JAZZARELLA4 Ghetaltus All Women Jazz Festival
Jazzarella4 - Ghetaldus All Women Jazz Festival 02. - 05.04.2009., Zagreb, Hrvatska

GABI NOVAK AND THE JAZZ ALL STAR ENSEMBLE

Ante Gelo - gitara / Matija Dedic - klavir / Krunoslav Levacic - bubnjevi / Mladen Barakovic - bass / Boško Petrovic - vibrafon / Davor Križic - truba / Miro Kadoic - alt saxophone / Saša Nestorovic - tenor saxophone / Zagrebacki solisti

Gabi Novak, rodena u Berlinu, karijeru je zapocela posudujuci glas likovima u crtanom filmu. Vec u to doba ostvarila je prvu suradnju s Boškom Petrovicem. Bojan Adamic, koji je 1956. došao u studio slušati spomenute radove, cuo je Gabi kako pjeva. Oduševljen muzikalnošcu i nacinom fraziranja, pozvao ju je da nastupi na koncertu njegovog big banda u Ljubljani. Buduci da je obožavala jazz, posebice pjevece poput Doris Day i Franka Sinatre, za taj nastup odabrala je pjesme ”Tea For Two” i ”Moonlight in Vermont”. Bio je to njezin prvi javni nastup, održan 1957. Na koncertu, ponovljenom u Zagrebu, Gabinom izvedbom oduševili su se glazbenici iz Plesnog orkestra RTV Zagreb, Tomica Simovic i Miljenko Prohaska. Upravo su je oni pozvali na Zagrebacki festival (1959.) gdje je izvela pjesmu ”Ljubav ili šala”, u aranžmanu Miljenka Prohaske.

Krajem pedesetih Gabi je u Zagrebu sudjelovala na jam sessionu zajedno s Louisom Armstrongom. Nakon toga nastupa i na jazz festivalima u Bledu te u Frankfurtu i Berlinu. Suradivala je s Herbom Gellerom, Johnom Lewisom, Artom Farmerom, Garyjem Burtonom, Kvartetom Boška Petrovica, Zagrebackim Jazz Kvartetom i B.P. Conventionom. Poznata je njezina izvedba vokalne verzije Prohaskine Intime, jedne od najpoznatijih skladbi hrvatskog jazz stvaralaštva.

Gabi Novak je ostavila znacajan trag na polju naše šlageristike. Nakon svog prvog albuma “Pjeva Gabi Novak” (1961.) ostvarila je niz zapaženih interpretacija. Brojne njezine izvedbe postale su klasici hrvatske popularne glazbe, medu ostalima “Vino i gitare”, “Bit ceš uvijek moj”, “Gazi dragi, srce moje”, “Pusti me da spavam”, “Kuca za ptice”, “Pamtim samo sretne dane”, “On me voli na svoj nacin”, “Ni ti ni ja”, “Pjesma je bila život moj”, “Za mene je sreca”, “Sve što znaš o meni”, “Slavit cemo sami”, “Plava ruža zaborava”, “Otok”, “Nada”, “Hrabri ljudi”, “Odlaze djecaci, a vracaju se ljudi”, “Ljubav ili šala”, “Što je ljubav”, ”Kako mogu vjerovati”,...

No, kao što je vec spomenuto, uz šlagere je uvijek bila naklonjena i jazzu. Iako se ne smatra jazz pjevacicom, jazz je ostao njezina ljubav i glazba kojoj se uvijek vracala. Tako je 2002. objavila CD s obradama skladbi Arsena Dedica i standarda kojima je bila posvecena na pocetku karijere. Projekt je ostvaren u suradnji s vodecim mladim sudionicima zagrebacke jazz scene koji su predvodeni njezinim sinom, Matijom Dedicem. Tim zapaženim albumom Gabi Novak potvrdila se kao kvalitetna pjevacica koja je ostala svoja, neovisna o trendovima i modi, ali uvijek moderna i prihvacena od istinskih ljubitelja dobre glazbe.

Gabi Novak je tijekom cijele karijere zadržala visoku estetsku razinu izvedaba. One se odlikuju svojom osebujnošcu, prepoznatljivošcu, profinjenošcu, elegancijom i osjecajnošcu. Zahvaljujuci tome, ali i njenom odgovornom pristupu glazbi gdje bih istakao poštenje, trud, perfekciju, poštovanje i postojan svjetonazor, primila je brojne nagrade i priznanja. Medu ostalima naveo bih Vjesnikovu nagradu za glazbu Josip Slavenski (1979.), Nagradu Vlaho Paljetak i Zlatnu plaketu Status (2003.), povodom 45. obljetnice javnog umjetnickog djelovanja. Nositeljica je odlicja Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulica (1996.). Nagrade Porin dobila je za najbolju jazz izvedbu - “My Funny Valentine” s albuma Handwriting (2002.), album godine - “Pjesma je moj život” (2003.), najbolji album pop i zabavne glazbe - “Pjesma je moj život” (2003.), najbolju žensku vokalnu izvedbu - “Pjesma je moj život” (2003.) te za najbolju vokalnu suradnju - “Za mene je sreca” (s albuma “Pjesma je moj život”) (2003.). Prva je, medu protagonisticama hrvatske zabavne i pop scene, dobitnica nagrade Porin za životno djelo (2006.).

