Six Organs Of Admottance "Goatflower" (2008)

Čudnovati eksperimentalni album američkog psihodeličnog neo-folk autora koji je pribjegao u potpunu minimalizaciju.

Premda se oko Ben Chasnya ispisala već gomila tekstova u kojima se kritika kontradiktorno odnosi prema njegovom radu, dižući ga u nebesa ili blativši ga kao najobičnijeg šarlatana, njegov posljednji album je nešto najneobičnije što se od njega moglo očekivati. Vjerojatno vođen autorskom strategijom da će ovaj rad biti oštro dočekan na nož, Chasny je odlučio album objaviti u vlastitoj d.i.y. nakladi bez pomoći diskografske etikete u prvotnom tiražu od 100 ručno izrađenih CD-ova. Po nekim katalozima može se pronaći podatak da je ovo ustvari njegov nezvanični album, pa čak i EP što ne odgovara tim karakteristikama, barem po formatu koji iznosi nepunih 40 minuta.

Sve sklonosti ovog akustično-električnog maga na gitari koji je tokom desetogodišnje karijere podjednako korespondirao između neo-folka, psihodelije, americane, pa čak i pop glazbe uvijene u debeli sloj lo-fi zvuka, ovdje su realizirane kroz potpuni eksperimentalni pristup. Malo je tko mogao očekivati da će se Chasny nakon sasvim solidnog psihodeličnog folk-pop albuma "Shelter From The Ash" (2007) odlučiti na izlet u potpuni eksperiment bez ikakve prisutnosti gostiju koji su mu redovito obogaćivali zvučni repertoar prošlih izdanja. Tako album ima samo četiri kompozicije koje nemaju niti naslove (označene su kao "Track 1, 2, 3 i 4"), nemaju uobičajeni 'pop' format, nema nikakvih pjevanih ili vokalnih dionica i osim gitare i nekoliko pedala nema niti jednog drugog instrumenta. Iz dosadašnjeg opusa banda (12 albuma, 6 EP-ija, 1 single, desetak učešća na različitim kompilacijama) i nekoliko split projekata sa Charalambides, The Magic Carpatians, Vibracathedral Orchestra, Om i Stephanie Volkmarom jasno se uočavala sklonost ka eksperimentima, no oni nikada nisu bilo toliko naglašeni da bi postali glavni format kao što je to slučaj sa ovim albumom.

Uvodna, "Track 1", najkraća je (svega nepune 2 minute) i svodi se na tihi gitaristički lo-fi koji ima osnovnu poveznicu u minimalističkom industrial-noise maniru, te samo služi kao običan 'intro'. "Track 2", uz vodeću mantričku melodiju na akustičnoj gitari koja djeluje kao ambijentalni bijeg u egzotiku Indije i srednjeg Orijenta, donosi čitav niz pozadinskih zvučnih drone-noise eksperimenata, uvrnutih lo-fi zvukova gitarskih trip distorzija i šumova što evidentno nema nikakve veze sa prijašnjim radovima već sa minimalističkom drone-noise scenom. "Track 3" je u kompozitorskom pogledu vrlo sličan komad sa otprilike sličnom akustičnom gitarskom melodijom koja podjednako asocira na Indiju i Orijent sa blues-folk prizvucima, no kao pozadina prisutni su zvukovi električne gitare koja je preko pedala i efekata tretirana u obliku zvuka koji podsjeća na gajde i električnu violinu, a pred sam kraj skladbe Chasny se služi i različitim tehnikama udaranja po žicama električne gitare (palicama, dlanovima) s efektim zvučnim rezultatom koji okončava u blagom lo-fi noise maniru. I to bi otprilike bio onaj koliko-toliko razumljiviji dio albuma koji iznosi nekih 17 minuta i ima određene poveznice sa zvučnim eskapadama Six Organs Of Admittance.

Međutim koja je svrha posljednje, "Track 4", u trajanju od pune 23 minute, to vjerojatno zna samo Chasny što mu se motalo po glavi kada ju je kreirao, režirao, stvarao i snimao. Do 11-te minute, praktički, ništa bitno se ne događa osim što se minimalistički monotono prebire po gitarskim žicama što stvara napetu atmosferu iščekivanja da se nešto dogodi. Doduše, ovdje su nadosnimljena 3 paralelna zvuka gitara kako bi se ostvarila određena dinamika i protok vremena, ali to ništa bitno ne utječe na samu fabulu koja postoji tek uz prisustvo psihodeličnog stimulansa. I onda iz pozadine dopire sitan gitarski noise zvuk, jedva čujan koji asocira na hipnotičko mantričko ponavljanje poput violine, da bi se sve nastavilo u neprekinutom nizu bez ikakvih promijena do konca kompozicije na način kao što to znaju improvizirati The Necks. Lebdenje, levitacija, psihodelična obamrlost? Čudna skladba...

Neki kritičari su ovom albumu dali najveće moguće ocijene, neki su ga posve iskritizirali kao pretjerani eksperiment, no ovo je prije svega neobično izdanje 'Časnoga', a potom sve ostalo. Uostalom, album ne govori o ničemu konkretnome te je slobodni minimalistički improviziran rad kojeg je autor izveo prema samo njemu znanim kreativnim nadahnućem.

Naslovi: 1. "Track 1", 2. "Track 2", 3. "Track 3", 4. "Track 4"

Ocijena (1-10): 6

Diskografija: "Six Organs Of Admittance" (1998) / "Nightly Trembling" (2000) / "Dust & Chimes" (2000) / "Dark Noontide" (2002) / "Compathia" (2003) / "For Octavio Paz" (2003) / "School Of The Flower" (2005) / "The Sun Awakens" (2006) / "Live KFJC 2000 AD" (2007) / "Proem To Empty The Sun" (2007) / "Shelter From The Ash" (2007) / "Goatflower" (2008)