The Young Gods "Knock On Wood" (2008, Play It Again Sam)

Švicarski elektronski industrial magovi u predahu od stvaranja novog autorskog rada napravili su neočekivani akustičan album s obradama uglavnom vlastitih kompozicija. Pravi neo-folk album.

Prošlogodišnji sjajan album "Super Ready / Fragmente" i velika europska turneja umorili su ovaj trio koji je odlučio predahnuti i zaokrenuti svoj dosadašnji istraživački avangardno elektronski-industrial rad u jednom posve novom smjeru.

Susrevši se s gitaristom Vincent Hannijem (The Prodigy) zamolili su ga da im se nakratko pridruži na nekoliko nastupa uživo, a kako je ta suradnja više nego solidno uspjela, Hanni im se priključio i u studiju jer mu se svidjela ideja o akustičnom albumu. Sam naziv albuma "Knock On Wood" je aludiranje na starinski zvuk i legendarni istoimeni soul r&b hit Eddie Floyda iz '60-tih, te na južnjački blues zvuk s kojim obiluje ovaj vrlo intrigantan rad.

Album otvara "Our house" (s albuma "T.V. Sky" 1992.) u laganoj akustičnoj varijanti uz blagu pripomoć elektronskog minimalizma gdje Al Comet svoju znamenitu sample mašinu koristi kao ambijentalnu laid-back pozadinu. Gitaristička svirka Hannija je na zavidnom unplugged nivou tokom čitavog albuma i tek se na ovom cjelokupnom doprinosu ističe da je vrlo dobar i kreativan glazbenik. "I'm the drug" (uvodna skladba njihovog "Super Ready / Fragmente" albuma) popraćena je ritmičkim udarcima bubnjara Bernard Trontina po kongama, Franzovim tambourinom, gitarskim minijaturama u kojima ima i slide-gitare, te zvuči kao akustična varijanta "Sympathy for the devil" The Rolling Stones (vrlo bliska verzija je i "Speak low" s albuma "The Young Gods Play Kurt Weil" iz 1991.), dok je "Everythere" (također s prošlogodišnjeg albuma) vrlo koncizan korak u snažan unplugged rock aranžman gdje se koriste standardni akustični bubnjevi, a Hanni izvodi mnoštvo finih gitarskih bravura. Jedno od većih iznenađenja je "Gasoline man" (s "T.V. Sky") u plesnoj blues varijanti, te je važno spomenuti da su sve melodije ostale iste kao i Franzovi vokali i način pjevanja, dok je glazba doživjela znatne promjene. Ovdje ima korištenja pozadinske slide-gitare, sitnih minijatura, usne harmonike, te Godsi pokazuju kako je njihova glazba itekako kompleksna i može se prilagoditi i ovakvom starinskom stilu za kojeg su skeptici smatrali da ovaj band nikada nije znao svirati rock, pogotovo ne ovakav neo-folk.

Najkraća pjesma je "Charlotte" (s drugog albuma, "L'Eau Rouge", 1989.) odsvirana samo na harmoniku i akustičnu gitaru uz minornu pripomoć zvečki, te potom slijedi najdulji broj "Ghost rider", obrada velikana Suicide u trajanju od punih 12 minuta. U njoj je prisutna laid-back ambijentalnost Al Cometeve elektronike, ksilofon, zatim Trontinovo korištenje kronometarskih taktova po tabli i još nekolicini udaraljki, te obilje psihodelične atmosfere koju uz elektronske harmonije vrlo jasno i prozračno opisuje akustična gitara. Negdje od sredine kompozicije priključuju se i tipični režavi Suicide minimalistički melodijsko-ritmički zvukovi onog prastarog syntha, kao i specijalni šumovi i vokali u delay i echo efektu bez kojih je ova legendarna skladba nezamisliva.

Sjajna i jedna od najuspjelijih skladbi na albumu. S drugog albuma ovdje je još prisutna i ona snažna speed-metal / industrial skladba "Lounge route" uz moćan ritam gdje se Al Comet priključuje sa zvučnim psycho-trance efektima koji kulminiraju u blagoj i namjernoj kakofoniji. Uz spomenutu "Charlotte", ovo su jedine pjesme otpjevane na francuskom. "She rains" je pretvorena u ambijentalno-eksperimentalno prostorno djelo poput David Sylvianovih finih minimalistički razvučenih zvučnih pejzaža, a pred sam kraj albuma se pojavljuje do sada nikad svrstana u njihov repertoar obrada "Freedom" Richie Havensa u varijanti kao što su "I'm the drug" ili "Speak low". Vrlo plesno i poletno. Posljednja skladba bez koje je nezamislivo govoriti o ovim vještim umjetnicima je «Skin flowers» koja je u tančine odsvirana u akorde kao i na albumu "T.V. Sky", ali u akustičnoj varijanti. Čak je dodana i neobična slide gitaristička solo melodija koja podsjeća na arabeske. Sjajno. Da je riječ o njihovom posve novom albumu s novim kompozicijama ovo bi bila čista desetka.

Paralelno s albumom snimljen je i film "Live At 'Moods' Zurich, december 18th, 2006" gdje se uz 6 skladbi s ovog albuma ("I'm the drug", "Gasoline man", "Speak low", "Ghost rider", "Lounge route" i "She rains") nalaze još i dvije specijalne obrade - "Everything in its right place" Radiohead i "If six was nine" Jimi Hendrixa.

Naslovi: 1. "Our house", 2. "I'm the drug", 3. "Everythere", 4. "Gasoline man", 5. "Speak low", 6. "Charlotte", 7. "Ghost rider", 8. "Lounge route", 9. "She rains", 10. "Freedom", 11. "Skin flowers"

Ocijena (1-10): 8

Diskografija: "The Young Gods" (1987, Attitude Records / Play It Again Sam) / "L'Eau Rouge / Red Water" (1989, Play It Again Sam) / "Play Kurt Weill" (1991, Play It Again Sam) / "TV Sky" (1992, Play It Again Sam) / "Live Sky Tour" (1993, Play It Again Sam) / "Only Heaven" (1995, Play It Again Sam) / "Heaven Deconstruction" (1996, Play It Again Sam) / "Live Noumatrouff" (1997, Intoxygene) / "Second Nature" (2000, Play It Again Sam) / "Six Dew Points" (2002, not for sale) / "Music For Artificial Clouds" (2004, Intoxygene) / "XX Years 1985-2005" (2005, Play It Again Sam) / "Super Ready / Fragmente" (2007, Play It Again Sam) / "Knock On Wood" (2008, Play It Again Sam)