|
|
MERI CETINIĆ
P r e d s t a v l j a n j e
|
|
|
Meri Cetinić
Split, Hrvatska
|
|
Meri Cetinić rođena je 15. lipnja 1953. godine u Splitu. Porijeklom
je iz Blata na Korčuli od kuda su joj se roditelji, početkom 50-tih, doselili
u Split. Odrastajući u skromnoj, ali skladnoj obitelji, uz oca električara i
majku domaćicu, te dva starija brata, Antu i Borisa, vrlo rano se počeo isticati
njen talent za glazbu, osobito pjevanje. Počinje nastupati već kao dijete, a
u osnovnoj je školi često dobivala glavne uloge u školskim priredbama. Kasnije
zavrsava Srednju muzičku školu i Pedagošku akademiju, smijer Glazba, u Splitu.
Njen brat Ante, 5 godina stariji od Meri, bio je vrlo utjecajan
i cijenjen muzičar u Splitu. U njihovom stanu su se okupljala sva imena iz glazbenog
života Splita tog vremena i Meri je još kao djevojčica sve to upijala sa strane.
Rano je počela slušati crne pjevače, zavoljela blues i gospel glazbu.
U 14. godini pobijedila je sa pjesmom "Warm and tender
love" Percie Sladgea na "Raspjevanom proljeću" u Splitu. Sa 15
godina postaje članom grupe "CHE" i to kao orguljašica. Svirala je
tada prve Hammond orgulje u gradu. U 17. godini prelazi u grupu "Delfini"
kao vokalni solist, te odlazi na prvu turneju po SSSR-u. Uglavnom je pjevala
repertoar Janis Joplin, Deep Purple, Led Zeppelina i sličnih grupa i pjevača.
Ubrzo prestaje suradnja s "Delfinima", te upisuje Pedagošku akademiju
i radi na usavršavanju glasa kod prof. Branke Ristić u Splitu. Na Pedagoškoj
akademiji 1972. godine susreće Slobodana M. Kovačevića, te zajedno osnivaju
grupu "More" u kojoj Meri svira klavir i vokalni je solist. Također
je uz S. M. Kovačevića skladatelj i aranžer grupe. Grupa snima nekoliko singlica
i album "More" koji postiže veliki uspjeh, kao i naslovna pjesma.
Ujedno, na "Splitskom festivalu" grupa "More" ima 2 uspješna
nastupa s pjesmama "Gdje god da pođeš" i "Samo simpatija".
Nakon nekoliko uspješnih godina s grupom "More" započinje solističku
karijeru. Glavnog suradnika pronalazi u bratu Anti koji već tada živi u Holandiji,
te s njim snima nekoliko albuma: "Meri" (1979), snimljen u Zagrebu
s vodećim studijskim muzičarima i Zagrebačkim solistima; "Ja sam žena"
(1980) snimljen u Annhemu, Holandija, prvi je njen kompletan autorski album.
Album je postao dijamantni i kao takav prvi u Hrvatskoj pop glazbi. Na albumu
sudjeluju i neki holandski glazbenici.; "U prolazu" (1981) Arnhem;
"As" (1982) Arnhem i "Prašina s puta" (1983) Arnhem.
Na svim tim albumima Meri je skladala većinu pjesama na tekstove
Ivice Flesch, Jakše Fiamenga, Krste Jurasa i Momčila Popadića. Meri je pjevala
i sve prateće vokale, te svirala klavir, a sav produkcijski i aranžerski dio,
te sviranje svih ostalih instrumenata, djelo su njenog brata Ante Cetinića.
Paralelno s ovim autorskim albumima, u suradnji s skladateljem Zdenkom Runjićem
uglavnom nastupa na Splitskom festivalu, te godinu za godinom ostvaruje uspjehe
s pjesmama: "Lastavica", "Četiri stađuna", "U prolazu",
kao i kasnije s pjesmama "Konoba" (S. M. Kovačević - Šunjić), "Zemlja
dide mog" (V. Barčot - I. Cetinić)...
U međuvremenu dobiva nekoliko važnih priznanja i nagrada: Proglašena
je pjevačicom godine 1981. i 1982. za cijeli teritorij ex-Jugoslavije, Dobiva
"Zlatnu pticu" za izvanredne diskografske uspjehe u 1983. godini,
te Estradnu nagradu 1988. godine. Na festivalu Split 1989. izvodi vlastitu skladbu
"Dome moj" i osvaja 3. nagradu publike. Ista skladba doživjela je
i stranu verziju. Snimljena je u Belgiji 1990. pod nazivom "Veel te mooi"
u izvedbi dueta Neygen Erik i Sanne i postala veliki hit.
Ostali albumi su: "Meri VI"; "Zlatni snovi"
u suradnji Z. Runjić - M. Došen; "Potraži me" (1988) u suradnji s
Ivom Lesićem i "Zašto te volim" (1992) u suradnji s Remi Kazinotti.
Nakon preseljenja u Zagreb, 1996. godine, snima još jedan
autorski album, "Putovanja" (1998). U Zagrebu snima sa studijskim
muzičarima iz grupe Song Killers, te nešto od tog materijala i u Splitu. Na
ovim pjesmama sama je radila i aranžmane, te produkciju uz suradnju Ante Pecotića
i Joška Banova. Na albumu se prvi put pojavljuje njena kćer Ivana te zajedno
rade.
Za album, "Malo mora na mom dlanu", snimku koncerta
iz splitskog HNK, na kojem su sudjelovali Merini dugogodišnji suradnici (Banov,
Brodarić, Sirišćević...), te kao gosti i prijatelji (Oliver,
Kondža, Tedi, klapa Kumpanji, te još neke klape), dobiva nagradu Porin za najbolji
album zabavne glazbe 2002. godine.
Osim studijskih radova i festivala, svih ovih godina radi
koncerte širom Hrvatske, te često odlazi u SAD, Canadu, Australiju i mnoge druge
zemlje.
Nekoliko zadnjih godina nastupa na Šibenskom festivalu Dalmatinske
šansone s vlastitim skladbama i dobiva nekoliko nagrada: "Rijeka bez povratka",
"Griža", "Kruh i sol", "U samoći prolazi mi vrime"
... God ine 2005., nakon dugog vremena ponovo nastupa na Splitskom festivalu
i to sa svojom jazz skladbom "Sjena tvoga tila", uz pratnju jazz grupe
Black Coffee. Početkom 2005. godine u izdanju diskografske kuće Croatia Records
objavljen je dvostruki CD sa 40 uspješnica iz Merine karijere, "Meri Cetinić
- Zlatna kolekcija", među kojima je i 20 Merinih autorskih pjesama.
Također, početkom 2006. godine u Splitu je snimila novi studijski
album "Tiramola", rađen u suradnji sa splitskom jazz grupom Black
Coffee, a izdala ga je diskografska kuća Croatia Records.
Dodatni linkovi: Grupa More
- Male gramofonske ploče - Meri Cetinić
- Male gramofonske ploče
| 
