Giga |
|
Giga |
SAVJET STRUČNJAKA
Podešavanje bubnja
By Darko Saračević - Giga
Neću govoriti o tome kako nenaštiman instrument zvuči katastrofalno, niti
o tome da samo jedan nenaštiman instrument u bendu uništava zvuk čitavog benda,
već ću vam pokušati na najjednostavniji i najkraći način objasniti kako da
izvučete najbolje iz svog instrumenta. Ovaj tekst govori o bubnjevima.
O BUBNJU
Osnova je, u neku ruku, blesavo jednostavna: bubanj je cilindar
sa vibrirajućom membranom (Kod nas se mogu čuti i nazivi opna, koža, plastika).
Radi jednostavnosti ću koristiti naziv "opna" na jednom (ili oba)
kraja i kada udarimo opnu - nastaje zvuk.
Ali avaj! Karakteristike tog zvuka zavise od mnogo faktora: materijala od
kojeg je cilindar napravljen, osobina opne, brzine udarca (dodajte ovome težinu
palice, veličinu i materijal od kojeg je vrh palice napravljen, itd.), zategnutosti
opne, akustičnih osobina prostorije, ...
(Tonsko) podešavanje bubnja, ili štimanje, ili tuning, poriče bilo kakvu
kompleksnost - više zategnuta, udarena opna daje viši ton od manje zategnute
udarene opne. Međutim, broj zvukova koji jedan bubanj može da proizvede je
NEOGRANIČEN.
Jedan od glavnih faktora u ovom neograničenom broju je zategnutost opne.
Materijal od kojeg je tijelo bubnja napravljeno, njegov dijametar i dubina,
igraju ulogu u karakteristikama, jačini i sustainu (Sustain - označava dugački
ton koji nastaje tako što, na primjer, okinete žicu na gitari i pustite da
se žica sama zaustavi. Za razliku od nekih drugih instrumenata, kod bubnjeva
taj ton u pravilu nikada nije isti kao i prvi ton koji se čuje kada udarite
opnu.) zvuka, ali opna utiče na visinu, rezonantnost, attack (prvih 1-5ms
zvuka), decay (način završavanja zvuka - momentalno, polako, prvo nestaju
više frekvencije i slično) i boju, a i uveliko utiče na prije nabrojane: karakteristike,
jačinu i sustain zvuka. Niti jedan drugi pojedinačni faktor nema uticaja na
ukupni zvuk bubnjeva i niti jedan pojedinačni faktor nije toliko zanemarivan
od strane i amatera i polu-profesionalaca.
Razloga za ovo je mnogo: ignorancija, nedostatak vježbe, nedovoljno shvatanje
delikatnih promjena u zvuku i dinamici koje jednostavne metode štimanja donose,
i najveći - strah. Strah od promjene trenutnog zvuka bubnja jer:
- Bubnjar ne razumije kako je trenutni zvuk postignut, i
- On ili ona se boje da nikada više neće postići takav zvuk.
Čuo sam mnogo bubnjara, bilo da sviraju na svom ili tuđem kompletu bubnjeva.
Uvijek, bez iznimke, postoji razlika u zvuku "profesionalnog" i
"neprofesionalnog" kompleta. Ali to ne mora da bude tako. Tehnike
koje profesionalci koriste su dostupne svima. Najbolje stvari koje bubnjar
može da uradi, ako želi da razumije i nauči štimanje bubnja, su:
- Eksperimentiše (i shvati da time ne može pokvariti bubanj. Bolji zvuk je
tu negdje, smo ga treba otkriti.), i
- Oslobodi se straha.
BUBNJEVI – OSNOVE PODEŠAVANJA
Ne može biti jednostavnije od ovoga: opna je priljubljena
za rub bubnja pomoću obruča, a obruč je učvršćen za ostatak bubnja šarafima.
Zatežući šarafe pomjeramo obruč bliže bubnju i time razvlačimo opnu preko
ruba bubnja. Više razvučena opna proizvodi viši ton kada je udarimo. (Vidi
sliku 1) I to je u osnovi to!
