JAZZARELLA 2
22. - 25. mart 2007. - Zagrebačko kazalište
mladih, Zagreb, Hrvatska |
Avantgarde Jazz Nights Festival
Jazzarella 2
Obavijest za medije
ROBERTA GAMBARINI QUARTET
Roberta Gambarini, glas / Larry Vuckovich, klavir / Jake Hanna,
bubnjevi / Reggie Johnson, bas
Larry Vuckovich (1936., Kotor) već je dugo jedan od vodećih
jazz klavirista američke Zapadne obale. U SAD došao je 1951., a glazbom se profesionalno
bavi od 1959. Pratio je brojne vokaliste (Anita O'Day, Joe Williams, Helen Humes,
Leon Thomas...) i instrumentaliste (Don Byas, Charlie Haden, Bobby Hutcherson,
Tom Harrell...), no najdužu suradnju uspostavio je s Jonom Hendricksom čiji
je pratitelj bio 25 godina. Tijekom boravka u Europi vodio je ritam sekciju
kluba Domicile u Munchenu i svirao s brojnim američkim glazbenicima (Dexter
Gordon, Philly Joe Jones, Lucky Thompson), dok je u 80-ima neko vrijeme proveo
u New Yorku (Billy Higgins, Buddy Tate, Milt Hinton, Mel Lewis). Živi u kalifornijskom
Napa Valleyju i vodi nekoliko vlastitih sastava (Young At Heart Ensemble, Blue
Balkan Band).
Jake Hanna (1931., Boston) podjednako je vješt mainstream bubnjar
malih sastava i velikih orkestara. Između sredine 50-ih i sredine 70-ih bio
je povezan sa sljedećim imenima: Toshiko Akiyoshi (1957.), Maynard Ferguson
(1958.), Marian McPartland (1959.-1961.), Woody Herman Orchestra (1962.-1964.),
Merv Griffin Big Band (1964.-1975.). Od 1970. živi u Los Angelesu gdje je svirao
s grupom Supersax, sudjelovao na brojnim snimanjima i festivalima.
Reggie Johnson (1940., Owensboro, Kentucky), jedan od velikih
kontrabasista svoje generacije, od sredine 80-ih živi u Europi (Johnny Griffin,
Horace Parlan, Phil Woods, Alvin Queen, Clark Terry...). Prije toga bio je član
Jazz Messengersa, Bobby Hutcherson-Harold Land kvinteta, stalni basist Kennyja
Burrella, a kao freelance glazbenik svirao je s mnogim velikanima (Keith Jarrett,
Sonny Rollins, Sonny Stitt, Mingus Dynasty...).
Roberta Gambarini po mnogim je mišljenjima najimpresivnija
jazz pjevačica u posljednja dva desetljeća, a ako se nekim poklonicima jazza
ta ocjena čini pretjeranom, morati će se služiti s tvrdnjom da suvremena jazz
scena u posljednjih deset godina nije vidjela bolju vokalisticu rođenu izvan
sjevernoameričkog kontinenta. Gambarinijeva je, naime, Talijanka iz Torina gdje
je dobila ime po musicalu Roberta za koji je skladatelj Jerome Kern 1933. napisao
"Smoke Gets In Your Eyes", najdražu pjesmu njezinih roditelja. Iz
očeve diskoteke stekla je prva saznanja o Elli Fitzgerald, Sarah Vaughan, Carmen
McRae i Bessie Smith, u dvanaestoj počinje svirati klarinet, ali se nakon nekoliko
godina posvećuje pjevanju i - na nagovor obiteljskih prijatelja koji su prvi
uočili njezin dar - kao sedamnaestogodišnjakinja već nastupa po klubovima sjeverne
Italije. Dvije godine kasnije seli u Milano iz kojega često odlazi na koncerte
i festivale po cijeloj Italiji i izvan granica domovine, da bi joj nagrada na
jednom nacionalnom jazz natjecanju osigurala dvogodišnju stipendiju za studij
na New England Conservatory of Music u Bostonu.