GRACE KELLY QUINTET

Grace Kelly - saxophones, vocals / Jason Palmer - trumpet / Doug Johnson - piano / Thomson Kneeland - bass / Eric Doob - drums

Saksofonistica, pjevacica, skladateljica i aranžerka - Grace Kelly nova je zvijezda na jazz sceni. Uz alt saksofona svira još i klavir, sopran i tenor saksofon, klarinet, flautu, bas i bubnjeve. Iako tek sedamnaestogodišnjakinja, iskazuje nevjerojatnu zrelost, muzikalnost, osjecaj za blues i umijece improviziranja. Dosad je primila niz nagrada i priznanja. Objavila je pet samostalnih albuma. Suraduje s mnogobrojnim slavnim jazzistima, izmedu ostalih s Leeom Konitzom, Philom Woodsom, Daveom Brubeckom, Hankom Jonesom, Wyntonom Marsalisom i Dianne Reeves. Nastupala je diljem svijeta ne samo na najznacajnijim jazz festivalima, poput Lionel Hampton Jazz Festivala i Mary Lou Williams Jazz Festivala, vec i u prestižnim koncertnim dvoranama, primjerice u Carnegie Hallu i Boston Symphony Hallu, ali i u cuvenim jazz klubovima poput Birdlanda, Dizzy's Cluba Coca Cola i Jazz Standarda. Cesta je gošca cijenjenih radijskih i televizijskih emisija. O njezinim su nastupima hvalospjeve pisali ugledni dnevnici i magazini poput LA Timesa, Washington Posta, Downbeata, Jazziza i Jazz Timesa. Uz glazbu se još bavi plesom i glumom. Obožava starije filmove i, naravno, princezu Grace Kelly, ali i novije romanticne komedije, te glumce poput Julie Roberts, Sandre Bullock, Hugha Granta, Toma Hanksa i Meg Ryan. Zajedno s Morganom Freemanom i Williem Nelsonom te poznatim blues glazbenicima, sudjelovala je u snimanju filma “Delta Rising - A Blues Documentary”.

Rodena je kao Grace Chung u Wellesleyu, u americkoj saveznoj državi Massachusetts. Dijete je korejskih roditelja. Grace Kelly odrasla je u obitelji koja je cijenila umjetnost, posebice glazbu. Kao šestogodišnjakinja pocela je uciti svirati klavir, ubrzo je prešla na klarinet, a s deset godina se odlucila za saksofon. Isprva je ucila klasiku, ali poriv da notni materijal interpretira na vlastiti nacin vrlo brzo doveo ju je do jazz glazbe. Još kao sedmogodišnjakinja skladala je svoju prvu pjesmu - “On My Way Home”. Bila je najmlada studentica u povijesti New England Conservatory Prep Schoola. Na jazz odjelu, te prestižne škole, završila je svoje cetverogodišnje školovanje. Školovala se i na Brookline Music Schoolu. No, time nije završilo njezino glazbeno obrazovanje. Nastavila je uciti saksofon kod uglednih profesora - Leea Konitza, Jerryja Bergonzija i Allana Chasea, a pohada i satove skladanja, aranžiranja, flaute, bubnjeva i glasovira te u novije vrijeme i pjevanja.

Grace Kelly je od najranije mladosti iskazivala kreativnost. Nadahnjuje se poznatim glazbenicima raznih naraštaja i stilova, od Dukea Ellingtona, Milesa Davisa, Steviea Wondera, Davea Brubecka, Leea Konitza, Phila Woodsa, Paula McCartneya i Paula Desmonda do Pata Methenyja, Brada Mehldaua i Joshue Redmana. Posebice se oduševljava pjevacicama, medu ostalim Ellom Fitzgerald, Sarah Vaughan, Billie Holiday, Carmen McRae, Shirley Horn i Dianne Reeves. Iako je jazz njezina najveca ljubav, uspješno izvodi blues, funk i rock kao i suvremene glazbene idiome. Bez obzira u kojem stilu svira, Grace Kelly oduševljava osjecajnim izvedbama, savršenom kontrolom i usredotocenošcu. Prema rijecima glazbenih pedagoga, nesagledivi su dosezi u postizanju granica do kojih ova nadarena i svestrana glazbenica može ici. “Želja mi je što bolje usavršiti sviranje svih glazbala koje sviram”, rekla je. “Takoder želim svoju glazbu podijeliti sa što je moguce vecim brojem ljudi u nadi da ce im ona pružiti onoliko zadovoljstva i radosti koliko ih pruža meni”.

