|
PREDRAG ZIVKOVIC TOZOVAC
Prica iz ex YU
(Autor: Zeljko Milovic, Bar, SCG)
|
"VLAJNA" NA PJENI OD MORA
A onda bi zapjevao: "Kad zagrli, kad poljubi, Crnogorac
glavu gubi"
Sedamdesete su na Crnogorskom primorju bile sarene, pune bezbriznosti
i novotarija koje su donosili stranci, a sezona je trajala, kako i Bog zapovijeda,
od kraja marta do oktobra.
Na terasi sutomorskog hotela "Inex - Zlatna obala",
gdje je kao sef sale radio moj otac, gostovali su veliki znalci svoje rabote
- "Sedmorica mladih", "Leb i Sol", pa Sasa i Cile iz ultra-popularne
serije "Salas u malom ritu", za ruske goste "Ansambl Daniluska"...
No, samo do prvih dana osmog mjeseca. Znalo se, avgust je rezervisan za zvijezdu
narodne muzike - Tozovca, cije je pojavljivanje znacilo da ce se i Bar i Sutomore
sjatiti na stotinjak kvadratnih metara terase hotela podignutog nad pjescanim
zalom.
Sticajem okolnosti, moj je otac upoznao Tozovca jos sezdesetih
dok je ovaj bio samo skromni harmonikas u jednoj ulcinjskoj kafani, a on jos
skromniji konobar. Znali su da zapjevaju poslije fajronta za svoju i dusu ostalog
osoblja, a storija o druzenju "Toze" i "Profesor Elija"
poprimala je u ocima obicnih smrtnika iz "Bjelogorca" obrise urbane
legende. Prijateljstvo se produbljivalo vremenom, od ljeta do ljeta, da bi,
bar sto se potpisnika ovih redova tice, kulminiralo na njegov deseti rodjendan.
Mogu taj dan do tancina rekonstruisati i cetvrt vijeka docnije.
Bilo je vrelo, zaparno prijepodne, a ulica Marsala Tita zapretena u blagoj sjeni
stabala cempresa i melije. Malo nakon rucka i torte sa jagodama, iz pravca kioska
teta Dese pojavio se otac u bijeloj kosulji kratkih rukava i tri-cetvrt pantalonama,
sa dvije singl-ploce u ruci: "Cvorak" i "Oci jedne zene"
Predraga Zivkovica Tozovca. U jednoj je bila umetnuta autogram-karta na kojoj
je pisalo "Dragom Zeljku do skorog vidjenja". I potpis.
Naravno da su vec za sat vremena svi djecaci iz kraja vidjeli
moje bescjen-blago, a carolija se nastavila, kako je pisalo i na karti, u nocnim
satima. Popularni pjevac je sjeo za nas sto, razgovarao sa mnom i otpjevao par
numera sa posvetom "a sada, za mladog momka...", dok je ostatak maloljetne
ulicne ekipe FK "Jadran" gledao otvorenih usta scucuren iza svojih
stolova.
Tozovac je bio pravi magnet za zitelje Bara i susjednih gradova.
Pocinjao je pjevati oko devet sati, a sat ranije nije bilo slobodne stolice
ni za lijek. Cuveni seret i saljivdzija s lakocom je prilagodjavao repertoar
iz veceri u vece, dovodeci do ushicenja posjetioce produzenom vokalizacijom
u strofama legendarne pjesme - "Iz Krajine lepa Vlajnaaaa..." do u
nedogled, te efektnom promjenom stiha u "Kad zagrli, kad poljubi, Crnogorac
glavu gubi...". Veliki estradni igrac sve je konce drzao u rukama.
Nakon zemljotresa, vrsni vokal cije je pravo ime Dragan, a
ne Predrag, kako bi svi mislili (ne bi ni ja znao, ali...), rijetko je dolazio
u Sutomore, a moj otac i on se nikada vise nijesu vidjeli. Prije nekoliko godina,
u svojstvu urednika casopisa za umjetnost i kulturu, pokusao sam da zaceprkam
po boljoj proslosti i napravim obiman intervju sa legendom old school narodnjaka,
ali do naseg susreta nije doslo. Za utjehu mi ostaje da u "Folk ordinaciji",
najslusanijoj emisiji radija u kojem sam muzicki urednik, ponekad narucim "Oci
jedne zene" - svi kanali onda zatvoreni budu, a tocak "Perifernog
vremeplova" nanovo pokrene tockice unazad.
Dragan - Predrag Zivković Tozovac je rodjen u Kraljevu 1936.
godine. U mladosti je pohadjao privatne casove muzike kod profesora Abrakovskog,
te tako postao jedan od malobrojnih pismenih muzicara tog vremena. Odlicno je
svirao i bubnjeve i trubu, ali mu je prva i posljednja ljubav bila harmonika
- dugmetara. Prekretnicu u njegovoj karijeri predstavlja 1967. godina i susret
sa Micom Milutinovicem koji mu daje dvije pjesme za prvi singl "Ispod lipe,
kraj potoka". Pravi boom pocinje 1971. godine kada cijela SFRJ pjeva njegovu
"Mirjanu", a karijera narodnjacke legende traje i danas. Iza sebe
je ostavio veliki broj folk evergreena, medju kojima su: "Violino ne sviraj",
"Oci jedne zene", "Vlajna", "Siroma’ sam, al’ volim
da zivim", "Rujno vino", "Ti si me cekala", "Prazna
casa na mom stolu"...
| 
