Barikada - World Of Music
Povratak na NOVU BARIKADU

   www.old.barikada.com 
Muzicki web portal svih zemalja ex YU (i jos malo sire)






Dinko Husadzic Sansky - Pogled na jazz
Reklamno mjesto 1
Davor Hrvoj - Jazz Connections
Reklamno mjesto 2
Summer Music School Pucisca
Reklamno mjesto 3
Davor Matosevic (singer-songwriter)
Reklamno mjesto 4
exYUsingles - Istorijat muzike ex YU
Webmaster - Kontakt e-mail


Optimizirano za
IE i 1024 x 768

Dragutin Matosevic feat. Esad Prcic - Tulipani



ExYUsingles - Istorijat muzike ex YU
  World Of Music

Teretna zemlja, BiH
Rock Files - Komentar
Autor: Tomica Racic, Tuzla, BiH

Sigurno ste se iznenadili zadnjih dana 2004. godine kada su mnogi CD shopovi u Tuzli, ali i drugim gradovima, bili ograđeni žutim trakama. Da li je to veće iznenađenje od onoga događaja u istoj toj prošloj godini kada se Federalnoj teleziviji pojavio Edo Maajka i govorio o piratstvu i CD divljaštvu. Sve se svodi na ono jedno moguće i nemoguće u ovoj našoj dragoj zemlji. Moguće je da se svuda i svugdje provodi Zakon o autorskim pravima samo kod nas ne. Ili smo mi zadnji indijanci koji vole anarhiju, toliko nam dragu da u svemu kasnimo za ostalim dijelom svijeta? Nije na odmet podsjetiti se te zaboravljene pojave i njegove primjene u vidu zakona koje je kao i većina stvari samo mrtvo slovo na papiru.

Autorska prava su od raspada bivše nam države za nas postala potpunom nepoznanicom. Rijetkost je bila prije one racije pronaći originalni CD. Skoro svi u gradu imali su piratska izdanja kako stranih tako i domaćih CD-a. Više volimo kopirati i hvaliti se najružnijom kvalitetom proizvoda nečijeg rada. Netko tko se prolijeva svoj znoj mi ga tako lako omalovažavamo i ne poštujemo u abnormalno velikom postotku. Postavljam si isto pitanje, a i vama dragi čitatelji Barikade: da li ste spremni platiti jedan originalni CD onoliko koliko on zaista vrijedi, i koliko ste zaista spremi izdvojiti za jedan takav proizvod, iako smo na listi najsiromašnijih zemalja u Europi? Da sad ne pričam o stranim CD-ima kojima je cijena za dva puta veća. Sječam se da sam negdje prije više od šest ili sedam godina za jedan takav CD, evo konkretan primjer - grupe Rage Against The Machine platio u jednoj od zemalja zapadne Europe trideset i koju marku. S ovim standardom mislim da će samo rijetki, ili ispravnije rečeno oni koji su pri parama priuštiti sebi luksuz zvan kupovina glazbenog CD-a.

Što se tiče tih autorskih prava i odnosa nas samih prema toj pojavi, ja bih još i podigao cijenu. A zašto? Jasno je i davno poznato da je BiH teretna zemlja. Što naš narod smisli, zamisli, zakomplicira i kako se pojedini ponašaju to ni tegljač nije u stanju podnijeti. Zato kažem teretna da obuhvatim sve moguće aspekte. Dovoljno nerazvijeni u svakom pogledu hranimo se na osnovu tuđih uspjeha. Već od malih nogu okusio sam tu nit nezadovoljstva u vidu ljudske zavisti i pohlepe kad u nečemu uspijem izraziti svoje sposobnosti i postignem pozitivan rezultat. Ili nitko na to nije obračao pažnju. Sjetim se tako i nekih kolega koje naravno više ne žive u BiH. I oni su nekad uspijevali u onome u čemu su mislili da su najbolji. I sa istom dozom negativnosti bili su popračeni njihovi uspjesi. Oni koji su se isticali imali podrugljivo mjesto u društvu. Ili dok su ovdje boravili osjetili su se ugnjetavani, a često njihovim rezultatima hvalili su se drugi. I dok sad netko poznat i cijenjen pravi novce na osnovu svoga truda i vrati se ovamo kao neki pobjednik mi smo toliko jadni da taj njegov trud ne cijenimo. Eto, pomenuo sam slučajno Edu Maajku koji je jedan od najsvježijih primjera, ali i očit primjer ovoga svega izrečenog. Njegov rad i trud se ovdje nije isplatio ni u kom smislu. I u ovakvoj sredini nije mogao uspjeti niti je itko mario za ono što on radi. On je samo jedan primjer, a ima još bezbroj sličnih ili čak istih. Mi smo toliko jadni da kopiramo CD jedne osobe za koju smo govorili kako nema pojma i da je lud. A kad ga neka druga sredina prihvati na osnovu kvaliteta koje posjeduje, onda ga i mi dočekamo, naravno, s crvenim tepihom. Čini se da oni vicevi iz razdoblja bivše Juge o glupim Bosancima u sebi nose i istinu. Da li smo ipak toliko glupi da ne prepoznajemo vlastite potencijale i talente?