Ono što uzrokuje širok spektar varijacija u zvuku od jednog do drugog kompleta
bubnjeva (čak i istog proizvođača i modela) jeste način na koji je ovaj osnovni
pricip podešavanja primijenjen, kao i posebni trikovi o kojima će poslije
biti riječi. Ako nikada prije niste podešavali bubanj, najbolje je da skinete
sve opne i krenete iz početka. Možete koristiti stare opne, ali rezultat će
biti bolji sa novima. Ako ne znate veličinu opni izmjerite dijametar bubnja
u centimetrima i podijelite ga sa 2,54 da biste dobili dimenziju u inčima
jer će vam taj broj trebati u prodavnici.
VAŽNO: Zapamtite položaj obručeva prije nego ih skinete. Ovo iz razloga što
se obruč tačno "naštimao" (tačnije: deformisao) prema ostatku bubnja
i trebalo bi mu dosta vremena da se ponovo deformiše prema novoj poziciji.
Dobro, prihvatili ste izazov i sjedite ispred bubnja sa kojeg ste skinuli
opne. Odlično. Bacite ih i otpakujte nove (zar ste stvarno mislili da ću vam
govoriti o podešavanju bubnja sa starim opnama?). Ako koristite i gornje i
donje opne, možda bi bilo dobro da konsultujete web stranice proizvođača o
karakteristikama opni. Izgubili bismo dosta vremena i prostora da ovdje objašnjavam
kako se pojedine opne ponašaju i kakav zvuk daju.
Za sada ćemo postaviti gornju opnu. Da bismo pripremili bubanj za ovo (oh,
ne opet te pripreme) trebat će vam fini šmirgl-papir i parafin (ako se radi
o drvenom bubnju). Ako imate bubnjeve od pleksiglasa, fiberglasa (da, ima
i takvih) ili metala, zaboravite šmirgl-papir. Parafin će biti dovoljan.
Dok su vam opne skinute, svakako želite detaljno pregledati bubanj i iznutra
ga očistiti od prašine i piljevine. Također, vi neizostavno želite uzeti odvijač
i pritegnuti sve šarafe koji sa unutrašnje strane drže matice obruča ili noge
bas bubnja.
Provjerite rub bubnja. Da li je gladak? Ako nije, upotrijebite šmirgl-papir.
Nemojte biti isuviše revnosni samo na jednom dijelu ruba jer ćete napraviti
udubljenje zbog kojeg ćete zažaliti. Položite bubanj sa rubom koji obrađujete
na potpuno ravnu površinu, ali pravo ravnu, i upalite stolnu lampu unutar
bubnja. Svjetlost ne smije prolaziti između ravne površine i bubnja. Ako prolazi,
vaš bubanj nije doživio prosvjetljenje, već je spreman za majstora. Ne upuštajte
se u popravku isuviše oštećenog ruba ako niste sigurni šta treba raditi.
Da bih nastavio dalje sa tekstom, zamislit ću da je rub vašeg bubnja potpuno
ravan i gladak. Nanesite tanki sloj parafina na rub. Za one koji ne znaju:
većina bijelih svijeća je napravljena od parafina. I rekao sam: tanki sloj.
Ne pretjerujte. Ovo će omogućiti opni da se bez trenja kreće preko ruba. Ako
vas ovo podjeća na podmazivanje, i u trenucima svoje genijalnosti poželite
koristiti motorno ulje - nemojte. Drvo upija ulje i vremenom biste toliko
natopili bubanj uljem da biste totalno promijenili zvuk (o uništavanju bubnja
je nepotrebno bilo šta reći).
Sada stavite opnu preko ruba bubnja. Vjerojatno će vam izgledati da nije
"sjela" kako treba. To je poprilično normalno (osim ako na bubanj
od 14'' ne pokušate staviti opnu od 13'' ili 16'') budući da većina opni nije
potpuno ravna kad ih donesete iz prodavnice. Okrećite opnu na bilo koju stranu
dok vam ne izgleda najbolje namještena. Preko opne nabacite obruč, po mogućnosti
u istom položaju kao i prije skidanja starih opni.
