Velika festa sa velikim i nekim manje velikim bendovima i sa obiljem odlicne
atmosfere... Cinkuąi, Justin's Johnson, Debeli precjednik, Kid Congo Powers
& Pink Monkey Birds, Atheist Rap, Edo Maajka...
Ako nikada niste bili promatrac ili sudionik neke brucosijade, zasigurno
onda ne znate sto ste propustili. U prvom redu odlican zvucno-vizualni amfiteatar
i nevjerojatnu guzvu, te niz velikih imena koja su kao na pladnju servirana
u strahovito kratkom vremenskom periodu. Ovaj osvrt na Brucosijadu FER-a u
zagrebackom Pauku cu poceti sa najupecatljivijim (barem za mene) nastupom
Cinkuąa koji su poceli sa svirkom oko 22 h jer sam taman u to vrijeme stigao
u dvoranu koja je bila gotovo pretovarena publikom. Moram napomenuti da pojma
nemam koji su izvodjaci svirali prije njih jer sam dojurio iz Studentskog
centra gdje sam na zalost morao propustiti nastupe Mojmirovog Kriesa i promociju,
navodno, odlicnog filma "Sufi Soul - the mystical Music of Islam"
(rezija Simon Broughton, Songlines, Velika Britanija) u sklopu dvodnevnog
ethno festivala "Nebo" koji je prstao razlicitim iznenadjenjima.
Okej, krenimo sa Cinkuąima... Ovih dana im je konacno objavljen dugoocekivani,
drugi album, "Domesticus
Vulgaris" (2005., Cantus Records) kojeg naveliko promoviraju odlicnim
i nevjerojatnim koncertima (dan prije svirali su u Galeriji SC-a u sklopu
festivala "Nebo"), a za ovu priliku su napravili mix listu sa novog
i prethodnog albuma "Zeleni kader" (1999.). Ako se zanemari katastrofalna
tehnicka manjkavost njihovog zvuka, na pozornici u monitorima (oni sami sebe
uopce nisu culi), njihov zvuk koji je publika u dvorani imala prilike cuti
je bio odlican. Vec ovaj podatak dovoljno govori o njihovoj tehnickoj i glazbenoj
savrsenosti da i bez pomoci monitora na bini mogu odraditi fenomenalan koncert
samo zahvaljujuci odlicnoj uvjezbanosti i svirci "po sluhu". U prve
dvije-tri skladbe elektricna gitara Nebojse se uopce nije cula, cijeli bend
je na pozornici u monitorima samo cuo Natasinu mandolinu, te je nevjerojatno
da su svi oni (a ima ih sestoro u bendu) odrzali besprijekorno profesionalan
koncertni nastup. Poceli su sa novom skladbom "Prolog" (s refrenom
- jedna pura, dva pandura, svakom dojde smrtna vura) s novog albuma, da bi
potom zaredali svoje dobro znane klasike "Grad se beli", "Oj
krapinske vuske staze", "Raca", "Ciganjska"... Oko
22,30 h pocinje njihov novi specijalitet - kompozicija "Recept",
s novog albuma, koja govori iznimno rijetkim autohtonim kajkavskim narijecjem
kojim danas jos samo govore stari ljudi po nekim zaseocima u Podravini, a
pjesma govori o "horvackoj gibanici z mlinci, testu (tijestu) za strukle"
i cijelom procesu kako se trebaju napraviti pravi domaci specijaliteti! Naravno,
pogodili ste, nakon fenomenalne Mirkove recitacije koju je iscitao s papira
kako recept pise (tezto omefzi, kak za strukle, pusti malo ztati, zatem tenko
raztegni, pod raztegneno verzi medenicu z mafzlom namazanu, y mlincza obresi
malo sirjega nego je medenicza, mlinca ovoga z ribanem fzirom, ribanum semlyum
z czukorom, grozdichem debelem y drobnem pofzipli...) slijedi "... mamica
su strukle pekli, meni nisu nikaj rekli..." sto je u publici prihvaceno
uz ogromne ovacije i neprestane povike "zena, zena, zena!» namijenjene
Natasi na mandolini... (koliko mi se cini Natasa je u cijelom ovom happeningu
u Pauku bila jedina zena na pozornici od nekih desetak bendova koliko ih je
nastupilo!). U njihovom prekratkom jednosatnom repertoaru jos se pronaslo
i mjesta za najnoviji hit "Jankic», a na zalost, svoju najzescu punokrvnu
rock-folk-punk-tex/mex kompoziciju "Babilonska", te veceri nisu
uvrstili na repertoar.
