|
| STOP ZA GRAND PARADU
(Autor: Zeljko Milovic, Bar, SCG)
|
|
Lidija Vujacic
|
|
STOP ZA GRAND PARADU
Pobjeda Severine Vuckovic na "Dori" numerom koja
se opasno priblizila granici muzickog (ne)ukusa, te ucestvovanje niza folk pjevaca
na "Beoviziji" bjelodano pokazuju da su turbo-folk i njegove mutirane
varijante i konacno zagospodarile estradnim nebom cjelokupnog Balkana. Za divno
cudo, Crna Gora je ovoga puta ostala po strani - iako su ispisnici "Grand
parade" i dalje dominantna muzicka podgrupacija u nas, "Montevizija"
je dokazala postojanje urbane komponente ovdasnje scene.
"Od prvog trenutka kada su kompozitori i tekstopisci novokomponovane
muzike poceli da se okrecu savremenim temama, i od casa kada su izvodjaci zamijenili
svoju narodnu nosnju i svecana odijela modernom odjecom, novokomponovana narodna
muzika bila je na putu da prosiri analogiju biljezenu od strane ucenih posmatraca,
analogiju putanje od Nesvila do Brodveja" - pisao je u svom magistarskom
radu "Turbo folk i turbo srpstvo" Eric Gordy, americki teoreticar
kulture koji je u periodu 1991. - 1994. u Jugoslaviji proucavao fenomen turbo-folka.
Po njemu, ovaj rogobatni "amalgam muzickih i vizuelnih stilova" bio
je "osudjen na sirenje polja djelovanja", jer su narodni elementi
zamijenjeni simbolima zapadnih komercijalnih pop stilova, na nacin kako su ih
dozivljavali stanovnici brdovitog Balkana.
U odnosu na prvi arhetipski turbofolk spot Ivana Gavrilovica,
"200 na sat", te hedonisticki proglas "Koka-kola, marlboro, suzuki...
Nikom nije lepse nego nama", turbo-folk je izmijenio pojavni oblik i nacin
djelovanja. Preselio se iz zadimljenih disko / folkoteka u udarne termine jedine
regionalne televizije, lukavo se zaklonivsi iza globalnog trenda - upotrebe
etno motiva, koristeci ga kao opravdanje za hiperprodukciju besmislenih, a po
pravilu opsteprihvacenih ostvarenja.
"Muzika je, kao uostalom i sve drugo, u modernom potrosackom
drustvu postala roba, odnosno unosan proizvod kojeg kreiraju, kako globalni
uticaji preko masovnih medija, tako i lokalni ambijent i postojeci kulturni
milje" - istice antropolog mr. Lidija Vujacic. Po njenom misljenju, izbor
konzumacije muzike, koja je u skladu sa potrebama i vrijednosnim kriterijumima
pojedinca, vrlo cesto pada na specificne "balkanske ritmove za koje se
tesko moze reci da imaju bilo kakve veze sa ukusom, kvalitetom, ali i logikom".
Vujacic precizira da "takva jednostavna zabava za sobom povlaci i kvaziumjetnicku
orijentaciju, manire, motivaciju i postaje sredstvo identifikacije i socijalizacije,
posebno kada je rijec o mladjoj populaciji".
Da je modificirani turbo-folk osvojio i dojucerasnje tabu pozicije
pokazuje ovogodisnja "Beovizija", jer su ucesce na polufinalnom takmicenju
za izbor predstavnika SCG na "Evroviziji" najavili i Ana Bekuta, Luis
i "Zvijezde Granda". U gomili izvodjaca koji ce na toj manifestaciji
pokusati da kvalitetom zauzdaju mocnu masineriju su i predani bastinici tradicionalnog
zvuka, grupa "Biber".
"'Beovizija' je presjek muzike koju trenutno imamo. Na
zalost, jedan mainstream je zamijenio drugi" - iskren je Rastko Aksentijevic,
vodja sastava cija se pjesma "Turta" pojavila na prestiznoj "Buddha
Bar" kompilaciji. On kaze da je svjesno odlucio da "stane na crtu"
jer nije zelio da prizna pobjedu ljudima "koji spajaju nespojive stvari,
posto nemaju osjecaj gdje je granica od koje nesto lijepo, kao sto je etno muzika,
postaje svoja karikatura".
