Barikada - World Of Music
Povratak na NOVU BARIKADU

   www.old.barikada.com 
Muzicki web portal svih zemalja ex YU (i jos malo sire)






Dinko Husadzic Sansky - Pogled na jazz
Reklamno mjesto 1
Davor Hrvoj - Jazz Connections
Reklamno mjesto 2
Summer Music School Pucisca
Reklamno mjesto 3
Davor Matosevic (singer-songwriter)
Reklamno mjesto 4
exYUsingles - Istorijat muzike ex YU
Webmaster - Kontakt e-mail


Optimizirano za
IE i 1024 x 768

Dragutin Matosevic feat. Esad Prcic - Tulipani



ExYUsingles - Istorijat muzike ex YU
  World Of Music

JAZZARELLA 2
22. - 25. mart 2007. - Zagrebačko kazalište mladih, Zagreb, Hrvatska


Avantgarde Jazz Nights Festival
Jazzarella 2
Obavijest za medije
ROBERTA GAMBARINI QUARTET

Roberta Gambarini, glas / Larry Vuckovich, klavir / Jake Hanna, bubnjevi / Reggie Johnson, bas

Larry Vuckovich (1936., Kotor) već je dugo jedan od vodećih jazz klavirista američke Zapadne obale. U SAD došao je 1951., a glazbom se profesionalno bavi od 1959. Pratio je brojne vokaliste (Anita O'Day, Joe Williams, Helen Humes, Leon Thomas...) i instrumentaliste (Don Byas, Charlie Haden, Bobby Hutcherson, Tom Harrell...), no najdužu suradnju uspostavio je s Jonom Hendricksom čiji je pratitelj bio 25 godina. Tijekom boravka u Europi vodio je ritam sekciju kluba Domicile u Munchenu i svirao s brojnim američkim glazbenicima (Dexter Gordon, Philly Joe Jones, Lucky Thompson), dok je u 80-ima neko vrijeme proveo u New Yorku (Billy Higgins, Buddy Tate, Milt Hinton, Mel Lewis). Živi u kalifornijskom Napa Valleyju i vodi nekoliko vlastitih sastava (Young At Heart Ensemble, Blue Balkan Band).

Jake Hanna (1931., Boston) podjednako je vješt mainstream bubnjar malih sastava i velikih orkestara. Između sredine 50-ih i sredine 70-ih bio je povezan sa sljedećim imenima: Toshiko Akiyoshi (1957.), Maynard Ferguson (1958.), Marian McPartland (1959.-1961.), Woody Herman Orchestra (1962.-1964.), Merv Griffin Big Band (1964.-1975.). Od 1970. živi u Los Angelesu gdje je svirao s grupom Supersax, sudjelovao na brojnim snimanjima i festivalima.

Reggie Johnson (1940., Owensboro, Kentucky), jedan od velikih kontrabasista svoje generacije, od sredine 80-ih živi u Europi (Johnny Griffin, Horace Parlan, Phil Woods, Alvin Queen, Clark Terry...). Prije toga bio je član Jazz Messengersa, Bobby Hutcherson-Harold Land kvinteta, stalni basist Kennyja Burrella, a kao freelance glazbenik svirao je s mnogim velikanima (Keith Jarrett, Sonny Rollins, Sonny Stitt, Mingus Dynasty...).

Roberta Gambarini po mnogim je mišljenjima najimpresivnija jazz pjevačica u posljednja dva desetljeća, a ako se nekim poklonicima jazza ta ocjena čini pretjeranom, morati će se služiti s tvrdnjom da suvremena jazz scena u posljednjih deset godina nije vidjela bolju vokalisticu rođenu izvan sjevernoameričkog kontinenta. Gambarinijeva je, naime, Talijanka iz Torina gdje je dobila ime po musicalu Roberta za koji je skladatelj Jerome Kern 1933. napisao "Smoke Gets In Your Eyes", najdražu pjesmu njezinih roditelja. Iz očeve diskoteke stekla je prva saznanja o Elli Fitzgerald, Sarah Vaughan, Carmen McRae i Bessie Smith, u dvanaestoj počinje svirati klarinet, ali se nakon nekoliko godina posvećuje pjevanju i - na nagovor obiteljskih prijatelja koji su prvi uočili njezin dar - kao sedamnaestogodišnjakinja već nastupa po klubovima sjeverne Italije. Dvije godine kasnije seli u Milano iz kojega često odlazi na koncerte i festivale po cijeloj Italiji i izvan granica domovine, da bi joj nagrada na jednom nacionalnom jazz natjecanju osigurala dvogodišnju stipendiju za studij na New England Conservatory of Music u Bostonu.