Kako se sve uzme u obzir, mislim da smo previše zavidni i uz to se ne obaziremo na mladi naraštaj i generacije koje žudi za znanjem. I kada se desi da takvim talentiranim postavljaju nogu kako bi se zapeli, izgubili ravnotežu, pali i razbili nos nije ni čudo što se jedna takva osoba puna gorčine odluči napustiti rodnu zemlju. I onda se oni u foteljama zapitaju zašto nam omladina odlazi iz države? I kad se vrati, opet se svi prave pametni kao u slučaju Gorana Bregovića kada je napravio koncert u Sarajevu s svojim cijenjenim Orkestrom Za Svadbe I Sahrane. Jedan novinar ga pita zašto si pobjegao. Eto, sad dragi moj slušatelju Barikade, zapitaj se i razmisli koju minutu o apsurdnosti tog pitanja. Jedan svjetski glazbenik koji je pravio glazbu za filmove i surađivao s ostalim svjetskim glazbenicima doživljava provociranja. I čak prije te kobne, 1992. godine, Bregović je više boravio van BiH nego u njoj samoj. Sječam se da je tada Bregović mrtvo hladno odgovorio tom novinaru, znam i o kojem je novinaru riječ, sasvim blagim tonom rekao ovom iznerviranom. :...kako bi bilo glupo sjediti u četiri zida dok granate zvižde, a svijet želi i čeka na stvaranje glazbe koja se pokazala jako uspješnom."

Vračam se na naš zaostali mentalitet gdje ne vidimo dalje od nosa i pred sebe stavljamo nekakve priglupe ideale, bezbojne i nevidljive stvari, banalne primjere našeg konstantnog nazatka. Uhvatio sam se samo dva čovjeka koji su napravili mnogo toga otišavši negdje u svijet trbuhom za kruhom. I po nekim statističkim podacima i proračunima za budučnost, naša draga država uskoro će postati zemlja staraca i školske mladeži koja će čim završi školu bježati preko grane i tražiti svoje mjesto pod suncem u nekoj drugoj državi. Zato nije ni čudo što neki kojima se kaže riječ rock 'n' roll govore: ma daj bježi, to su oni što imaju duge kose, sviraju one gitare da te uši zabole, smrde brate i drogiraju se. Nemoj rock 'n' rolla, daj nam nešto normalno, sviraj nešto narodno i daj rakiju da se razveselimo. I onda se zna da je vrijeme za turbo folk, razbijanje čaša i glava.

Umjetnost i kultura će ipak još tko zna koliko vremena ostati u drugom planu, a oni nesvjesni toga ostat će u onom primitivizmu, smeću i truleži u kojoj smo svi navikli živjeti i tako ćemo dalje i dalje propadati. Neki od nas svjesni da mogu bolje bez imalo mogućnosti okretat će glavu na drugu stranu ili otići zauvijek iz zemlje koja ne poštuje svoje talente i kvalitete nego ih ismijava i ne da im napretka.


Autor:

Tomica Račić
solimozak@hotmail.com
Ismeta Mujezinovića 33
75000 Tuzla, Bosna i Hercegovina

Metal Mind - underground and alternative radio show
Radio Soli Tuzla - 92,7 & 103,4 FM - utorak / Tuesday - 22.30h - 00.00h








Davor Matosevic - videos
Reklamno mjesto 5
Rock Otocec 2010
Reklamno mjesto 6
Web portal Pljuga
Reklamno mjesto 7

Andjelko Jurkas (HR) - Bez rocka trajanja (Knjiga + CD)
Reklamno mjesto 8
Gary Talley (USA) - Guitar Playing for Songwriters
Reklamno mjesto 9

Hosting sponzor:

Barikada - facebook group





© Copyright by Dragutin Matosevic. All rights reserved (2004 -