Iz Srbije se muzicka posast odavno prosirila ex-YU zemljama,
pokazujuci kako se doskorasnja braca valjano razumiju. Iz zagrebackih kafica
treste narodnjaci, Seka Aleksic je docekana u Splitu kao olimpijska sampionka,
a "Seve Nacionale" se plasirala na "Eurosong" izvodeci pjesmu
"Moja stikla", cijeg bi se sklopa postidjeli i najrigidniji turbo-folkeri.
Kompozicija Borisa Novkovica, za koju aranzman potpisuje Goran Bregovic, podigla
je veliku prasinu, jer je, kako podsmjesljivo navode beogradski mediji, "sastavljena
od srpskih poskocica".
"U opcoj poplavi neukusa i nasilne balkanizacije, koja
se probila u sve pore naseg zivota, ne cudi me Severinin eksces" - kazao
je po zavrsetku "Dore" gradski vijecnik Splita Luka Podrug, analizirajuci
numeru koju hrvatski web-portali najcesce opisuju rijecima "nakaradno,
sramotno, ekscesno".
Nedavno odrzana "Montevizija" je uveliko odstupila
od okruzenja, jer se opseg prikazanog uglavnom kretao u domenu pop-rocka. No,
i pored nesumnjivog kvaliteta, srbijanskim dnevnim novinama mnogo je zanimljivija
bila tvrdnja koju je u "Nedjeljnom popodnevu" TVCG izrekla vokalna
solistkinja grupe "Krug" Svetlana Kalezic Radonjic. U kratkom intervjuu
ona je, pored ostalog, istakla da je "'Montevizija' bila kao kakva gitarijada,
a 'Beovizija' ce biti prava "Grand parada", te da "vidi kako
zivi u zdravom drustvu".
Upravo su ove sentence bile inicijalna kapsla za novi obracun
na forumu sajta drzavne srbijanske televizije. U anticrnogorskom maniru poznatom
jos iz "No Name" slucaja pominjane su "hijenski nakezene voditeljke",
"cobanski govor dobrog Feddyja", te "nacionalna tragedija i nemoc"
ako se ne posalje srpski predstavnik na ESC. Posebna paznja bila je posvecena
vjerskoj pripadnosti domacina emisije, a kao jedna od zamjerki pjevacici "Kruga"
navodjeno je to sto je na nastupu nosila "zelenu odezdu i pletenicu".
"Praveci paralelu izmedju svoje glave, iscrpljene pri
kraju radnog dana, i najveceg dijela balkanskog prostora istrosenog od kriza,
trzavica i potresa, pitam se da li nam se, na kolektivnom planu, desilo to isto
- da su nam se glave toliko zamorile da vise ne mogu da prime nista sto nije
lako svarljivo" - kaze za Monitor Svetlana Kalezic Radonjic, inace asistent
na Filozofskom fakultetu u Niksicu, precizirajuci da se najveci dio balkanskog
zivlja, "cak i na zvanicnom, festivalskom nivou, osvjezava folk-limunadom
jer, sveden na kvalitativnu cetvrtinu onoga sto je nekada bio, nije u stanju
da se izbori sa ozbiljnijim sadrzajima".
Mr. Lidija Vujacic objasnjava da muzicka slika (ne)ukusa uvijek
vuce analogiju sa aktuelnim drustvenim momentom. "Zelja za kopiranjem,
nedovoljno obrazovanje, medijska eksplozija i, gotovo, politicka strategija
da se nametne i popularise los kvalitet, samo su jedna od posljedica krize kroz
koje citav region prolazi u zadnje dvije decenije. Teska svakodnevnica, opterecena
socijalnim problemima i kulturnim i vrijednosnim trazenjima, kamuflira se frivolnim
sadrzajima, narocito muzickim", veli.
Po njenom misljenju, jedini djelotvorni lijek od utapanja ili
izbjegavanja diktata aktuelne muzicke (ne)kulture lezi u "prepoznavanju
individualnih, unutrasnjih potreba suptilnijeg izraza, a ne slijepo prihvatanje
vanjskih autoriteta koji to ne zasluzuju". Sudeci po "Monteviziji",
reklo bi se da se muzicki dio Crne Gore izjasnio da je doslo vrijeme da se misli
sopstvenom glavom, svoj na svome. Ostatak drzave na takvu ce odluku pricekati
do kraja maja.
Lidija Vujacic
|
|
Lidija Vujacic
|
| 