Cinkuąi vas jednostavno obaraju svojom jednostavnoscu i nevjerojatnim pravim
domacim krcmarskim ugodjajem u kojem je isprepleten i rock i punk i folk i
ethno i world music, a zanimljivo je da na svakom njihovom nastupu na bini
uvijek moraju kao tradicionalni lajt-motiv biti prisutne obilje kolicina gemista
ili pive koje im donose njihovi fanovi ili ljudi zaduzeni za organizaciju.
Izdvajati nekoga od ove fantasticne sestorke nije potrebno jer oni nemaju
frontmena, stovise, svi su odlicni glazbenici (Igor, violina i gajde je profesionalni
akademski muzicar), svi odlicno pjevaju i strasni su zabavljaci pa cak ako
ne razumijete niti slova od kajkavice kojom se koriste u svojim tekstovima.
Jednostavno, direktno, fantasticno, fenomenalno!!!
E, sad, tko je poslije njih izasao na pozornicu, da budem iskren, nemam pojma.
Nakon Cinkuąa sam se motao po backstageu, pomagao oko tehnike nekih bendova,
susretao razne i zanimljive osobe (Zika iz Overflowa, Mirela iz Elementala,
Edo Maajka, momci iz Debelog precjednika, Atheist Rapa...), tako da sam na
moment uspio uhvatiti nabijeni ska-punk benda Justin's Johnson koji me nisu
nimalo dojmili. Premda su Justin's Johnson mladi bend (cini mi se iz Splita),
njihov glazbeni kreativni nivo jos uvijek zahtijeva daleko vise truda, rada,
inspiracije i volje da bi bili nesto vise od najobicnijie retro skupine. Ocijena
- neoriginalno unatoc silnoj zelji i zalaganju. Mislim da svi razumijete o
cemu se radi - ska kojeg su jos prije skoro 30 godina svirali The Specials,
Madnnes, Bad Manners, Selecter... pomijesan sa utjecajima novih retro skakavaca
Rancid, Voodoo Glow Skulls i slicnih punk-h/c ska imena. Uz to jos pjevaju
i na engleskom jeziku i tesko je za ocekivati da ce malena hrvatska rock scena
uspjeti iznjedriti Justin's Johnson kao posebno vazan sastav (prisjetite se
samo koliko je Kawasaki 3P-u trebalo dugo vremena da izadje iz okvira obicnog
demo sastava).
Razgovarao sam s nekim interesantnim glazbenicima i u tom momentu me prenula
nesnosljiva techno-drum'n'bass buka iz susjedne dvorane koja je bila sirom
otvorenih vrata gdje se djipalo i tancalo u sklopu nekakvog techno-tuluma
gdje je neki DJ vrtio nekakvu tanc-debil cagu za bombonjerose, snifere, ravere
i stare LSD nostalgicare koji sada odrzavaju rejting s novim kemikalijama.
Sve to skupa se pretvorilo u takvu sasavu buku gdje ste iz te dvorane culi
nekakvo elektronsko nabijanje koje je kao vrela smola bila izmjesana sa zvukovima
bendova koji su bili na pozornici Pauka i ja sam jednostavno oglusio jer nisam
mogao razaznati niti zvuk benda na stageu, niti zvukove tog DJ-a, a jedva
jedvice sam uspjevao razaznati i rijeci svojih sugovornika.
Negdje oko pola noci na scenu su izasli Kid Congo Powers & Pink Monkey
Birds koji su odjeknuli kao veliko iznenadjenje, pogotovo za mene jer toga
vikenda uslijed ogromne kolicine zbivanja u ZG-u (obilje koncerata u sklopu
festivala "Nebo") nisam uspio niti pogledati na plakat ove Brucosijade
da saznam popis izvodjaca i dogadjanja u Pauku i okolnim dvoranama. Kid Congo
je stari freak koji je nekad jako, jako davno bio pridruzenim clanom Caveovih
The Bad Seeds koncem osamdesetih, te je s njima ostvario i rad na albumu "Tender
Prey" 1988. godine. Danas Kid izgleda jos uvijek odlicno, nije nakupio
niti gram sala i stovise, doima mi se mladje i mrsavije nego li pred dvadesetak
godina. Brcici, bradica i frizura mu je potpuno ista kao i glazba na kojoj
se uopce ne osijeti nikakav protok vremena. Njegov stil i stil njegovog prateceg
sastava Pink Monkey Birds najbliľi je posljednjem Caveovom albumu "Abbatoir
Blues" (2004.) u onim zescim trenucima. Radi se o odlicnom i modernom
rocku nabijenim snaznim utjecajima bluesa, post-punk zvuka i starog new wavea
u novom ruhu, ali mi se nekako cinilo da njihov nastup mladi studenti nisu
najbolje i najsrdacnije prihvatili jer je velika vecina s nestrpljenjem cekala
punk-h/c imena - Debeli precjednik i Atheist Rap.