Sve je najravnije da ravnije ne može biti. Stavite šarafe na svoja mjesta
i zavrnite ih prstima toliko da počnete osjećati otpor. I dalje je opna veoma
labava. Uradite slijedeće: Koristeći palčeve i kažiprste obje ruke pritisnite
obruč na četiri najudaljenije tačke koliko god možete. Možda čujete i krckanje
iz opne, ali to je veoma normalno. Primijetite da je opna postala još labavija.
Ponovo prstima dotegnite sve šarafe koliko možete. Sada ide jedna stvar od
koje se onima koji ne znaju o čemu se radi diže kosa na glavi: bubanj stoji
na podu, opna je na njemu, obruč na njoj sa rukom zategnutim šarafima. Naslonite
zapešće (unutrašnji dio dlana) tačno na centar opne i lagano se oslonite na
opnu, sve dok svu svoju težinu ne prebacite na tu tačku. Ne bojte se, opna
NEĆE puknuti. Za vrijeme pojačavanja pritiska opna će definitivno krckati
i praviti čudne očajničke zvukove, ali budite nemilosrdni i neka vas ništa
ne spriječi da nastavite sa pritiskom.
Ako ovo ne napravite sada, u toku sviranja će opna (kada udarcima primijenjujete
puno veću silu na opnu) "nasjedati" na svoje mjesto i bubanj će
se svako malo raštimavati. Ovo "nasjedanje" opne na rub je važno
da biste je moglu naštimati "samu na sebe". O ovome malo poslije.
Osnovno pravilo zatezanja šarafa na bubnju jeste da uvijek zatežete suprotne
šarafe. Nemojte ići u krug. Slika 2 pokazuje redoslijed zatezanja šarafa na
različitim bubnjevima. Uvijek pratite ove dijagrame.
Ponovimo šta ste do sada uradili: skinuli ste obruč i zapamtili njegovu poziciju
u odnosu na tijelo bubnja, bacili ste stare opne i nabavili nove, zategnuli
sve šarafe u unutrašnjosti bubnja, poravnali male neravnine na rubu, nanijeli
tanki sloj parafina, stavili novu opnu u najbolji položaj, nabacili obruč,
rukom zategli šarafe, pritisnuli obuč, ponovo dotegli šarafe, intimno se upoznali
sa opnom aplicirajući svoju težinu na njen centar i ponovo dotegli šarafe
rukom.
Spremni smo za podešavanje opne "same sa sobom". Bubanj je i dalje
na podu, uzmite palicu i blago udarite opnu na oko 3 cm od svakog šarafa.
Primijetite da je visina tona različita kod većine šarafa. Podesiti opnu "samu
sa sobom" znači dotegnuti sve šarafe ključem za bubanj (ovu alatku do
sada nisam pominjao jer smatram da niste bubnjar ako je nemate i nema nikakve
potrebe da dalje čitate ovaj tekst) tako da je visina tona prilikom udarca
na 3 cm od svakoga - ista. Namjerno kažem "dotegnuti" jer i ovdje,
kao i kod gitare, vrijedi pravilo: "Otpusti malo više i dotegni koliko
treba".
Možete još koji put ponoviti apliciranje pritiska na sredinu opne i podešavanje
"same sa sobom". Svaki put nakon pritiska na sredinu primijetiti
ćete da opna vraća dublji ton. Bolje da ovo više puta ponovite sada nego da
vam u toku svirke opna popušta od udaraca.
Nakon podešavanja opne "samu na sebe" šarafe zatežete po slici
2 do visine tona koja vama odgovara. Sve do sada ste uradili kao i bilo koji
profesionalni bubnjar. Visina tona pojedine opne je stvar pojedinačnog ukusa.
To više nije nauka, već umjetnost. Ali, postoji par savjeta kojih biste se
trebali pridržavati dok dolazite do visine tona koja vam odgovara.
Dok podešavate bubanj koristite bat (čekić iz bas pedale) radije nego palicu.