Tek što je 1998. došla u Sjedinjene Američke Države, doslovno
u prvim tjednima boravka u Bostonu, Roberta Gambarini doznala je da se kvalificirala
za polufinale zacijelo najuglednijeg jazz natjecanja na svijetu: Thelonious
Monk International Jazz Competition. Na koncertu u Washingtonu žiri ju je proglasio
trećeplasiranom iza Teri Thorton i June Monheit, što joj otvara mnogo veće perspektive
negoli studij u Bostonu, te uskoro odlazi u New York.
Odluci da se 1999. skrasi u svjetskoj metropoli jazza svakako
je pridonijela činjenica da joj treće mjesto na Monkovu natjecanju - za razliku
od Monheitove - nije osiguralo ugovor za snimanje, nego ju je izložilo čestim
putovanjima po Istočnoj obali kojih tempo nije mogla izdržati. Do tada nepoznata
izvan Italije, zahvaljujući talentu i profesionalnim ambicijama ubrzo postaje
traženom suradnicom iskusnijih kolega, pa je već na prvim nastupima u njujorškim
klubovima pjevala u društvu saksofonistâ Jimmyja Heatha i Harolda Landa te bubnjara
Billyja Higginsa.
Priča o dojmu što su ga atraktivan glas i besprijekoran ukus
Roberte Garmbarini ostavili u jazz zajednici New Yorka postala je sastavnim
dijelom njezine biografije, ali Robertin kultni status na tamošnjoj sceni ima
niz stvarnih uporišta. Među glasnogovornicima njezina umijeća, među koje se
ubrajaju Clark Terry, Ron Carter i nedavno preminuli Michael Brecker, ističe
se klavirist-veteran Hank Jones, višegodišnji pratitelj Elle Fitzgerald, za
kojega su nastupi s Robertom Gambarini "jedan od životnih vrhunaca".
Upoznali su se 2001. na Lionel Hampton Jazz Festivalu i malo zatim zajedno gostovali
na nizozemskom North Sea festivalu kojega je Gambarinijeva bila gošća i godinu
ranije. Drugi veliki poklonik Roberte Gambarini iz lige prvih imena jazza je
saksofonist James Moody, gost na njezinu nastupnom CD-u "Easy To Love",
s kojim je pjevala u malim sastavima i u Dizzy Gillespie All-Star Big Bandu,
između ostaloga i na albumu "Dizzy's Business" (2006). No, od svih
velikana s kojima se susrela od dolaska u Sjedinjene Države (a popis je zaista
dug), Roberta Gambarini najprisniji je odnos uspostavila sa saksofonistom i
skladateljem Bennyjem Carterom. U posljednje tri godine Carterova života, do
smrti 2003., bila je njegova miljenica, a on njezin mentor i promicatelj, prvi
koji ju je predstavio publici jazza u Los Angelesu.
Redovita gošća vodećih američkih i međunarodnih festivala,
koncertnih dvorana i klubova, Roberta Gambarini uvrstila se, zahvaljujući u
djetinjstvu i obitelji stečenim glazbenim afinitetima, među vodeće interpretatorice
repertoara iz tzv. Great American Songbook, pjesmarice američkih standarda,
što u punom sjaju pokazuje prvim albumom "Easy To Love". Snimila ga
je 2004. s klaviristom Tamirom Handelmanom i dvije ritam sekcije (basisti John
Clayton i Chuck Berghofer, bubnjari Willie Jones III i
Joe LaBarbera), dok James Moody nastupa u snimkama "Lover Man" i "Centerpiece".
Osim razumljivog izbora skladbe "Smoke Gets In Your Eyes" (u kombinaciji
sa "All the Things You Are"), Robertin prvijenac sadrži same klasike
jazza u čijim izvedbama pokazuje zavidnu melodioznost, savršenu intonaciju i
nadasve vjernost be bop tradiciji (glavni su joj uzori Gillespie i Monk), izraženu
atraktivnim scat pjevanjem, po čemu je često uspoređuju s Ellom Fitzgerald i
Sarom Vaughan. CD "Easy To Love" ove je godine bio nominiran za Grammy
u kategoriji vokalnog jazz albuma, a Roberta Gambarini promovirat će ga na Jazzarelli
2 u društvu vrsnih pratitelja od kojih je zagrebačkim poklonicima jazza najpoznatiji
kontrabasist Reggie Johnson.
Više informacija: jazzg@zg.t-com.hr
. Sapienti Sat d.o.o.
|