Tek što je 1998. došla u Sjedinjene Američke Države, doslovno u prvim tjednima boravka u Bostonu, Roberta Gambarini doznala je da se kvalificirala za polufinale zacijelo najuglednijeg jazz natjecanja na svijetu: Thelonious Monk International Jazz Competition. Na koncertu u Washingtonu žiri ju je proglasio trećeplasiranom iza Teri Thorton i June Monheit, što joj otvara mnogo veće perspektive negoli studij u Bostonu, te uskoro odlazi u New York.

Odluci da se 1999. skrasi u svjetskoj metropoli jazza svakako je pridonijela činjenica da joj treće mjesto na Monkovu natjecanju - za razliku od Monheitove - nije osiguralo ugovor za snimanje, nego ju je izložilo čestim putovanjima po Istočnoj obali kojih tempo nije mogla izdržati. Do tada nepoznata izvan Italije, zahvaljujući talentu i profesionalnim ambicijama ubrzo postaje traženom suradnicom iskusnijih kolega, pa je već na prvim nastupima u njujorškim klubovima pjevala u društvu saksofonistâ Jimmyja Heatha i Harolda Landa te bubnjara Billyja Higginsa.

Priča o dojmu što su ga atraktivan glas i besprijekoran ukus Roberte Garmbarini ostavili u jazz zajednici New Yorka postala je sastavnim dijelom njezine biografije, ali Robertin kultni status na tamošnjoj sceni ima niz stvarnih uporišta. Među glasnogovornicima njezina umijeća, među koje se ubrajaju Clark Terry, Ron Carter i nedavno preminuli Michael Brecker, ističe se klavirist-veteran Hank Jones, višegodišnji pratitelj Elle Fitzgerald, za kojega su nastupi s Robertom Gambarini "jedan od životnih vrhunaca". Upoznali su se 2001. na Lionel Hampton Jazz Festivalu i malo zatim zajedno gostovali na nizozemskom North Sea festivalu kojega je Gambarinijeva bila gošća i godinu ranije. Drugi veliki poklonik Roberte Gambarini iz lige prvih imena jazza je saksofonist James Moody, gost na njezinu nastupnom CD-u "Easy To Love", s kojim je pjevala u malim sastavima i u Dizzy Gillespie All-Star Big Bandu, između ostaloga i na albumu "Dizzy's Business" (2006). No, od svih velikana s kojima se susrela od dolaska u Sjedinjene Države (a popis je zaista dug), Roberta Gambarini najprisniji je odnos uspostavila sa saksofonistom i skladateljem Bennyjem Carterom. U posljednje tri godine Carterova života, do smrti 2003., bila je njegova miljenica, a on njezin mentor i promicatelj, prvi koji ju je predstavio publici jazza u Los Angelesu.

Redovita gošća vodećih američkih i međunarodnih festivala, koncertnih dvorana i klubova, Roberta Gambarini uvrstila se, zahvaljujući u djetinjstvu i obitelji stečenim glazbenim afinitetima, među vodeće interpretatorice repertoara iz tzv. Great American Songbook, pjesmarice američkih standarda, što u punom sjaju pokazuje prvim albumom "Easy To Love". Snimila ga je 2004. s klaviristom Tamirom Handelmanom i dvije ritam sekcije (basisti John Clayton i Chuck Berghofer, bubnjari Willie Jones III i
Joe LaBarbera), dok James Moody nastupa u snimkama "Lover Man" i "Centerpiece". Osim razumljivog izbora skladbe "Smoke Gets In Your Eyes" (u kombinaciji sa "All the Things You Are"), Robertin prvijenac sadrži same klasike jazza u čijim izvedbama pokazuje zavidnu melodioznost, savršenu intonaciju i nadasve vjernost be bop tradiciji (glavni su joj uzori Gillespie i Monk), izraženu atraktivnim scat pjevanjem, po čemu je često uspoređuju s Ellom Fitzgerald i Sarom Vaughan. CD "Easy To Love" ove je godine bio nominiran za Grammy u kategoriji vokalnog jazz albuma, a Roberta Gambarini promovirat će ga na Jazzarelli 2 u društvu vrsnih pratitelja od kojih je zagrebačkim poklonicima jazza najpoznatiji kontrabasist Reggie Johnson.

Više informacija: jazzg@zg.t-com.hr . Sapienti Sat d.o.o.








Davor Matosevic - videos
Reklamno mjesto 5
Rock Otocec 2010
Reklamno mjesto 6
Web portal Pljuga
Reklamno mjesto 7

Andjelko Jurkas (HR) - Bez rocka trajanja (Knjiga + CD)
Reklamno mjesto 8
Gary Talley (USA) - Guitar Playing for Songwriters
Reklamno mjesto 9

Hosting sponzor:

Barikada - facebook group





© Copyright by Dragutin Matosevic. All rights reserved (2004 -