Sam udarac tvrdog vrha palice proizvodi zvuk koji vas može omesti, dok kod
bata toga nema. Ako štimate opnu na bubnju na kojem je već montirana opna
na suprotnoj strani, držite bubanj na podu preko peškira da biste prigušili
vibracije druge opne.
VISINA TONA TIJELA BUBNJA
Vratite se malo u osnovnu školu, oko osmog razreda, predmet:
fizika, i prisjetite se šta je rezonantna frekvencija. Tijelo bubnja, kao
i svako drugo čvrsto tijelo, ima svoju rezonantnu frekvenciju. To je ona frekvencija
na kojoj tijelo bubnja počinje i samo oscilovati kada je u njegovoj blizini
drugo tijelo koje osciluje tom frekvencijom. Držite labavo tijelo bubnja bez
opni (najbolje ga je objesiti o kakav konopac) i udarite ga batom. Čut ćete
veoma tih ton određene visine. Taj ton je drastično važan za podešavanje vašeg
bubnja.
Kada počnete zatezati opnu podešenu "samu na sebe" preko tijela
bubnja, primijetit ćete da se ton opne pojačava i stišava, pa opet pojačava
i stišava i sve tako. Razlog za to je fazno poništavanje i pojačavanje vibracija
opne i rezonantnih vibracija tijela bubnja. Onoga trenutka kada su ton opne
i rezonantni ton tijela bubnja isti, stigli ste do tačke kada svako daljnje
zatezanje opne može samo pokvariti ukupni zvuk bubnja.
Od otpuštene opne do trenutka kad opna vibrira rezonantnom frekvencijom tijela
bubnja postoje tri ili četiri (u zavisnosti od kvaliteta bubnja) tačke na
kojima opna i tijelo rade zajedno, u sinhronizaciji, skladno, streme ka božankoj
ljepoti sazvučja, hitaju ka oduševljavanju slušalaca ... shvatili ste poentu
pasusa.
VISINA TONA DRUGE OPNE
Dodajte gore komplikovanom sistemu od bezbroj mogućnosti još
jednu opnu i dobili ste komplikovan sistem od bezbroj mogućnosti sa još jednom
opnom. Ova druga opna igra ne manje važnu ulogu od prve opne i ne manje važnu
ulogu od tijela bubnja. Iz ovih razloga, dosta bubnjara ni ne koristi drugu
opnu. Međutim, ako se koristi ispravno, druga opna predstavlja važan alat
u stvaranju predivnog zvuka.
Postoje samo tri opcije kada je u pitanju druga opna:
1. druga opna je iste visine tona kao i prva
2. druga opna je višeg tona nego prva i
3. druga opna je nižeg tona nego prva
Svaka od ovih opcija proizvodi totalno različite rezultate, ali je najbitnije
zapamtiti da i najmanja promjena visine tona druge opne proizvodi drastične
razlike u ukupnom zvuku. Razlozi za ovo su objašnjeni u udžbenicima fizike,
opet, pa vas neću time gnjaviti.
DVIJE OPNE ISTE VISINE TONA
Ovakvo podešavanje proizvodi topao, zaokružen zvuk sa mnogo
sustaina. Attack može biti veoma oštar (u zavisnosti od zategnutosti gornje
opne) i decay je izuzetno dug, bez ikakvih promjena u visini tona za vrijeme
trajanja zvuka.
DONJA OPNA ZATEGNUTA MANJE OD GORNJE
Decay i sustain su donekle umanjeni, zvuk je puniji i ton
dublji (čak i ako je ukupna visina bubnja ista. VAŽNO: upamtite - ako otpustite
jednu opnu, ton bubnja se snižava. Da biste održali istu visinu tona bubnja
morate drugu opnu zategnuti.), ali se visina tona, kao i u prvom slučaju,
ne mijenja za vrijeme decaya.
