U posljednje vrijeme, a to je unazad nekoliko godina, možda i cijelo desetljeće, sve više se, kako u životu tako i u glazbenom izričaju, ispoljava primitivizam. Godinama se sve više širi i kao kakva bolest i epidemija bez milosti napada, te svojom zarazom truje već ionako nagrižene i istrošene ostatke umjetničkog duha. Zapravo, mnogima je danas teško izvagati što spada u umjetnost, a što u primitivizam. Laici mogu spajati nespojivo, a stručnjaci će se vječito ograđivati od svakojakih netradicionalnih upada drugih sfera u klasičnu umjetnost.

Dobro znani začetnici tog novog pokreta, glazbenici Zabranjenog Pušenja i Crvene Jabuke, pružili su nam mnogo više od samih albuma i pjesama na njima. Oni se pojavljuju i na malim ekranima u obliku popularnog serijala "Nadrealisti". Na koncertima širom nekadašnje Jugoslavije oni ostavljaju dojmljiv pečat grada i zemlje u kojoj su odrasli. Razvijen iz uličnog žargona, odišući i pokazujući prisnost i intimu, ali i pozitivno zlo međuljudskog odnosa u urbanim sredinama, New Primitivs postaje poštovani i shvaćeni dio umjetničkog izričaja. U onim manje urbanim sredinama, normalno, dolazi do iskrivljene repeticije i interpretacije već viđenog. Tu se nekako sudaraju umjetnost i pravi, istinski primitivizam. Umjetnost će uvijek New Primitivs, kao glazbeni podpravac, ali i kao igrokaz predstavljen skečevima u televizijskoj seriji i glazbom spomenutih začetnika, smatrati kreativnom originalnošću koja u sebi prije svega sadrži boemštinu, pa tek onda onaj traženi i okvirima zadani kvalitet. Može se slobodno reći da u ovom slučaju New Primitivs ne može biti umjetnost ako služi uveseljavanju narodnih masa. Ili, ipak, može? Ako komedija nije vrsta umjetnosti i kao takva prisutna u kazalištu, što onda jeste? New Primitivs, dakako, nema ništa s kazalištem osim prirodne talentiranosti osoba koje glume u skečevima koji su pravljeni po uzorima i idolima na legendarni serijal Leteći Cirkus Monty Paytona. Glazba, ipak, u BiH je uvijek imala specifične dodirne točke s umjetnošću, pa se Rock u ovom slučaju morao pojaviti kao jedina prihvatljiva varijanta u kojoj se New Primitivs mogao opušteno prikazati na svjetlu dana bez ikakve bojazni.

Primitivizam u glazbi je prisutan od samih početaka razvoja Homo Sapiensa. Od špilja, sojenica, koliba, kuća do zgrada i solitera, od kamenog do ovog najmodernijeg i tehnološki najnaprednijeg doba, taj isti primitivizam se zadržao u glazbi. I koliko god ga pokušali zaobići nitko ga se od nas sa sigurnošću ne može riješiti ni osporiti ga jer se cijelo vrijeme nalazi tu negdje, ako ne u nama onda u našoj neposrednoj blizini. Kako glazba ispunjava naš život taj primitivizam je u našoj sredini zauzeo jako važno mjesto. Dok se Rock pojavljivao u inteligentnijem svjetlu, primitivizam se s mnogim tabu temama borio protiv naprednijih ideja. Najveći udar primitivizmu i uštogljenošću osamdesetih godina dvadesetog vijeka imao je pokret koji se rodio u Sloveniji pod nazivom Neue Slowenische Kunst (NSK) pod kapom danas svjetski slavnog vokalno instrumentalnog sastava Laibach. Tada, u to vrijeme, članovi Laibacha su imali problema s vlastima koji su pogrešno tumačili taj pokret što je čak rezultiralo progonom i zatvaranjem članova Laibacha. Primitivizam nije prihvatao ništa što se odvajalo i odudaralo od uobičajenih mediokriteta i klišeja povezanih s tabu temama. Zato je naravno i u današnje vrijeme, za koje se može koristiti naziv "vladavina modernog primitivizma", Rock 'n' Roll stavljen na marginu zbivanja. Na sceni se sve više pojavljuje primitivna glazba, objeručke se prihvata banalnost i bezgranična jednostavnost prostote, a dostojanstvo, ugled i čast spuštaju se na najnižu moguću razinu.

Dok nove mlade snage polako dolaze do izražaja, izgubljene i rastrgane u tom kaosu između umjetnosti i primitivizma, pitam se da li će ikada nastupiti i red i disciplina i situacija gdje će se jednom za svagda znati što je što.

Rock Files - 27.09.2004. godine, ponedjeljak 18.00h - 19.00h