Povratak na NOVU BARIKADU

   www.old.barikada.com
Muzicki web portal svih zemalja ex YU (i jos malo sire)





Dinko Husadzic Sansky - Pogled na jazz
Reklamno mjesto 1
Davor Hrvoj - Jazz Connections
Reklamno mjesto 2
Summer Music School Pucisca
Reklamno mjesto 3
Davor Matosevic (singer-songwriter)
Reklamno mjesto 4
exYUsingles - Istorijat muzike ex YU
Webmaster - Kontakt e-mail


Optimizirano za
IE i 1024 x 768

Dragutin Matosevic feat. Esad Prcic - Tulipani



ExYUsingles - Istorijat muzike ex YU
  Barikada - World Of Music - Svastara - 2007
BRYAN FERRY
Biografija

Bryan Ferry
Biografija

Kao što znate, ova velika britanska zvijezda dolazi u Zagreb, KC "Dražen Petrović", gdje će 11.10.2007. godine održati koncert. Cijena ulaznice do 10.09.2007. godine, u pretprodaji, je 270 kn, a nakon toga datuma 290 kn. Ovdje vam donosimo pregled njegove solo karijere.

Pjevač i vođa znamenitog britanskog sastava Roxy Music rođen je 26.09.1945. u County Durhamu (sjeveroistočna Engleska), te je nakon diplomiranja umjetnosti koncem '60-tih počeo pjevati u opskurnim sastavima, Gas Board i Banshees. Također, vrlo kratko vrijeme je radio kao učitelj, a 1970. odlazi u London i osniva Roxy Music. Nakon prva dva albuma s Roxy Music ("Roxy Music", 1972. i "For Your Pleasure", 1973.), iz sastava odlazi značajna kreativna karika, Brian Eno, a sastav objavljuje još jedan album, "Stranded" (1973.), te Ferry paralelno počinje objavljivati samostalne albume.

Prvi rad, "These Foolish Things", objavljen je 1973., te je kompletna zbirka obrada njemu omiljenih autora i kompozicija. Uz hit-singlove "A hard rain's a-gonna fall" (Bob Dylan) i "These foolish things" (Marvell / Strachey / Link), album je donio još 12 obrada, između ostalih i klasike poput "Sympathy for the devil" (Jagger / Richards), "Piece of my heart" (Franklin), "Baby I don't care" (Lieber / Stoller), "It's my party" (Wiener / Gold / Gluck) i "You won't see me" (Lennon / McCartney).

Drugi album, "Another Time, Another Place" (1974.) bio je također kolekcija obrada, no primljen je s vrlo lošim rezultatom unatoč sijasetu vrijednih covera poput neuspješnog singla "The 'in' crowd" (Page) ili klasičnih evergreena, također singla, "Smoke gets in your eyes" (Kern / Harback), "You are my sunshine" (Davis / Mitchell) i "(What a) wonderful world" (Campbell).

U međuvremenu, radeći i sa Roxy Music, dolazi do znatnih previranja i kreativnih posrtanja koja su uzdrmala pitanje opstanka sastava (albumi "Country Life", 1974. i "Siren", 1975.), te Andy MacKay i Phil Manzanera također kreću Ferryevim stopama objavivši solo albume, "In Search Of Eddie Riff" i "Diamond Head". Uz to, Manzanera okuplja novi sastav, 801, s kojim pokazuje vrlo visoki nivo kreativnosti. U ovakvoj kriznoj i nestabilnoj situaciji, voda na miln je stigla u pravo vrijeme zahvaljujući prvom i jedinom USA hit-singlu Roxy Music, "Love is the drug" (1975.), te unatoč svemu, Ferry 1976. godine objavljuje svoj treći solo album, "Let's Stick Together". Ovdje se po prvi puta predstavlja kao autor polovine materijala, no radilo se zapravo o ranijim Roxy Music skladbama - "Sea breezes", "Chance meeting", "Re-make / re-model", "Casanova", uz tek jednu novu autorsku skladbu, "2HB". Ostatak materijala su obrade od kojih je naslovna, "Let's stick together" (Harrison), doživjela veliki uspjeh dohvativši UK top-4, a "Shame, shame, shame" (Reed) UK top-7. Album je svoj najveći fokus na listama zabilježio na UK poziciji No. 19 što je u tom trenutku bio odličan doseg u vrijeme kada je sudbina samog Roxy Music bila posve neizvjesna.

Nakon toga Ferry objavljuje četvrti album, "In Your Mind" (1977.), kojim se posve okreće ka komercijalnoj pop-dance-rock publici koja mu donosi novi uspjeh, te album doseže UK top-5, a singlovi, "This is tomorrow" UK top-9 i "Tokyo Joe" UK top-15. Ovdje je Ferry po prvi puta kompletan autor cjelokupnog materijala, no stekao se utisak da je unatoč odličnoj produkciji Steve Nyea njegov kreativni senzibilitet opasno ugrožen. I premda je posegnuo za velikom svjetskom turnejom u koju je uključio ogroman prateći sastav u kojem su bili i članovi Roxy Music, izvještaji su mahom govorili o neduhovitom i pretjerano ukočenom frontmanu kojeg je bilo teško prepoznati u odnosu spram onog zanesenjaka s prva dva-tri albuma Roxy Music.