DONJA OPNA ZATEGNUTA VIŠE OD GORNJE
Ovdje stvari postaju interesantne. Kao i u prijašnjem slučaju,
sustain je umanjen, zvuk je puniji, ali će ton za vrijeme decaya postati dublji
i dobit ćete nešto kao "bwow" zvuk. To je zato što, kada udarite
gornju opnu, donja odmah počinje vibrirati i davati zvuk, dok je gornja djelić
sekunde prigušena palicom. Gornja opne tek naknadno počinje proizvoditi dublji
ton. Taj efekat nikada nećete imati u drugom slučaju, ali ne pitajte zašto.
RELATIVNE VISINE TONOVA POJEDINIH KOMPONENTI
Svaka komponenta bubanja će utjecati na svog susjeda. Uglavnom
je ovaj utjecaj nečujan za većinu slušalaca, ali postaje od ogromne važnosti
kada udarite više od jedne komponente odjednom. Sa ovim morate eksperimentisati
da biste dobili najbolje rezultate koji pristaju vašoj tehnici sviranja i
vašoj muzici.
Kada budete u prilici, ispitajte kako zvuči standardni rock komplet: 22''
bas, 12'' i 13'' tomovi i 16'' floor tom. Usporedite to sa kompletom 24''
bas, 14'' tom i 18'' floor tom, ili 18'' bas, 10'', 12'' i 14'' tomovi i 16''
floor tom. Kao što sam na početku teksta rekao – mogućnosti su beskonačne.
Evo jednog tonskog "štima" kompleta bubnjeva:
- 10'' tom - D povišeno
- 12'' tom - A povišeno
- 14'' tom - F
- 16'' floor tom - C
- 22'' bas - prednja opna F (oktavu niže od toma), rezonantna opna E
- 14'' doboš - G
Neka vas ne čudi tačan ton pojedinih komponenti. Uzmite iole kvalitetan gitarski
štimer sa ugrađenim mikrofonom i vidjet ćete da će vam biti od pomoći. Za
podešavanje bubnjeva izuzetno uspješno koristim obični YAMAHA YT-2200.
DOBOŠ
Doboš je sasma druga priča. Mnogi faktori uzrokuju totalno
drugačiji pristup podešavanju doboša. Prvo, doboš je tanji nego tomovi (I
nemojte pliz govoriti: "Ima i dubokih doboša!". Znam da ima, ali
ne pišem tekst za web portal vojnih orkestara, već standardnih bendova.) i
obično je pravljen od drugog materijala i na drugačiji način. Drugo - mrežica
sa donje strane zahtijeva poseban pristup podešavanju donje opne.
DONJA OPNA KOD DOBOŠA
Počnimo ovdje. Donja opna kod doboša nema utjecaj na zvuk
kao što to ima kod tomova. To joj i nije svrha. Donja opna kod doboša služi
kao vibrirajuća površina za mrežicu. Naglasit ću da podešavanje donje opne
na dobošu na istu visinu tona kao i gornja opna pomaže "otvorenijem"
zvuku doboša, ali efekat nije ni izdaleka dramatičan kao kod tomova.
Pravila:
- zategnutija donja opna na dobošu - mrežica više vibrira
- otpuštenija donja opna na dobošu - mrežica manje vibrira
Zategnite donju opnu onoliko koliko želite da vem mrežica vibrira. Imajte
na umu i mehanizam za zatezanje mrežice: više zategnuta mrežica - kraće trajanje
vibracija, manje zategnuta mrežica - duže trajanje vibracija.
GORNJA OPNA KOD DOBOŠA
Podešavanje gornje opne kod doboša je totalno osoba stvar
i najviše zavisi od muzike koju svirate. Rock obično traži dublji, deblji
zvuk dobiven otpuštenijom opnom. Ali neki od najboljih rock bubnjara imaju
doboše naštimane veoma visoko.
