INTERES ZA GLAZBU Osvrt iz radijske emisije Rock Files

Kad se zamislim i sam sebi postavim pitanje kako danas biti moderan u zemlji radnika i seljaka i što ustvari slušati od glazbe, onda se nađem u katakombama svojih urbanih predrasuda. Za mene je još kao dječaka rock bio poseban stil. Također su me privlačili zvuci elektro popa, diska i funky-ja. Sve je to nekako umiješano u rock ili rock u te pravce. Sve sam to smatrao modernom glazbom, prihvatljivom za urbane standarde. Narod uvijek pobijedi - neko je rekao ili je već glasila parola ranije iskazana da bi nam usadila u glavu ono što tako mora biti. Već dokazana smjelost prikazivanja šunda davno se pokazala efikasnom za šire mase koje su bez razmišljanja prihvatale ono što mi se na prvi pogled nudi. Za ono što je imalo u sebi i najmanju složenost zadavalo je briga i truda mozgovima koji nisu navikli na komplikacije. Uvijek je vladala borba između komercijalne stalne postave glazbenika. Vrlo dobro se zna što su i tko su. Njihove se pjesme znaju i pjevuše na svakom uličnom čošku. Oni glazbenici koji su se glazbeno svrstali u složeniji izraz i ponudili izbor gdje nema osrednjosti, stavljeni su nepravedno na marginu. Neka vrst opozicije koja se morala javiti i ponuditi alternativu onom standardnoj estradnoj dosadi.

Stvar i kod nas i u susjednim nam zemljama nije puno različita. Imamo one koji su mekani zvukom a glasom zavijaju i dakako one koji su oštrim tonovima dodali direktan vokal. U principu sve je jednostavno. Glazbeno se sada može voditi opsežna rasprava u vidu gdje leži koja skala, durske ili molske kompleksnosti. To ostavimo ipak onima koji su dovoljno stručni govriti o tome. Urbano gledajući, glazba je stvarala svoja uporišta i bunkere primajući u svoje okrilje one koji su spremni žrtvovati dio svog vremena posvjećujući se glazbi do koje je teško doći. Odvojiti sat ili dva sa slušalicama na ušima i studiozno slušati album koji prilikom svakog preslušavanja ima ponuditi nešto novo.

Puno je pitanja i odgovora koji se mogu ovdje poredati po slijedu ili neredu. Jedno od tih mnogih pitanja glasilo je: zašto sada splašnjava interes za modernom glazbom i koja se vrst glazbe u nas zapravo može nazvati modernom? U neka doba, godina koje su iza nas, onog prošlog stoljeća kada internet nije bio toliko u modi i kada su vladale ploče i kazete, interes za glazbom je bio u večem postotku nego danas. Istina je da se dolaskom plastičnog diska od nekoliko centimetara zvanog kompaktni disk ili kraće i popularnije cd, poboljšala i kvaliteta zvuka, čistoća, lakše i jednostavnije korištenje. Apetiti su se s vremenom povečali tako da se iz upotrebe može se slobodno reći izgubila vinilska ploča koja je krckala i kazete koje su šumile kao potok. Sve do pojave cd-a vladala je manija za što boljim zvukom i glazbenim doživljajem. Manija je vladala i za nabavljanjem albuma strane glazbe koja se nije mogla naći u policama trgovina, pa tako ako je netko putovao preko grane sa sobom je nosio spisak glazbe koju je obavezno trebala nabaviti. Kod jednog prijatelja čiji je otac često bio na putu mogao sam naći razne vrste glazbe i grupa za koje nikad nisam čuo. Ah, nekad je to bilo, zavaliti se u fotelju staviti ploču i zavrtiti gramofon. Krečući se prema današnjem vremenu i pojavi nekoliko nosača zvuka, napretku elektronske tehnologije interes je počeo opadati. Sve je dostupno, sve je blizu ruke i skoro se sve može nabaviti. Mogučnosti kao da su postale beskrajne. Očito da je postalo prestižno imati moderniji uređaj nego zbirku glazbenih diskova. Upoređujući vremenska razdobllja u samo malom razdoblju glazba je donekle išla u korak s tehnologijom koja se razvijala silovitom brzinom. Izgleda da je čistoća zvuka koji recimo nosi na sebi cd postala monotona. Cd je pružio čistoću ali i sintetiku i plastičnost koja u sebi ne sadržava onaj doživljaj živosti snimka. Bilo da je to urbana i moderna glazba ili ona koja u sebi nosi oznaku otpada, cd je stvorio ipak odbojnost na koju nisu računali njegovi izumitelji. Tako je sa stvaranjem novije generacije medija glazbenog zapisa i moderna, popularna glazba i ona druga, izgubila na svom značaju. Danas više i nije pitanje koja je i kakva to modrna, urbana, šund i ekstravagantna glazba. Danas je više pitanje onoga što se nudi onoj širokoj publici koja izgubivši interes prihavaća ono najbrže što joj se nudi.

---