No, sam uspjeh albuma nagnao ga je da ponovno ode u studio i objavi vrlo sličan album nazvan "The Bride Stripped Bare" (1978.) koji je rezultirao simpatičnim, ali polovično uspješnim dance-rock singlom "Sign of the times". Album sadrži 10 kompozicija od kojih su 5 obrade, a između ostalog, ovdje se nalazi i "Take me to the river" (Al Green / Hodges) kojeg će samo dvije godine kasnije proslaviti Talking Heads.

Narednih godina Ferry se intenzivno vraća radu sa Roxy Music s kojima objavljuje dva završna albuma, "Flesh And Blood" (1980.) i "Avalon" (1982.), te u velikoj ekspanziji mnogih Ferry & Roxy imitatora new-wavea, post-punka, new romanticsa i elektronike definitivno raspušta sastav ostavljajući generacijama 80-tih pravi leksikon za šminkerski pop-rock zvuk i svjetonazor.

U prvoj polovici 80-tih nedostatak Ferryevog kompozitorskog rada pospješen je s nekolicinom reizdanja, te se singl "Let's stick together" po drugi put našao na top-ljestvicama što su vrlo brzo nadomjestila dva naredna i najbolja albuma.

Gotovo istovremeno, nekadašnji članovi Roxy Music, Andy MacKay i Phil Manzanera, objavljuju album "The Explorers", a Ferry "Boys And Girls" (1985.). Oba albuma su prikazala svu čar nekadašnjih Roxy Music kreativnih nazora, pa je Ferryev album pokupio ne samo komercijalni uspjeh, već i novu milijunsku publiku koja je tek sada otkrila njegove sentimentalne i romantične strasti. S albuma je skinuto čak pet singlova od kojih su balada "Slave to love" i dance-rock "Don't stop the dance" bili u opticaju dugi niz godina kao neizostavni hitovi radio etera i disco podija širom svijeta. S druge strane, "The Explorers" je plesao svega nekoliko mjeseci, te nakon toga više nitko nije spominjao mogućnost zajedničkog rada bivših kolega za nekim ponovnim okupljanjem Roxy Music.

U pauzi između dva albuma, objavljen je jedan vrstan singl, balada "Is it your love strong enough?" koji se odlično uklopio u tadašnje pop-rock sheme i pobrao zavidan uspjeh na europskim top-listama.

Posljednji Ferryev rad u 80-tim bio je odličan album "Bete Noire" (1987.) na kome je gostovalo više od 40 glazbenika. Svesrdnu pomoć uz Patrick Leonarda koji je kompozitor glazbe za polovinu albuma, ovdje su pružili John Marr (iz The Smiths), Paulinho Da Costa, Rhett Davies, David Gilmour (Pink Floyd), Paul Johnson, Andy Newmark, Courtney Pine... Album je posve naglasio segment plesnog dance-rocka u raskošnoj produkciji i raznolikom koloritu glazbenih nota tako da su singlovi "The right stuff", "Kiss & tell" i "Limbo" posve nadmašili sve one brojne Roxy Music hitove iz 70-tih godina, a album je s pravom dosegavši visoke UK pozicije bio i u kategoriji najboljih albuma po kritici 1987. godine.

U devedesetim godinama Ferry je već postao vidno umoran od kompozitorskog i diskografskog rada, te se nakon punih šest godina vratio s vrlo blijedim, mada ponovno raskošnim albumom "Taxi" (1993). Na njemu nema niti jedne autorske skladbe, te je svih 10 kompozicija ponovno uzeto iz repertoara Ferryu omiljenih evergreena i klasika. Singl, "Will you love me tomorrow" (Gottin / King), kojim je album najavljen u proljeće 1993. prošao je gotovo nezapaženo, tako da u najezdi alternativnog, grunge zvuka i hiper produkcije s MTV-a unatoč solidnom reperoaru albuma "Taxi", već nakon nekoliko mjeseci nitko na njega nije obazirao nikakvu veću medijsku pažnju. Inače, album sadrži i obrade "I put a spell on you" (Hawkins) i "All tomorrow's parties" (Lou Reed).

Već naredno proljeće, Ferry objavljuje deveti solo album, "Mamouna" (1994.), u nadi da će probuditi zanimanje glazbene i medijske javnosti, te unatoč kompletnom autorskom pristupu i solidnom laganom singlu "Your painted smile" ne uspjeva dosegnuti niti polovicu uspjeha prethodnog albuma "Taxi". Interesantno je da gotovo nitko nije primjetio da se ovdje po prvi puta nakon punih 20 godina susreo s Brian Enom s kojim je skladao kompoziciju "Wildcat days".