Koliko sam bio iznenadjen i odusevljen s Kid Congom svjedoci i cinjenica
da me njegov manager pozvao u njihov backstage, dozvolio da ga fotografiram
i popricam ponesto s njime, tako da sam preskocio nastup Debelog precjednika
koje sam do sada gledao nekoliko puta po razlicitim festivalima. Kid Congo
se vrlo dobro prisjeca vremena provedenog s Bad Seeds, no ipak mu je krivo
sto ga mediji najvise pamte po radu s Caveom, dok je njegov solo rad gotovo
ostao u margini glazbenog rock cirkusa. Premda je objavio nisku sjajnih albuma
nakon prekida suradnje s Caveom, Kid Congo se nikako nije uspio vinuti u sjajno
zvijezdano nebo alternativnog rocka, vec je ostao camiti u debelom mraku undergrounda,
pa nikako ne treba cuditi sto je ovaj njegov nastup pred ne odvise zainteresiranim
brucosima ispao tek kao sporadican rock koncert. Samo mi nije jasno zasto
je organizator njegov nastup utrpao na ovu brucosijadu... a ne recimo u KSET
gdje bi imao sasvim pristojnu reputaciju uz cjelovecernji dvosatni koncert.
I dok se u backstageu muvalo najmanje stotinjak ljudi, za nevjerovati je
da su glazbenici potocili koliko sam uspio primjetiti najmanje 5-6 bacvi pive
(besplatne naravno) koje su tocila dva djeteta – jedan deckic od 5-6 godina
i jedna mala djevojcica od 4 ili 5 godina!!!
Takvu opcu veselicu i pijanku nastavili su Atheist Rap koji su prosarali
svojim repertoarom od poznatih kompozicija sa albuma "II liga zapad",
"J.e.b.a.nj.e.", "Maori i crni Gonzales" i "Precednici
precedniątva precednika". Stilski ujednaceni u okvirima punk-h/c scene
ovi Novosadjani s pravom nose titulu najpopularnijeg srpskog punk sastava
koji i na ovim prostorima ima poprilican broj obozavatelja dokazujuci da za
pravi i smisleni punk nabijen ogromnom kolicinom zdravog humora nije nikad
kasno. Naravno, i njihov set nije bio duzi od sezdesetak minuta, tako da je
nakon petnaestak minuta pauze izasla glavna zvijezda veceri - Edo Maajka.
Priznajem da me zbunio njegov pristup u garderobi kada je uletio u prostorije
backstagea gdje su bili Cinkuąi pri cemu smo se nas dvoje rukovali, a on je
onako, cisto iz zajebancije poljubio mi ruke. Nesto kasnije sam ga sreo pored
toaleta, bio je posve miran, sjedio je na stolici i rekao: "Nemoj me
nista pitati, pijan sam, neznam nista...". No, kada je izasao na stage,
dileme nije bilo. Edo je u odlicnoj snazi, savrsenoj formi i zaista je velika
zvijezda jer je sva publika pohrlila iz obliznjih prostora ostavljajuci techno
party i neke rock tonove koji su se culi povremeno iz nekih drugih florova.
Nastala je ogromna guzva i bilo je nemoguce probiti se do sanka ili toaleta,
pa sam cijeli koncert odgledao sa stagea udaljen svega metar-dva od Ede. Njegova
prateca ekipa je besprijekorno uigrana i s lakoćom prebira po play listi izvodeci
ultimativne hitove "Dragi moj Vlado", "No sikiriki", "Prikaze",
"Saletova osveta" itd. U publici je delirij, ruke u zraku, usijana
atmosfera, pretjerana guzva i manjak svjezeg kisika, ali nista to nije smetalo
da se stvori paklena vrelina i fantastican koncertni ugodjaj. Sve se skoncalo
negdje oko 3 sata izjutra i sto je interesantno, nisam primjetio niti jednu
ekscesnu situaciju, ali sam zato negdje uspio propustiti nastup Leut Magnetika
za kojeg pojma nemam kada su bili na stageu. Neka mi oproste na ovom nenamjernom
lapsusu.
Na kraju, ako niste bili te subote u Pauku, uskoro (vec ove subote 3. prosinca
2005.) slijede brucosijade ponovo u Pauku sa Hladnim pivom, Zadrugom, Let
3..., te (za dva tjedna u subotu 10.12.2005.) brucosijada Kluba studenata
Istre sa KUD Idijotima, Francijem Blaskovicem, Dogmom i Bilk u Boogaloo Clubu.
Dobar provod!