PATRICIA BARBER QUARTET

Patricia Barber - vocal and piano / Neal Alger - guitar / Michael Arnopol - bass / Eric Montzka - drums

“Ljudi danas ocajno trebaju glazbu. Trebaju glazbu koja ce ih dirnuti u dušu, a ne samo dotaknuti njihov razum. Biti pod dojmom neke glazbe nije isto što i biti uzdrman njom. Trebaju glazbu koja ce ih šcepati i odvesti negdje gdje nisu ni sanjali da bi trebali poci. Svake veceri gledam njihove oci i vidim da ih je previše praznih. To je zastrašujuce. Potrebna im je umjetnost.” Rijeci su to cikaške pjevacice, klaviristice i skladateljice Patricije Barber koja se na svjetskoj sceni profilirala kao neovisna i beskompromisna glazbenica. Slavu i komercijani uspjeh podredila je kreativnosti i razvijanju osebujnog pristupa. Njezina se glazba ne može usporedivati s onom drugih pjevaca i klavirista, niti svrstati u neki od postojecih žanrova. Bez kompleksa pjeva jazz ili covere popularne, rock ili brazilske glazbe i šansonu, ali i vlastite skladbe, slobodno putujuci svim glazbenim stilovima, spajajuci ih u nov, svjež, originalan i suvremen glazbeni jezik. Oslanjajuci se na intuiciju i unutarnji poriv, apstrahira konvencionalne postavke i klišee otkrivajuci nova glazbena podrucja. No, tijekom cetvrtstoljetne karijere uspjela se nametnuti kao respektabilna snaga svjetske glazbe. Tako se na listama uglednog americkog glazbenog casopisa Down Beata, u glasovanjima kriticara i citatelja, našla na najvišim pozicijama, rame uz rame sa slavnim pjevacicama poput Dianne Reeves, Diane Krall, Abbey Lincoln ili Nancy Wilson, a nerijetko i ispred mnogo poznatijih: Nore Jones, Cassandre Wilson, Shirley Horn i Dee Dee Bridgewater.

Patricia Barber je rodena u glazbenoj obitelji u predgradu Cikaga. Njezin otac, Floyd ”Shim” Barber, bio je saksofonist i svirao je zajedno s Glennom Millerom. Majka joj je bila blues pjevacica. Patricia je klavir pocela svirati kao šestogodišnjakinja. Psihologiju i klasicni klavir studirala je na sveucilištu u Iowi. Poslije se vratila u Cikago gdje redovito nastupa. Poznatija je postala sredinom osamdesetih nastupajuci po cikaškim klubovima. Sredinom devedesetih dobila je stalni angažman u glasovitom klubu Green Mill, u kojem je snimila koncertni album “Companion”. Otada se nametnula kao jedna od najznacajnijih jazz pjevacica. Uz Cassandru Wilson i Abbey Lincoln te Bobbyja McFerrina ona i jest jedna od najosebujnijih pjevacica jazza. Objavljuje za tvrtku Blue Note koja je godinama vodeca na polju jazz izdavaštva.

Patricia Barber je poznata po tome što rijetko mijenja postavu. Upravo se stalna suradnja s istim glazbenicima odražava na uigranost i sigurnost, razvijanje glazbenog iskaza te vecu mogucnost spontanih reakcija.

Osim što izvodi standarde, ne ogranicavajuci se žanrovski, Patricia Barber afirmirala se kao osebujna autorica. O svojim je skladateljskim i izvodackim idejama izjavila: “Ponekad pocnem raditi na melodiji ili ritmu, ili možda na harmonijama, a ponekad se jednostavno prepustim emocijama i dozvolim da one diktiraju u kojem ce se smjeru skladba razvijati. Zanesena sam idejom da moje skladbe i izvedbe snažno progovaraju o prošlosti, sadašnjosti i buducnosti jazzisticke umjetnicke forme, koju toliko obožavam, te da nemilosrdno donose osobnu viziju umjetnosti koja dolazi iz dubine duše.” Patricia Barber je za svoj skladateljski rad dobila nagradu John Simon Guggenheim Memorial Foundationa, a time se pridružila i drugim glasovitim osobama zaslužnim za dostignuca iz razlicitih podrucja djelovanja: Aaronu Coplandu, Henryju Kissingeru, Vladimiru Nabokovu i Langstonu Hughesu. U knjizi “Patricia Barber Songbook”, dostupnoj i na internetu, dokumentirano je 37 njezinih snimljenih skladba.