Najbolje je da provedete čitavo popodne eksperimentišući dok ne dobijete
ono što vam se najviše dopada. Pridržavajte se dva pravila:
1. I gornja i donja opna moraju biti podešene "same na sebe" i
2. Najblaži dodir na gornju opnu mora proizvesti vibracije mrežice.
"DANFOVANJE" (PRIGUŠIVANJE)
I ovdje su stvari veoma subjektivne. Neki bubnjari to uopšte
ne rade jer vole prirodni zvuk bubnja. Obično su to jazz bubnjari. Drugi,
pak, koriste nejnevjerovatnije metode, sve da bi postigli slijedeće:
- Rješavanje problema "zvonjave"
- Prigušivanje zvuka i skraćivanje decaya
- Dobijanje "toplijeg", "zaokruženijeg", "debljeg"
zvuka bubnja
Kako se ovo postiže? Jastuci, spužva, ljepljiva traka, papir, obruč isječen
od stare opne, papirne maramice, toalet papir, filc, zavoj, novčanice, male
dlakave životinje, ... spisak je beskonačan. I ovdje vrijedi samo eksperiment.
Da vam malo približim moguće rezultate, dat ću primjer bas bubnja od 22''
sa REMO Ebony opnom u koju udara okrugli čekić sa REMO Ambassador Coated rezonantnom
opnom na kojoj je isječena rupa promjera 15 cm (svaka rupa na rezonantnoj
opni većeg promjera od 7'' je kao i da nemate rezonantnu opnu) u gornjem desnom
uglu. Prednja opna je podešena na ton E, dok je rezonantna opna zategnuta
ovlaš da daje puno viši ton od prve. Kada udarite ovako podešen prazan bas
bubanj dobijete nešto što skoro sasvim, ali ne u potpunosti, ne podjeća na
zvona crkve Notre Dame. Ali:
1. jastuk (ili slično) koji pokriva 15-20% samo prednje opne: naglašen attack
čekića, ton i sustain ostaju (u zavisnosti od zategnutosti rezonantne opne),
2. jastuk (ili slično) koji pokriva 15-20% samo rezonantne opne: attack čekića
umanjen, ton i sustain razvijeni kao kratki udari energije popraćeni visokim
"overtonesovima",
3. jastuk (neću više pisati "ili slično") koji pokriva 15-20% obje
opne: naglašen attack čekića, ukupna jačina zvuka nešto smanjena, ton i sustain
fokusirani, "overtones" otklonjeni.
4. jastuk koji pokriva 25-30% prednje opne i jastuk koji pokriva 15-20% rezonantne
opne: attak čekića postaje veoma oštar i naglašen, ukupna jačina nije manja
nego pod 3., zvuk i sustain postaju još više usmjereni, "ovetones"
više uopšte ne postoje. Idealno za ozvučavanje mikofonom.
5. obje opne prigušene jastukom koji pokriva 25-30% površine: totalno fokusiran
bas bubanj idealan jedino za blisko ozvučavanje mikrofonom.
6. sve preko 30% umrtvljene površine bilo koje opne: prestanite se baviti
muzikom.
Zaključak: EKSPERIMENTIŠITE
Ups. Pa već sam na sedmoj A4 stranici, a riječi nisam rekao
o hardwareu niti o činelama. Budući da mi je pet stranica A4 formata neki
limit, ograničit ću se samo na jednu rečenicu. Hardware uvijek držite čistim,
ne zatežite šarafe previše, činele ne stavljajte na stalke bez plastične ili
neke druge mekane podloške oko metalne osovine i ... vježbajte.
Ah da, i eksperimentišite. Ništa ne možete pokvariti. Oni koji žele više
naučiti o podešavanju bubnja mogu mi pisati na darko@alterart.ba
i poslat ću im tekst na engleskom jeziku "Drum Tuning Bible" na
preko 20 strana u kojem su objašnjene stvari do u najsitniji detalj.
Slika 1 |
Slika 2 |
G i g a
Preuzeto sa web stranice www.demobands.com
uz odobrenje autora teksta i gl. urednika web stranice:
Ivan Demoli (091/5957-922)
idemoli@demobands.com
www.demobands.com
Vezani linkovi:
Kako napraviti promotivni paket za bend
Istina o demo snimku - I dio
Istina o demo snimku - II dio
Vrlo malo o mikrofonima i još manje o DI
kutijama
Kako promovirati bend
Podešavanje bubnja
Ozvučavanje bubnja