendrixovom koncertnom repertoaru (ima je na barem 5-6 live izdanja), te plesni blues-rock "Mr. Bad Luck" koji je ustvari proizašao iz pjesme "Look over Yonder" sa "Rainbow Bridge" albuma i egzibicionistička "Lover man" čija se znatno bolja varijanta nalazi kao bonus na Jimi Hendrix Experience "Box Set" i na već spomenutom, posljednjem u nizu posthumnih albuma, "South Saturn Delta" iz 1997. godine. Četiri jedine, nikada objavljene skladbe, nešto su tromiji blues "Ships passing through the night" s obiljem Mitchellovih bubnjarskih rastrganih ritmova, završne "Lullaby for the summer" (instrumental), sasvim lagana "Crying blue rain" (sa Noel Reddingom na basu) i naslovna, druga po redu, "Valleys of Neptune" gdje se ekipi uz Hendrixa, bubnjara Mitch Mitchella i basista Billy Coxa pridružio Juma Sultan na udaraljkama. Da budemo precizniji, ova posljednje navedena je ipak objavljena, ali kao kratki i nepotpuni live zapis na albumu "Lifelines", dok je u ovom slučaju ova studijska verzija zaista pravo otkriće zbog kojega je ustvari i realiziran čitav ovaj album, te je s pravom izabrana i kao prvi singl.

Bez obzira što je tri četvrtine materijala dobro poznato, a ono malo 'novog zvuka' (koji doduše nije nov) je popeglan i ispoliran u suvremenim standardima bez oštrine i prljavosti distorzija, velika populacija Hendrixovih obožavatelja i oni koji će to tek postati mogu u potpunosti biti očarani njegovim neponovljivim riffovima, solažama i sjajnim egzibicijama koje i nakon gotovo pola stoljeća još uvijek stoje kao nedodirljivi kult svakog rock gitariste. Osim sjajne, inovantne i besprijekorno koncizne gitarističke svirke kojom je Hendrix zadužio glazbenu kulturu, tu je i njegov nepogrešivi vokal koji se rijetko spominje, te fascinantna ritam sekcija u kojoj posebno mjesto zauzima basist Noel Redding koji je nakon Jimijeve smrti, 1974. godine prodao sva autorska prava na sudjelovanje u sastavu Jimi Hendrix Experience za 100.000 dolara jer je smatrao da se nikada više ništa neće objaviti novo iz njihove glazbene ostavštine. Čak je i vlastitu bas gitaru prodao za 16.000 dolara. Tridesetak godina kasnije gledao ju je na otvorenju Hendrixove galerije u Seattleu. Tijekom proteklih desetljeća prodano je stotine milijuna ploča, CD-ova, video traka i ostalih nosača zvuka i slika s ostavštinom Jimi Hendrix Experience, pri čemu Redding nije dobio niti novčića. Život mu se pretvorio u veliku bijedu, onih 100.000 dolara uložio je u maleno imanje u Irskom selu Clonakikilty u istoimenom zaljevu na samom jugu Irske, pedesetak kilometara udaljenom od grada Corka. Praktički, bez ikakvih sredstava za život, Noel je preživljavao povremeno svirajući u nekoliko manje zapaženih rock grupa, te objavljujući potpuno neprimjetne vlastite albume. Posljednji rad objavio je 2002. godine, no on je prošao posve nezapaženo prodavši se u nekoliko stotina komada. 1992. je ušao u "Hall Of Fame" (Dvoranu slavnih), ali to mu osim specijalnog priznanja nije donijelo nikakvu materijalnu korist. Zbog toga je u veljači 2003. godine, zajedno sa svojim menadžerom Ian Grantom, zatražio odštetu od Jimi Hendrix Experience u iznosu od 5 milijuna dolara i čekao je odgovor od zaklade ne bi li kojim slučajem ovaj pravni spor dospio do suda. No, Noel je umro sredinom svibnja 2003. (uzrok smrti nije priopćen) u potpunom siromaštvu, tako da je ovaj spor vjerojatno obustavljen. Njegov menadžer je izjavio kako Noel posljednjih petnaestak godina nije živio naročito dobro, no nije bio niti zahtjevan. Bio je presretan kada bi svakog petka svirao s prijateljima u mjesnom pubu.

Nedugo nakon Reddingove smrti, 07. lipnja 2003. godine, u Seattleu je otvoren još jedan novi prostor u sklopu Galerije Experience Music Project. U novom prostoru izloženi su novi rekviziti koji su kupljeni na različitim aukcijama i sakupljeni od mnogih fanova - gitare koje je Jimi svirao na koncertima u Woodstocku i Montereyu, odjeća u kojoj je nastupio na Isle of Wright i Rainbow Bridge festivalu, te njegova pojačala, pedale, različiti crteži i originalni rukopisi pjesama.

Da se vratimo na "Valleys Of Neptune"... Netko će slobodno izjaviti, poput kritičara Joe Bossoa sa Music Radar portala, da je ovdje riječ o najboljem albumu 2010., netko, poput L. A.Times ili BBC Musica će mu dati polovičnu ocjenu, ali kako god, Hendrixovo umjeće, premda je bilo kratkog vremenskog perioda, ostalo je kamenom temeljcem cjelokupne rock scene što dokazuje i ovaj album kome se jedino može pristupiti s neskrivenim simpatijama.

Povodom izlaska (09. III 2010.), album je debitirao na UK no. 21 što sasvim sigurno nije njegov krajnji komercijalni domet, te je sasvim sigurno za pretpostaviti da će s vremenom dosegnuti vrtoglavu nakladu, kao i čitav niz obrada ove četiri 'nove', do sada nikad objavljene skladbe.

Naslovi: 1. Stone free, 2. Valleys of Neptune, 3. Bleeding heart, 4. Hear my train a comin', 5. Mr. Bad Luck, 6. Sunshine of your love, 7. Lover man, 8. Ships passing through the night, 9. Fire, 10. Red house, 11. Lullaby for the summer, 12. Crying blue rain

Ocjena (1-10): 8

Diskografija: Are You Experienced (1967) / Axis: Bold As Love (1967) / Electric Ladyland (1968) / Band Of Gypsys, live (1970) / Posthumna izdanja:
The Cry Of Love (1971) / Rainbow Bridge (1971) / War Heroes (1972) / Loose Ends (1974) / Crash Landing (1974) / Midnight Lighting (1975) / Nine To The Universe (1980) / Radio One (1988) / First Rays Of The New Rising Sun (1997) / South Saturn Delta (1997) / Valleys Of Neptune (2010)