|
|
Xasthur
"Defective Epitaph" (2007,
Hydra Head Records)
|
|
Black metal u tromoj i sporoj varijanti donio je jedan album
koji vas može posesivno vezati uz noćne more i loše snove, ali i The Cure
i post-rock.
Velika je rijetkost na metal sceni da postoje one-man bandovi. Xasthur je
jedan od njih i autorski je projekt Scott Connera iz Alhambre (Kalifornija,
USA) koji je počeo s radom 1995. godine. Također, poznat je i pod pseudonimom
Malefic, a ime Xasthur objašnjava kao kombinaciju riječi 'xastur' i 'xenaoth',
uzetih
iz nekih knjiga o morbidnjaštvu koje je gutao kao tinejdžer. Svirao je i
u nekolicini neuspješnih death metal sastava, te se prvi puta zvanično pojavljuje
na split albumu sa skupinom Orosius, 1999. godine, i od tada u svom kućnom
studiju na 10-to kanalnom magnetofonu neprestano radi
glazbu sam svirajući sve instrumente.
Osim šest albuma potpisanih kao Xasthur, ima još tri EP-ija ("A Darkened
Winter", 2001., "Suicide In Dark Serenity", 2003., "Xasthur", 2006.), tri
demo materijala,
osam split albuma sa izvođačima Acid Enema (2001.), Nachtmystium (2004.),
Angra Mainyu (2004.), Leviathan (2004.), Nortt (2004.), Striborg (2007.),
Cryostasium (2007.) i spomenutim Orosius, te učešće na tri 'Tribute' albuma
(za izvođače Ildjarn, Burzum i Judas Iscariot), a prisutan je i na dvije
kompilacije. Sva izdanja objavljivao je za nekoliko različitih nezavisnih
etiketa, te ga se uglavnom može pronaći na Hydra Head Records, Displeased
Records, Southern Lord Records, Total Holocaust Records (iz Švedske) i Battle
Kommand Records, a tokom karijere povremeno je ugostio i nekoliko glazbenika
koji su mu ponešto odsvirali na njegovim radovima. To su bili M.H. kao session
pjevač i ambijentalist, Ritual (bubnjevi) i Khaija 'Blood Moon' Ausar (klavijature).
Ovo je Xasthurov prvi album gdje se pojavljuju akustični bubnjevi (prije
je koristio ritam mašinu), a glazba je tipičan black metal gotovo bez tekstova
jer se Maleficevo pjevanje svodi na ispuštanje bolnih, jezovitih i nerazumljivih
krikova poput noćne more. Sam za svoj rad kaže da mu je cilj praviti glazbu
o demonima koji ubijaju ljude na spavanju, te mu je stoga glazba izuzetno
spora i troma, prepuna košmarnih psihodeličnih ambijenata i više nalikuje
na razlivene noise/psycho pejzaže My Bloody Valentine i Sonic Youth eksperimente
iz '80-tih nego li na metal. Premda je album dosta maglovit, produkcijski
pomaknut u mrak i u nerazgovjetne ambijentalne sadržaje, format je vrlo
jednostavan i zbog toga zanimljiv jer nema nikakvih uobičajenih metal sekvenci
ili gitarskih
solo dionica. Uz tek nekoliko bržih skladbi ("Soulless elegy", "Oration
of ruin", "Legacy of human irrelevance"), album obiluje sporim, gotovo post-rock
ritmovima i dugačkim psihodeličnim melodijama koje više duguju ostavštini
The Cure i ranih Cocteau Twins iz '80-tih nego li bilo kojem metal izvođaču.
Osobito naslovi "Dehumanizing procession" i "Funerals drenched in apathy".
Bogate i monotone harmonije odsvirane su na gitari i klavijaturama, dok
su
ritmovi premda loše i nečisto snimljeni ipak dostatni da pruže rijedak
užitak u ovome tromom black metalu koji nije ništa drugo nego li tipičan
gothic-rock
izdanak koji se trpa u metal samo zbog Maleficevog žanrovskog opredjeljenja
i njegove prošlosti kao člana death-metal skupina. Prvi dio albuma čine
uglavnom gitaristički krojene melodije, dok u drugom dijelu težište kompozicija
preuzimaju
isto takve mračne i trome harmonije klavijatura koje su u posljednjem broju
"Unblessed be" jedini naglašeni instrument u gotovo posmrtno karminskom
raspoloženju uz dodatak violončela. Album koji se podjednako preporučuje darkerima, metalcima, ali i obožavateljima
post-rocka i ambijentalne glazbe.
Naslovi: 1. "Soulless elegy", 2.
"Purgatory spiral", 3. "Cemetery of shattered masks", 4. "Malignant prophecy",
5. "Oration of
ruin", 6. "Legacy of human irrelevance", 7. "Dehumanizing
procession", 8. "Funerals drenched in apathy", 9. "Worship (the war against)
yourself", 10. "A memorial to the waste of life", 11. "The only blood that
pours is yours",
12. "Unblessed be"
Ocijena (1-10): 6
Diskografija: Noctural Poisoning
(2002) /
The Funeral Of Being (2003) /
Telepathic With The Deceased (2004) /
To Violate The Oblivious (2004) /
Subliminal Genocide (2006) /
Defective Epitaph (2007)