Jubilarni, deseti solo rad, objavljuje 1999. pod naslovom "As Time Goes By" prema znamenitoj kompoziciji Hupfielda, te je kao i u većini Ferryevog opusa potpuno sastavljen od obrada. Na albumu se nalazi čak 15 skladbi od kojih su tri čuvenog Cole Portera ("Miss Otis Regrets", "You do something to me" i "Just one of those things"). Zbirno gledajući, Ferry je ovdje prošarao od velikana kabaretske i klasične scene ranih godina 20. stoljeća do opusa bluesa i hard rocka 70-tih, pa je tako ovdje prisutan "September song" (Kurt Weill / Anderson), "I'm in the mood for love" (Wilmot / McHugh / Fields), "Falling in love again" (Hollander / Connelly) i posve nepotrebna "Easy livin'" (Robin / Rainger). No, i ovaj rad je prošao posve nezapaženo, pa tako pod novom najezdom post-new wave zvuka koji je počeo pristizati iz Amerike koja je otkrivala mnoštvo mladih izvođača sklonih fuzijskim utjecajima svega i svačega, Ferry nakon ovog albuma ponovno okupio Roxy Music.

Na početku 21. stoljeća Roxy Music kreću na turneju i objavljuju čak tri albuma uživo - "Concerto" (2001.), "Live" (2003.) i "Viva Roxy Music! The Live Roxy Music Album" (2003.) sa kojima još jače pozicioniraju svoj značaj i utjecaj na lavinu novih izvođača (od Modest Mouse, Music, The Notwist, Interpol, Beta Band, Killers, The Bravery, preko Franz Ferdinand i Bloc Party, do Kaiser Chiefs, Editors, Elbow...).

Ovakav poticaj dao je snage Ferryu da objavi jedanaesti solo album, "Frantic" (2002.) na kome se kriju mnoge zamke glede njegovog autorskog integriteta. Premda je sa Stewartom napisao šest brojeva, tri samostalno, jedan s Brian Enom (završnu "I thought"), nikako nije na odmet ne spomenuti da se Ferry debelo spotaknuo na vlastiti retrogradni stepen kojeg je tijekom karijere koliko-toliko uspješno zaobilazio. Da bi sve bilo u uobičajenom kontekstu, ponovno je uvršteno i nekoliko obrada - Dylanove "It's all over now baby blue" i "Don't think twice it's all right", te dvije posve nepotrebne, "Goodnight Irene" (Ledbetter / Lomax) i "One way love" (Berns / Ragavoy).

Svoj album "Dylanesque" (2007.) posvetio je znamenitim obradama skladbi Bob Dylana - od "Just like Tom Thomb's blues", "Times they are a-changin'", do "Knockin' on heaven's door", "Gates of Eden" i "All along the watchtower". Solidan album koji daje do znanja da od Ferrya možemo još ponešto dobrog uočiti odražava se i na velikoj ekipi glazbenika koji su profesionalno odradili svoj dio studijskog zadatka. Tako ekipu od 9 glazbenika između ostalih čine basist Guy Pratt (radio s Pink Floyd, Madonnom, M. Jacksonom, Roxy Music, Sophie Ellis Bextor), prateći vokal Me'sah Bryan (radila s Kylie Minoque i Victoriom Beckham), stari suradnik, bubnjar Andy Newmark koji ima zavidnu listu karijere (Carly Simon, Sly And The Family Stone, Ronnie Wood, Steve Winwood, David Bowie, Carole King, Randy Newman, John Lennon, Roxy Music...). Ostatak raskošnog pratećeg banda još sačinjavaju Colin Good (piano), Leo Abrahams (gitara), Oliver Thompson (gitara), Chris Spedding (gitara) i Mandy Drummond (viola, klavijature, prateći vokal).

Diskografija:
These Foolish Things (1973) / Another Time, Another Place (1974) / Let's Stick Together (1976) / In Your Mind (1977) / The Bride Stripped Bare / (1978) / Boys And Girls (1985) / Bete Noire (1987) / Taxi (1993) / Mamouna (1994) / As Tme Goes By (1999) / Frantic (2002) / Dylanesque (2007)

Autor teksta i fotografija:

Vladimir Horvat Horvi
Zagreb, Hrvatska
djhorvi@net.hr








Davor Matosevic - videos
Reklamno mjesto 5
Rock Otocec 2010
Reklamno mjesto 6
Web portal Pljuga
Reklamno mjesto 7

Andjelko Jurkas (HR) - Bez rocka trajanja (Knjiga + CD)
Reklamno mjesto 8
Gary Talley (USA) - Guitar Playing for Songwriters
Reklamno mjesto 9

Hosting sponzor:

Barikada - facebook group





© Copyright by Dragutin Matosevic. All rights reserved (2004 -