STACEY KENT QUINTET

Stacey Kent - vocal / Jim Tomlinson - saxes / Graham Harvey - piano / Jeremy Brown - bass / Matt Skelton - drums

Poznati, Oscarom nagradeni, skladatelj Jay Livingston rekao je da je Stacey Kent otkrice, da se ne može usporediti niti s jednom pjevacicom na današnjoj sceni, da pjeva cisto, da ima duh Billie Holliday, smisao za ritam i fraziranje Elle Fitzgerald te cistocu i izravnost Nata Kinga Colea. Upravo te karakteristike kao i njena opuštenost, uvjerljivost, romantican duh, ležernost i lakoca kojom pjeva, cine ju jednom od najtraženijih pjevacica na današnjoj jazz sceni. Godine 1995. sudjelovala je na snimanju filma “Richard III” Iana McKellena pjevajuci jazz verziju poeme “The Passionate Shepherd to His Love” Christophera Marlowea. Godine 2001. osvojila je British Jazz Award, a 2002. i 2006. BBC Jazz Award, obje u kategoriji jazz pjevacica. Bila je nominirana i za nagradu Grammy. Rado je videna gošca glasovitih urednika i voditelja televizijskih emisija, a priznanje joj je odao i veliki poznavatelj i zaljubljenik u jazz glazbu, redatelj i glumac Clint Eastwood. Pozvao ju je da nastupi na proslavi njegovog sedamdesetog rodendana.

Jazz pjevacaica Stacey Kent rodena je u South Orangeu, u americkoj saveznoj državi New Jersey. Nakon studija u Americi, školovanje nastavlja na londonskoj Guildhall School of Music and Drama gdje usavršava francuski, talijanski i njemacki. Tamo je upoznala saksofonista Jima Tomlinsona za kojeg se udala 1991. On je ujedno i njezin stalni suradnik, koji, osim kao tenor, alt i sopran saksofonist i flautist, u ostvarenju njezinih albuma sudjeluje i kao skladatelj, aranžer i producent. Zajedno žive u Velikoj Britaniji. Godinama radi sa stalnim suradnicima i tek povremeno, na snimanjima albuma, suraduje s poznatim americkim jazzistima, primjerice bubnjarom Jeffom Hamiltonom.

U prvoj polovici devedesetih nastupala je u londonskim klubovima, medu ostalima i cuvenom Ronnie Scott's Clubu. Vecu popularnost stekla je nakon snimanja albuma “Close Your Eyes” (1997.). Nastavila je snimati za tvrtku Candid te je ubrzo postala i najprodavanija britanska jazzistica. Njezin CD “Love Is... The Tender Trap” (1998.) ubrzo je nakon izdavanja proglašen najboljim albumom mjeseca i to u uglednom britanskom glazbenom casopisu Mojo. Zahvaljujuci tome, otvorila su joj se vrata najpoznatijih svjetskih jazz festivala i klubova, primjerice njujorških Birdlanda i Blue Notea, ali i koncertnih dvorana poput pariške Olympije i njujorškog Carnegie Halla. Kompakt disk “Let Yourself Go” (1999.) posvetila je Fredu Astaireu, a za CD “In Love Again” (2002.) odabrala je skladbe jednog od najpoznatijih i najproduktivnijih americkih autora - Richarda Rodgersa.

Upravo te odabrane skladbe nastale su u suradnji s njegovim najvjernijim partnerima: Lorenzom Hartom i Oscarom Hammersteinom drugim. Njezin sljedeci album, “The Boy Next Door” (2006.), ostvario je zlatnu nakladu u Francuskoj.

Status svjetski priznate pjevacice potvrdila je snimivši 2007. svoj prvi album za cuvenu tvrtku Blue Note - “Breakfast on the Morning Tram”. Za razliku od albuma koje je krajem devedesetih i pocetkom dvijetisucitih snimila za britansku izdavacku tvrtku Candid, na kojima gotovo u potpunosti izvodi standarde najcešce baladnog karaktera, na ovom ih je albumu tek nekoliko, a u nekim se izvedbama poziva i na europsko glazbeno naslijede. U taj su se koncept prikladno uklopile pjesme bliske formi šansone i sambe, a pjeva ih na francuskom. Kompakt disk je ostvario zlatnu nakladu u Francuskoj i Njemackoj. Prošle godine je album nominiran za nagradu Grammy u kategoriji najboljeg vokalnog jazz albuma, a za pjesmu “The Ice Hotel” 2008. je dobila prvu nagradu International Songwriting Competitiona.




---